Chicago, IL
48°
Partly Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 43°F
Wind: 12mph W
Humidity: 44%
Pressure: 30.06"Hg
UV index: 4
4 pm5 pm6 pm7 pm8 pm
50°F
50°F
48°F
46°F
45°F
FriSatSunMonTue
48°F / 41°F
55°F / 39°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
43°F / 34°F

Published 3 years ago

By admin

GREJE I SUNCE TUĐEG NEBA: Sveštenik Bojan u Americi je stekao sve ali mu nedostaje jedno!

Odlazak porodice Banović iz Broda nikoga nije ostavio ravnodušnim. Sveštenički poziv Jovu je doveo u Brodu pre dvadeset i kusur godina. Komunikativan, druželjubiv, pravedan i posvećen svom pozivu, prirastao je srcima pravoslavnim vernicima ovog malog gradića.

Ali, ne samo pravoslavnim, nego i ostalih vera. Nikada ova porodica ljude nije delila po veri, uvek se posmatralo ko je čovek, a kome pomoći da postane čovek. Bili su uključeni u sve pore društvenog života Broda. Jovana i Stefan trenirali su rukomet, ali studijske obaveze su ih odvele u Novi Sad.

Bojan je, takođe, jedno vreme igrao rukomet, ali odluka da se opredeli za sveštenički poziv, po uzoru na oca, odvela ga je na studije u Sjedinjene Američke Države. Nakon studija, Bojan se vratio u Brod, aktivirao u Svetosavskoj omladinskoj zajednici, zasnovao porodicu. Supruga Mirjana bila je članica Kola srpskih sestara, vredno učestvujući u svim aktivnostima ovog udruženja pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

I onda dolazimo do zapleta. Kako život zna biti nepredvidiv. U svega nekoliko meseci, cela porodica odlazi iz Broda. 

Sveštenik Jovo dobija premeštaj u Nove Dvorove kod Bijeljine, deca su u Novom Sadu na fakultetu, a Bojan i njegova životna saputnica dobijaju mogućnost da karijeru i život grade u Sjedinjenim Američkim Državama. I prihvataju.

Bojan i njegova supruga Ljubinka trenutno se nalaze u gradu Ostintaun, u saveznoj državi Ohajo. Službu je dobio u Crkvi Svete Trojice, a rukopoložen je u čin jereja.

– Gradić u kome Ljubinka i ja živimo je izuzetno lep. Ostintaun ima oko 30.000 stanovnika. I moram priznati, posećenost crkvi je zaista velika. Ima dosta naših ljudi. Znatan broj Srba dolazi u crkvu, nije izgubio tu naviku. Čak imam i Amerikanaca koji su se asimilovali i dolaze u našu crkvu. Od početka gledam da otvorim crkvu za sve, kaže Bojan.

Početak u Ostintaunu nije bio nimalo lak. Sami u tuđem svetu, Ljubinka i Bojan pokušavaju izgraditi sebe, svoj identitet. Bojan, kako je tamo studirao, priznaje da mu je period adaptacije lakše prošao nego supruzi, ali se i ona nakon nekog vremena navikla i prihvatila ovo mestašce kao svoje. 

– Ljubinka mi daje maksimalnu podršku, kao i ja njoj, u tome i jeste čar bračne zajednice. Mnogo mi znači njena podrška oko kuće, a aktivno se uključila u crkveni život – pomaže nam oko crkvenih aktivnosti, peva u horu, pomalo se bavi i fotografijom, ponosno priča Bojan.

Kao i kod nas, običaji se razlikuju od mesta do mesta, od sela do sela. Mnogi se gube, prihvataju se novi, ali se uvek gleda da smisao običaja ostane isti. Bojan kaže da je raskol crkve koji se desio u njegovom novom domu još 1964. godine u znatnoj meri uticao na gubljenje običaja. Starije generacije su mnogo više držale do običaja, a mlađe ih nastoje sačuvati od zaborava.

– Roditelji, porodica, prijatelji, kumovi, poznanici, Brod i Brođani nam mnogo nedostaju. Problemi administrativne prirode nam onemogućavaju dolazak do 2025. godine, a evo, 31. decembra navršila se godina dana kako smo stigli  u SAD. Zaista volim toplinu našeg grada i ljudi koji žive u njemu, lepo je kada se svi poznaju. Meni je Brod uvjek bio i ostao najlepši grad na svetu. Šteta što nas je globalna politika sve razbacala po svetu i što su mnogi prisiljeni da ga napuste. A grad ima idealnu poziciju, s tugom u očima kaže Bojan.

PROČITAJTE JOŠ:

OD KARNEGI HOLA DO KOLARCA: Kad doktor klavira iz Srbije uči Amerikance džezu!

IZ KOPAČKI U POPOVSKU MANTIJU: Filmska priča prvoligaškog fudbalera koji danas služi kao sveštenik na Floridi! (FOTO)

UMEĆE JAČE OD AUTIZMA: Srpski dečak sa Floride ne govori, a njegove slike ostavljaju bez reči! (FOTO, VIDEO)

Nekada davno neko je rekao  – nije svijet mali, nego je Brod velik! I u tome ima istine. Mnogo Brođana nakon ratnih dešavanja devedesetih godina prošlog veka svoj komad neba pronašlo je upravo u Sjedinjenim Američkim Državama. 

Bojan, društven kakav jeste, ostvario je kontakt sa mnogima i nada se skorom viđenju sa nekima od njih. 

– Evo, imam tu “blizu” Ismetovog sina Dinu Đuherića, on je u Klivlendu. Dejan i Slavica su mi u Arizoni, Lidija je u Nešvilu. Sa svima održavam kontakt. Lidija, Slavica i Dejan su trebali doći kod Ljube i mene za Dan zahvalnosti, drhtavim glasom priča Bojan, ali korona se isprečila i put se morao odložiti, iako su prethodno kupili karte.  

Da su ga roditelji ispravno odgajali i podučavali, govori nam činjenica da se Bojan svim silama trudi uspostaviti kontakt sa našim Brođanima, nevezano za veru i naciju, a koji su u Americi, jer ko bi bolje razumeo jednog Brođanina od drugog Brođanina. 

– Sad moram poći, trebao bih u crkvu, obaveze me zovu, nemoj zameriti. Drago mi je da smo se čuli, pozdravi porodicu i moje Brođane, i nadam se da ćemo se uskoro opet čuti, kaže mi Bojan.

Srećno Bojane i Ljubinka, nadam se da će ta 2025. doći što pre, pa da u našem Brodu pijemo kafu, prošetamo najlepšim savskim nasipom, provozamo se biciklima po najlepšim brodskim selima, a da će vam već ove godine Slavica, Dejan, Lidija i drugi naši Brođani doći u posetu, kako bi vam bar malo olakšali srcu rastanak od Broda.

Izvor: Moj brod Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE