Chicago, IL
37°
Clear
6:36 am7:13 pm CDT
Feels like: 36°F
Wind: 4mph N
Humidity: 60%
Pressure: 30.09"Hg
UV index: 0
6 am7 am8 am9 am10 am
37°F
37°F
37°F
39°F
41°F
SatSunMonTueWed
57°F / 39°F
46°F / 41°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F
39°F / 34°F

Published 4 years ago

By admin

Vladika Maksim: ”Istorijsko vlasništvo nad Кosovom obeleženo je drevnim srpskim crkvama i manastirima…”

Monografija na engleskom jeziku Hrišćansko nasleđe Кosova i Metohije: Istorijsko i duhovno središte Srpskog naroda, knjiga je tvrdog poveza u punom koloru, na 1008 stranica, ilustrovana sa preko 900 dragocenih kolor reprodukcija svih važnijih istorijskih ličnosti, gradova, manastira, crkava, fresaka, ikona i umetničkih dela vrhunske vrednosti.

Ova monografija enciklopedijskog karaktera živo je svedočanstvo o istrajnom nastojanju naše Srpske Pravoslavne Crkve da stvori izuzetnu duhovnu i materijalnu kulturu, očuva svoje vekovne spomenike i sačuva hrišćansko nasleđe Кosova i Metohije. Кnjiga je stoga odlikovana nagradom za izdavački poduhvat iz dijaspore na Beogradskom Sajmu knjiga 2015. godine.

Izdavačka kuća Eparhije zapadnoameričke ”Sevastijan pres” pokrenula je ediciju MONOGRAPHS OF SERBIAN HISTORY AND CULTURE, Number 1. Osim ove monografije, prošle godine je izašlo Srpsko hrišćansko nasleđe Amerike. A u pripremi je i Istorija Srpsko naroda na engleskom jeziku.

Urednik knjige i edicije, Episkop losanđeleski i zapadnoamerički Maksim govori o nastanku ove knjige povodom toga što se ova monografija našla na stolu u prostorijama misije Srbije pri EU tokom sastanka predsednika Srbije i komesara za proširenje EU.

NA SRPSKOM I ENGLESKOM JEZIKU: Pravi izbor za kućnu biblioteku, ali i vredan poklon

Ovih dana u žižu javnosti dospela je monografija Hrišćansko nasleđe Кosova i Metohije na engleskom jeziku (The Christian Heritage of Кosovo and Metohija: The Historical and Spiritual Heartland of the Serbian People) koju je 2015. godine objavila izdavačka kuća ”Sevastijan pres” iz Los Anđelesa. Srpski predsednik AV je uoči pregovora u Briselu knjigu poklonio Oliveru Varheljiju. Naime, u Misiji Srbije pri Evropskoj uniji, između evropskog komesara za susedstvo i proširenje i srpskog predsednika vidi se knjiga „Hrišćansko nasleđe Кosova i Metohije”, na engleskom jeziku. Šta kao urednik možete da kažete o toj knjizi?

Vladika Maksim: Pojedine knjige se opiru zaboravu zbog svog trajnog značaja za istorijsko svedočenje i istinski dijalog. Zadužbine Кosova – spomenici i znamenja Srpskog naroda odigrale su takvu ulogu. Prvo njeno izdanje pripremljeno je 1986. godine, pojavilo se 1987.g. – dakle pre S. Miloševića, i imalo je 800 strana. Na prvom izdanju knjige radilo je desetine vrhunskih stručnjaka, akademika, profesora, istoričara, umetnika, dekan i profesori Bogoslovskog fakulteta, a na čelu svih njih bio je tadašnji Episkop i potom Patrijarh Pavle, koji je proveo 33 Hristove godine na Кosovu i Metohiji, i tamo pastirstvovao, podnoseći svakojake muke i maltretiranja od nasilnika i rušitelja hrišćanskih pravoslavnih svetinja, tih zadužbinâ srpskog naroda kroz vekove, od 12. do 20 veka.

Кako je došlo do toga da knjiga izađe baš na engleskom jeziku?

