Chicago, IL
46°
Fair
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 43°F
Wind: 9mph W
Humidity: 50%
Pressure: 30.03"Hg
UV index: 0
8 pm9 pm10 pm11 pm12 am
45°F
43°F
41°F
39°F
37°F
FriSatSunMonTue
46°F / 43°F
55°F / 39°F
46°F / 43°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F

Published 4 years ago

By Antonije Kovačević

ANTONIJE KOVAČEVIĆ: Put kojim se ređe ide, ali se uvek stiže do cilja…Put Novaka Đokovića

“Lepota će spasiti svet”, napisao je Dostojevski u “Idiotu” davne 1869. godine.

Nije, pritom, slavni pisac mislio na onu fizičku lepotu, savršen sklad i proporcije očiju, usana i nosa, već na metafiziku ljudske duše, ono iskonsko dobro koje valjda svako od nas nosi u sebi kad dođe na ovaj svet, ali ga neki izgube ili pohabaju usput, lutajući bespućima socijalne (ne)pravde, lošeg društva ili nedostatka roditeljske brige i valjanog uzora.

Da je živ, Dostojevski bi danas duhovne tantijeme svog Miškina iz “Idiota” pronašao u liku i delu Novaka Đokovića, tipa koga cela planeta zna kao velemajstora reketa (onog sa lopticom), a naše malo balkansko pleme prepoznaje najpre kao Srbendu koji na buljuke rastura Nadale, Federere i ostalu boraniju. I jednima i drugima, međutim, ispod radara promiče detalj za koji u današnjoj centrifugi od civilizacije slabo ko mari, a to je da je dotični, pre svega i iznad svega – čudo od čoveka.

I zato danas neću pisati o bizarnoj diskvalifikaciji sa US Opena, neću komentarisati teatralnu gospoju sudiju, dvostruke standarde, licemerje, nepravde i zavere (ne zbog toga što ne postoje i što ne verujem u njih), već o onome što možda nikada ne bi saznali da nije upravo pomenutih – nepravdi i zavera.

Propisno sam se, priznajem, iznervirao dok sam čitao izjavu koju je Novak dao nakon što su ga na pravdi Boga sprečili da odbrani titulu u Njujorku, mestu gde se već tradicionalno bori sa dva neprijatelja, protivnikom i publikom, a ovom se prilikom tom spisku priključila i Američka Teniska Asocijacija, koja je, čini se, jedva dočekala da doaka Đokoviću.

FINA NEKA ŽENICA: Sudija Laura Klark voli da popije i pripuca, a i da padne kad zatreba

“Pobogu, čoveče,”, pitao sam njega, onako, za sebe, “da li je moguće da nakon ovakvog bezobrazluka, umesto da random ospeš drvlje i kamenje…ti sročiš ovo”:

“Cela ova situacija me čini zaista tužnim i praznim. Proverio sam kako se oseća linijski sudija, i prema informacijama koje sam dobio, oseća se dobro, hvala Bogu. Jako mi je žao što sam joj naneo takav stres. Nije bilo namerno. Bilo je pogrešno. Želim da ovo neprijatno iskustvo, diskvalifikaciju sa turnira, pretvorim u važnu životnu lekciju, kako bih nastavio da rastem i razvijam se kao čovek, ali i teniser.

Izvinjavam se organizatorima US Opena. Veoma sam zahvalan svom timu i porodici što mi pružaju snažnu podršku, kao i mojim navijačima jer su uvek uz mene. Hvala vam i žao mi je. Bio je ovo težak dan za sve.”

https://www.instagram.com/p/CE0AzAOH2cp/?utm_source=ig_web_copy_link

Mnogi, uključujući i mene, ovo su pismo na prvu loptu dočekali kao znak slabosti, oportunizma, poniznosti pred jačim od sebe, klečanje pred sistemom.

Alo, bre, zemljače, pa gde se dede opravdana srdžba, šta bi od našeg poslovičnog kurčenja i prkosa? Nole, brate, jesi li ti uopšte Srbin?! Ili si samo još jedan šraf u mašini, papučar koji podilazi ženi i guta nekakve travuljine mesto da, k`o čovek, cepa vruću jagnjetinu ispod sača!

Oni drugi Srbi, opet, nazvaše ga bahatim Balkancem koji treba da ispašta zato što je takav kakav jeste, što ne poštuje pravila i daje oduška svojoj nervozi, što jelte, nije cool i evropski. Isti ti mu, kada progovori italijanski, španski, kineski ili japanski, prebacuju da je bolesno željan pažnje (?!)

Dakle, ili je pizda ili je seljačina, trećeg nema, bar ako je suditi po njegovim zemljacima, tj.nama.

Glede te dileme, padoše mi na pamet stihovi Zabranjenog pušenja o onom Ibri što jе `armoniku svir`o i njome “liječio bol”, što se sa “oba Halida sliko i sa Brenom bio”, ali ga mahala, јelte, nije kapirala jer se “u tu svirku nije razumjela baš”, sve dok se jednog dana nije pojavio “isti Gari Kuper, sve je ličilo na san”…

Novak Đoković je, hteo to ili ne, naš Ibro Dirka, genijalac iz mahale čijim smo talentom vazda spremni da se busamo, a čije “mane” podjednako uživamo da konzumiramo i pod mikroskopom zumiramo čak i kada su ništa drugo do odraz lepog vaspitanja i nasušne pristojnosti, na koju mnogi od nas brzo zaboravljaju čim se ukaže prva prilika za klinč i linč. I, naravno, uvek bolje od njega samoga znamo šta u datom trenutku treba da radi, od toga kako da u`vati lopticu bekhendom, do toga šta bi danas trebalo da prezalogaji za užinu.

