Chicago, IL
48°
Mostly Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 45°F
Wind: 12mph W
Humidity: 44%
Pressure: 30.04"Hg
UV index: 2
5 pm6 pm7 pm8 pm9 pm
50°F
48°F
46°F
45°F
43°F
FriSatSunMonTue
46°F / 43°F
57°F / 39°F
46°F / 43°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F

Published 4 years ago

By admin

DANIJELA ŠTAJNFELD: Nisam htela da iznesem ime silovatelja, Srbija me stavlja na stub srama!

Autorka dokumentarnog filma “Hold me right” glumica i rediteljka Danijela Štajnfeld izjavila je, gostujući u emisiji Pressing, da u filmu nije želela da kaže ime svog silovatelja, da ne bi ceo fokus filma bio na tome, već na iskustvima žrtava. Na pitanje da li je njen slučaj bio incident, rekla je da nije. “Da li sam ja jedina, ne, ne, ja sam jedina koja je progovorila, možda čak nisam ni to”, rekla je ona, dodajući da se radi o autoritetu u njenoj profesiji.

Štajnfeld je i sama bila žrtva silovanja, nakon čega je napustila Srbiju i živi u SAD.

Kako je rekla, “da je htela da kaže ime svog silovatelja, prvo je to mogla da uradi u filmu”.

“Pošto je to moj autorski film i moja produkcija. Razlog zbog kog nisam dala ime u filmu, ako bih iznela ime ko je to meni učinio, ceo fokus filma bi se sveo na to, ali priča filma “Hold me right” ima misiju da skrene pažnju na iskustvo i poziciju žrtve”, kaže ona.

Istakla je da je većinu žrtava silovanja napao neko iz okoline.

“Neko za koga znamo, koga možda poštujemo i najvažnije, kome verujemo. To je činjenica koju je jako teško uzeti u obzir, i ako razumete da je to najčešće neko nama blizak, onda možete razumeti da su okolnosti u kojima taj zločin može da se desi uobičajene. Iz mog filma, medicinska sestra Karen, silovao je muž, ili Krista, policajka iz Kalifornije, koja je bila seksualno zlostavljana na oproštajnoj večeri svog pretpostavljenog… Sve su to okolnosti, nije kao na filmu, tako se i meni desila najobičnija okolnost, nisam mogla da verujem da ste me pitali da bi se to ikad meni moglo desiti”, kaže ona.

Prema njenim rečima, “državljani Srbije nisu edukovani i obavešteni šta treba da rade posle takvog zlostavljanja”.

“Ne znamo koji je put pravi, a najstrašnije od toga, ne možemo da smognemo snage da nekome verujemo, uplašeni smo za naš život i budućnost. Ja sam pokušavala da kažem nekim bliskim ljudima, dobila sma pitanje zašto sam bila blizu njega, zašto sam bila s njim u kolima… To je čovek s kojim sam ja bila vrlo povezana, naša branša je u Srbiji jako mala, mi se svi znamo i družimo, pitanje šta sam ja tražila u kolima s nekim ko je meni blizak i sa kim radim implicira da sam ja nešto uradila”, kaže ona.

Govoreći o odlasku iz Srbije, kaže da je radila to što je uspela da uradi “da spase sebe”.

“Ja sam se plašila ponovnog silovanja, samo sam htela da odem negde gde bih se osećala sigurno”, kaže ona.

Istakla je da ne znamo “koliko ljudi ćuti u Srbiji”.

“Mnogo zlostavljanja traje duže vremena, ljudi su zarobljeni u tim situacijama. Jedno je zaceliti rane od traume, a drugo je tražiti pravdu, te dve stvari mogu da budu povezane, za neke žrtve je zaceljenje rane upravo dostizanje pravde, ali nije za sve nas, to što smo mi izgubili ne možemo dobiti samo činjenicom da naš silovatelj ili napadač sedi u zatvoru”, kaže Štajnfeld.

Kako je rekla, podelila je svoju priču u filmu da bi druge žrtve koje nemaju opcije i žive u strahu da progovore.

“Ja bih htela da im dam primer da osoba može da progovori i da nisu same”, kaže.

U film je uključila i razgovor sa svojim silovateljem.

“Mislim da je to bilo jako dragoceno i važno da taj razgovor uključim u film. U njemu može da se razotkrije objašnjenje, racionalizacija, napadača, silovatelja, sloboda da tako nešto učini meni. Ta sloboda leži u našoj kulturi, našem razumevanju, pogotovo u patrijarhalnim vrednostima, da pravo na izbor žene i njenog izbora tela ne stoji na ženi. To je meni jako poražavajuće, to je nešto što smatram da je jako važno da se mi osvestimo da se protiv toga borimo, da edukujemo ljude da je njihovo “NE” vredno i da posle našeg “NE”, sve verbalno i neverbalno što sledi je zločin. Taj dijalog između mene i mog silovatelja je ostavljen kao svedočanstvo kako razmišlja jedan napadač”, kaže ona.

Kako je rekla, osoba koja ju je silovala je autoritet u njenoj profesiji.