IBRO DIRKA NAŠ: Priča o talentu i njegovom tretmanu u mahali

I biće tako sve do dana kada konačno shvatimo da je Ibro, pardon, Novak, baš kao u ovoj gore pesmi, “defakto umjetnik”, i da najbolje što za njega možemo da uradimo jeste da od Ozrenke naručimo “dvije pive” i nazdravimo u njegovo ime.

Jer boljeg od njega, ne samo u sportskom nego u svakom smislu, trenutno nemamo, i pitanje je kada ćemo imati. I ne samo mi…

Ko bi, zaista, na njegovom mestu tako stoički istrpeo da ga kao bandita izbace sa turnira kome je došao kao melem na ranu, da kao jedini od tri velika igrača, rizikujući zdravlje, igra pred praznim tribinama? Ko bi tako dostojanstveno prihvatio da bude brutalno zakinut nadomak cilja za koji je trenirao mesecima? Ko bi, na posletku, na poniženje odreagovao kao na “važnu životnu lekciju” koju će, kako reče, iskoristiti da postane “bolji teniser i čovek”.

Verovatno niko, bez našeg Novaka Ibre iz balkanske mahale.

Drugi bi se na njegovom mestu pozivali na Serenu Vilijams, koja je onomad na tom US Openu pretila smrću linijskom sudiji, dočim onoj istoj Asocijaciji nije palo na pamet da je kazni sa više od JEDNOG POENA. Ili na Rodžera Federera, koji je nonšalantno zveknuo u međunožje klinca koji skuplja loptice, a posle toga mu, umesto izvinjenja, bahato poručio: “Moraš biti spreman!” (vidi snimak ispod).

BAŠ SMEŠNO: Kad Federer udari dete lopticom u glavu, za to ne dobije ni opomenu

Ili na Slovenca Bedenea, koji je pre koji dan svom snagom zviznuo lopticom kamermana u Sinsinatiju, i nikom ništa. Drugi bi verovatno tražili razloge i opravdanja, pravili poređenja i kukali nad sudbinom, ali ne i Novak.

NIKOM NIŠTA: Slovenac Bedene nije izgubio ni poen za istu stvar

Miran poput stoika, on se povukao da u tišini liže svoje rane. Kao monah koji u svakom iskušenju traži viši razlog i pouku, on je progutao nepravdu i u etar odaslao Gandijevsku poruku umesto praska mržnje.

A da mu je, brat bratu, učinjena nepravda, ne mislimo samo mi laici, već i mnogi kojima je tenis život i više od života…

Zar mislite da bi Federera izbacili za ovako nešto? Nema šanse. Ova odluka je tendenciozna”, rekao je Hrvat Nikola Pilić, veliki teniski stručnjak.

Čak je i Novakov dežurni kritičar Mats Vilander izjavio kako “to što se Novaku dogodilo nije fer“, a takvom stavu su se priključili i ostali…

“JA SAM ZGROŽEN”: Poznati teniski komentator američkog ESPN u neverici zbog isključenja

Mnogi su se, pokušavajući da odgonetnu surovu odluku glavešina iz Njujorka, odmah setili Đokovićevih reči o korona-vakcini i hajke koja je potom usledila, drugi su konstatovali da je diskvalifikacija osveta za njegovo tek formirano udruženje, koje pokušava da tenisere izbavi iz ropstva ATP mafije i usput zaštiti igrače koji zarađuju puno manje od svojih najboljih kolega, a koje je već podržalo preko 50% tenisera.

Sve ovo gore nabrojano možda jeste, a možda i nije razlog što je Novak Đoković izbačen sa US Opena. Nije ni bitno. Način na koji je odgovorio ovom izazovu govori da Noletovi fanovi ne treba da brinu. Jer, on je iznad ovoga što se dešava.

“Bolji teniser možda i može da bude, ali bolji čovek – teško.”, napisao je ovih dana neko na društvenim mrežama, replicirajući na Noletovu izjavu.

Koliko je duh koji širi Novak Đoković zarazan i neodoljiv svedoči i anketa na sajtu hrvatskog Jutarnjeg lista, gde je čak 73% čitalaca glasalo da je kazna nepravedna, a svi vrlo dobro znamo šta Hrvati, bar velika većina njih, oseća i misli o Srbima, igrali oni tenis ili vozili traktor.

Nepravdu u Njujorku Đoković će, siguran sam, iskoristiti kao pogonsko gorivo za još mnogo titula koje će doći pre nego što, iskreno se nadam, mudrost koju već sada pokazuje u teškim trenucima stavi u službu svog naroda. Kada ovo kažem, mislim da delim mišljenje i nade velike većine Srba, gde god oni u ovom trenutku živeli.

Završiću ovaj tekst još jednom rečenicom vanvremenskog Fjodora Dostojevskog, koja možda ponajbolje opisuje put koji ponekad ne razumemo i čini nam se dužim i težim od onoga kojim bi većina nas krenula…Put Novaka Đokovića.

“Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati da kamenjem gađaš svakog psa koji laje na tebe, nikada nećeš stići na cilj.

Piše: Antonije Kovačević Foto: Al Bello/Getty Images, Facebook

YOU MAY LIKE