“Autoritet meni, ali ja ga lično ne bih nazvala moćnikom. Ali, to zauzimanje moći po defaultu zato što je neko muškarac, zato što je neko stariji, zato što ima veću poziciju od mene u našoj profesiji, navodno mu daje pravo da nada mnom, nad mojim telom, mojim poverenjem, on to uzme i zlostavi. Pozicija moći je jako česta u slučaju seksualnog zlostavljanja i silovanja, ali nije to pravilo”, kaže.

“Većina ljudi koji zlostavljaju su u stvari bili zlostavljani”

Prema njenim rečima, pravljenje filma bilo je teško, ali je bila pasionirana da “haos i gubitak i tragediju koja joj se desila pretvori u trijumf”.

“Od svega što sam izgubila sam napravila film koji otvara tu temu i nadam se pomaže drugim ljudima da progovore. Na mrežama su mi se javili mnogi ljudi govoreći mi šta im se desilo, mene je to dirnulo, meni je drago, vidim da efekat filma ima prostora i nadam se da će to biti život filma i ubuduće”, kaže.

Na pitanje da li je njen slučaj bio incident, rekla je da nije.

“Da li sam ja jedina, ne, ne, ja sam jedina koja je progovorila, možda čak nisam ni to. To je veliki problem, ja se nadam da smo mi otvorili Pandorinu kutiju ovim filmom, nadam se da će se drugi ljudi ohrabriti da razumeju da nisu sami, da dok god ćute, njihova trauma u stvari raste. Toliko ima ljudi koji ćute, to je strašno poražavajuće, depresije, alkoholizmi, pokušaji samoubistva, samoubistva, jako često su to odražaji ćutanja”, rekla je ona.

Istakla je da “najveća većina ljudi koji zlostavljaju su u stvari bili zlostavljani”.

“Našim ćutanjem, nemogućnošću da imamo razgovor na tu temu, pravimo začarani krug za žrtve i napadače. Dok god ćutimo, narativ je ‘ne dešava se’. Bavim se u filmu seksualnim zlostavljanjem u celimi, posledicama tišine koja oslobađa da se ti zločini dešavaju. U jednom trenutku sam se ohrabrila da otvorim drugu stranu medalje, da se zainteresujem šta je to u ćudi silovatelja”, kaže ona.

Kako je rekla, ne zna da li je silovanje u braku kažnjivo u Srbiji.

“Želim da prokomentarišem običaj da se kaže ‘bračna dužnost’ kad čovek ima odnose. Taj izraz otvara jedno veliko pitanje, vi ste dužni da imate seksualne odnose sa svojim mužem, ženom, hteli vi to ili ne. Ako vi to nećete, to je silovanje. To govori koliko smo mi neosvešćeni, gde su naša prava, našeg izbora i našeg ‘ne'”, kaže.

Govorila je i o slučajevima silovanja mladića, za koje kaže da su brojni.

“Neki su mi se javili preko mreža, da traže moje poverenje, da mi se povere, to su mlađi muškarci iz Srbije, to je sve jako tužno”, kaže ona.

Kako je rekla, “tako što ne razgovaramo o seksu i o telu, tako još manje znamo da razgovaramo o zločinima seksa i tela”.

“Gubitak posle ovih zločina i trauma je ogroman i povratak u neku normalu je najčešće dugotrajan, ako se ikada uspe doći na normalu. Neki od ljudi koje vidite u filmu su došli do svog oslobođenja, jedna od njih sam ja, a neki od njih ne mogu da se izbore nikada i posledice ostaju dugotrajne”, kaže.

Ističe da je za žrtve najteži momenat kad progovore.

“Snimak koji ste videli, kad ja to govorim svojim roditeljima, to je bio verovatno jedan od najtežih momenata, posle seksualnog zlostavljanja. Najteže je prevaliti preko jezika tu strašnu istinu, u strahu da li će vam neko suditi, verovati, koje će biti reakcije društva koje ne zna o tome da razgovara”, rekla je.

Istakla je da joj je drago što su ljudi obratili pažnju.

“To mi je bio cilj. Meni nije problem da stanem na taj neki stub srama na koji Srbija hoće da me stavi, jer sam dobro, otvaram tu temu u nadi da će budućnost da se promeni, kako mi štitimo žrtve”, kaže.

Na pitanje da li bi se nekada vratila u Srbiju, kaže da su “Srbija i Amerika njena dva doma”.

“Obe države mislim da su moje, da je to moj dom. Sada sam u Americi, nije isključeno da se neću vratiti u Srbiju”, kaže.

Dodala je da će film “Hold me right” biti prikazan na Filmskom festivalu Palić.

“Nadam se da će gledaoci uspeti da vide ovaj film. Nama je u cilju, radimo na tome da emitujemo film na nekim od naših televizija, možda baš na N1, mislim da je bitno da emitujemo film, veoma je važno da te teme koje su toliko strašne i razarajuće za članove našeg društva, koje razaraju ne samo individue, nego i porodice, veoma je važno da budemo hrabri i sposobni, da budemo ljudi i počnemo o tome da razgovaramo”, kaže ona.

Štajnfeld je izrazila nadu da će “u budućnosti možda da se otvori neki bolji svet”.

Izvor: N1
Foto: Printscreen YouTube / Hold Me Right Film

YOU MAY LIKE