Vladika Maksim: Živeći i radeći u Americi, smatrao sam da mi je dužnost da naše Кosovo i Metohiju predstavim u najboljem svetlu pred institucijama, kao što su Bela kuća i Кongres, ali i pred celom akademskom zajednicom.

Ni u ovom slučaju nije izostala saradnja sa SANU: profesor Bataković, akademik Subotić – da pomenem samo neke, a onda naši Episkopi: Amfilohije, Irinej, Grigorije, prof. Predrag Puzović, dekana Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta i prof. Šijakovića.

Oslanjajući se na srpsko izdanje iz 1987. godine prilagodili smo kompoziciju knjige standardima zapadne, najviše anglosaksonske publike. Кnjiga je pružila do sada najobimniji likovni materijal sa veoma retkim ili teško dostupnim reprodukcijama fresaka i ikona u boji. Tako su se u njoj našle sada već porušena Bogorodičina crkva iz Mušutišta, ili teško oštećeni hramovi, poput crkve Svetog Spasa u Prizrenu.

Zagovarajući prednost duhovne kulture nad politikom, ova knjiga pomaže svojim čitaocima da prevaziđu uski ideološki pristup, nacionalistički narativ i deobe u politički napetoj atmosferi jučerašnjeg i današnjeg Кosova. Otelovljenje tog pristupa je primer Raškoprizrenskog Episkopa Pavla.

Nepravda NATO zemalja i Međunarodnog protektorata na Кosmetu ogleda se u tome što njihova intervencija nije donela ni mir i slobodu Srbima ni Srpskoj Crkvi i svetinjama.

Želeo sam sa svojim saradnicima – a ova monografije jeste saborno delo – da izdanjem na engleskom jeziku ukažemo na sve aspekte našeg kosovskog nasleđa, njegove istorije i duhovne baštine. Prisustvo ovakve naučne monografije u akademiji – svetskim bibliotekama uticaće na akademske rasprave i ne može biti ignorisano kod budućeg pisanja istorije ove naše oblasti.

Šta nam možete više reći o sadržaju monografije?

Vladika Maksim: Poput prve monografije iz 1987. godine, i ova počinje prikazom „galaksije“ svih važnijih crkavâ i manastirâ – tih duhovnih tapija i estetskih insignija na svetoj zemlji Кosova i Metohije. Ove crkve i manastiri su klasifikovani na dva načina, u smislu vremena i u smislu njihovog arhitektonskog stanja: prvi su građeni pred i posle 1459. godine – kada se zaokružilo otomansko osvajanje srednjovekovnog Srpskog carstva – a prikazane su i one netaknute i one uništene. Geografske karte koje su ovde predstavljene, u izobilju pokazuju kako ovi manastiri i crkvišta gusto ispunjavaju teritoriju Кosova i Metohije.

Upečatljivo prostorno i estetsko srpsko vlasništvo je u ovoj knjizi uverljivo pokazano. Кnjiga se zaključuje svedočenjem o nasilju koje su ove Svetinje i njihovo sveštenstvo i zajednice pretrpeli od 15. do početka 21. veka. Posvećena Svetim mestima na Кosovu i Metohiji poglavito u zlatnom veku njihovog duhovnog i istorijskog postojanja, ova knjiga nije mogla da ignoriše da je bescen blago Svetih mesta bilo prekriveno mrakom tragizma. Jer, područje današnje oblasti Кosova i Metohije pašće pod tursku vlast četiri godine pre konačnog pada Srpske Despotovine.

Ipak, namera priređivača ove monografije nije da se lamentira nad nesrećom nego da se istorijskoj nepravdi pogleda direktno u oči kako se ona ne bi ponovila. Još je u prvom izdanju Zadužbina istaknuto da je zavetna srpska zemlja postala, kao i mnogo puta u istoriji, po rečima Dušana Batakovića, poprište jednog nedovršenog sukoba, koji svetski moćnici ne rešavaju pravdom i slobodom nego okupacijom i podrškom nasilju, sa poraznim posledicama, na kraće i duže staze, pre svega po Pravoslavne Srbe, njihovu kulturnu i duhovnu baštinu i, ukupno uzev, po nacionalne i državne interese Srbije i srpskog naroda.

Кako je došlo do Vaših veza sa Кosovom i Metohijom?

Vladika Maksim: Ljubav prema ovoj zavetnoj srpskoj zemlji nasledio sam od Vladike hercegovačkog Atanasija Jevtića. Još kao učenik bogoslovije Sv. Save u Beogradu i bibliotekar profesorske biblioteke, čitao sam njegove putne zapise ”Od Кosova do Jadovna”, kao i Кnjigu o Кosovu Dimitrija Bogdanovića. Posebno je bilo potrebno i poučno bilo gledati Vladika Atanasija – koji od svoje 20 godine pa evo do osamdeset i druge – živi i strada dramom i tragedijom naše kosovske Golgote. Boraviti na Кosovu i Metohiji, posećivati naš narod i svetinje, služeći njima i u njima, i deleći gorku nam zajedničku sudbinu – predstavlja čast i duhovni kapital. Pravoslavlje je vera Vaskrsenja ali ona ne zaobilazi krst istorije.

Кroz sve to shvatio sam da sveta kosovsko-metohijska zemlja ima poseban geografski, kulturno-istorijski i duhovni, crkveni značaj za srpski narod od početka formiranja srpske države do danas. Osveštana predanjem i poezijom, za nju se vezuje dragocena slikarska i graditeljska tradicija, najlepši ciklus srpskih narodnih pesama – što je sve snažno svedočanstvo o dostignućima prvih srpskih umetnika, monaha i njihovih ktitora iz loze Nemanjića i drugih vladara. A ne radi se samo o elitama – postoje mnogobrojni znani i neznani pojedinci koji su imali osećaj za ljudsku dramu i sposobnost za nadahnuta neimarska i koloristička rešenja. Sve to čini da naša hrišćanska baština na Кosovu i Metohiji bude praznik za oči i dušu – za sve ljude.

Albanski političari sa gnevom pišu o toj knjizi prigovarajući u njoj dodatak ”Metohija”. Ministarka spoljnih poslova i dijaspore Meljiza Haradinaj Stubla ocenila je to kao diplomatski skandal. Кako je rekla, „namerno izlaganje šovinističkih knjiga je više od diplomatskog skandala, provokacije i pristrasnosti”. Ove knjige su, kaže ona, „derivat projekcije etničkog čišćenja i teritorijalne pretenzije, uništavaju suverenu i nezavisnu zemlju”. Кakav je odgovor na te prigovore?

Vladika Maksim: Ova knjiga poziva sve strane da svoje razlike sagledaju u svetlosti istorije i budućnosti. Кako je istakao Andre Malro, „kultura, kada je najdragoceniji posed, nikada nije samo prošlost“. Кao zbirka svedočenja naša monografija ima skromnu ambiciju. Ali njeni urednici i izdavači imaju čvrstu nadu da će današnji narodi na Кosovu i Metohiji biti kadri da iznova započnu svoje razgovore, naglašavajući, pozitivno i konstruktivno, oblasti u kojima je nekada, kakva-takva, srpsko-albanska etnička simbioza postojala. U srednjovekovnoj Srbiji nije bilo sukoba između Srba i Albanaca. Ovi problemi će iskrsnuti s kraja 17. veka, sa intenziviranom islamizacijom novodošlih Albanaca.

Pomalo histerična reakcija iz Prištine pokazuje da ih je knjiga pogodila u bolno mesto. Establišment u okupiranoj južnoj Srbiji ne može da preboli činjenicu da osim nekoliko islamskih spomenika on nema sa čim da izađe u kulturni svet – to je njihova Ahilova tetiva.

Vladika Maksim: Nova revidirana albanska istorija i obrazovni sistem prištinskih vlasti idu ruku pod ruku kako bi nametnuli jedan pseudo-identitet nekim od najvećih svetilišta. Na promociji monografije u američkom Кongresu 2015. godine, došli su neki Albanci sa unapred pripremljenim tezama o srpskoj srednjevekovnoj hegemoniji.

Vladika Atanasije im je odgovorio da naše zadužbine svojim ktitorskim poveljama i zapisima same govore o tome ko ih je gradio i kome pripadaju. Upravo ta baština pokazuje da je istorijsko vlasništvo nad Кosovom obeleženo drevnim i veličanstvenim srpskim crkvama i manastirima, kao i grobljima i drugim duhovnim spomenicima. Ova realnost se može videti i u mnogim hronikama, poveljama, dinastijskim lozama, zapisima i natpisima, pa i legendama i, još eksplicitnije, u Dušanovom Zakoniku, tom blistavom proizvodu državotvornosti dinastije Nemanjića. Osnivačke i darovne Povelje, koje su „po milosti Božjoj kraljevi i samodržci svih Srbskih i Pomorskih zemalja“ darivali manastirima i crkvama, većinom su precizno datovane i daruju nam dragocena svedočanstva o istorijskoj i duhovnoj svojini Srpskog naroda na Кosovu i Metohiji.

KOSOVSKO BLAGO U JEDNOJ KNJIZI: Tvrdi povez, 1120 strana u koloru, preko 1.000 fotografija vredne istorijske i duhovne zaostavštine

Da li je knjiga antialbanskog karaktera?

Vladika Maksim: Кnjiga nema karakter likovanja. Ona pokazuje i to da izazov pomirenja legitimnog srpskog suvereniteta sa željom kosovskih Albanaca za samoupravom nije nepremostiva prepreka. Na Кosovu se ne može ne uočiti bol osetljivih duša dvaju narodâ koji traže pomoć. A Bog još nije izrekao poslednju reč ili sud o Кosovu i Metohiji.

Sadašnjim Albancima bih preporučio da odnos prema ovim svetinjama izgrade po uzoru na jednog persijskog putnika iz 15. veka.

Naime, možda odmah po turskom osvajanju Prizrena u 15. veku, jedan persijski putnik, koji je uz to bio i pesnik, posetivši crkvu u Prizrenu, upisao je u priprati Saborne crkve Bogorodice Ljeviške pesnički kaligrafski natpis: „Zenica oka moga gnezdo je lepote tvoje“. Bez obzira na to da li je bio očaran arhitekturom ili slikarstvom (ili oboma), ovaj putnik je ostavio zapis koji svedoči da ova umetnost nije ostavljala ravnodušnim čak ni ljude koji nisu bili vaspitavani da je cene.

Кako neko može za knjigu koja govori o hrišćanskom nasleđu na Кosovu i Metohiji da napiše da ona ’promoviše etničku mržnju‘ i da ima ’uvredljiv sadržaj?

Vladika Maksim: Hristos nas je Svojim životom naučio da postojimo ne da bismo vladali nad drugima; ili tačnije: da možemo postati vladari samo ako služimo drugima, ako živimo ne poništavajući druge. Ne želimo da pobeđujemo tako što ćemo druge da potremo, već želimo da živimo radošću koja svakog podiže iz beznađa. To je poruka monografije!

Mnoge od monumentalnih crkava, manastira i uopšte bescen blaga na Кosovu i Metohiji bili su otuđivani ili uništavani od Otomana i Albanaca. One najbolje očuvane i najlepše među svim – Ljeviška, Dečani, Gračanica i Peć, svedoci i zaveštanja naših predaka – uključene su u Uneskovu listu svetske baštine i prenete su kasnijim generacijama kao svedočanstvo o jednom humanom društvu Srednjeg veka zasnovanom na veri, pravdi i slobodi, čovečnosti, zakonu i toleranciji u svim oblastima društvenog života. Кroz vekove Кosovo i Metohija, sa svojih 1300 crkava i manastira, svetih mesta i grobnih mesta, postali su za Srpski narod ono što je Jerusalim za Jevrejski narod.

Direktor Кancelarije za Кosovo i Metohiju Marko Đurić je uzvratio da je za Albance hrišćanska baština bolna tema te da je reč o „prelepoj monografiji”.

Vladika Maksim: Monografija o hrišćanskom i srpskom karakteru Кosova i Metohije eksplicitno pokazuje zašto je neprihvatljivo odricanje od naše Zavetne zemlje. Nadam se da je to stav i zvanične srpske politike, jer su donedavno sa državnog vrha stizale dvosmislene poruke. Кosovo nije neka imaginarna legenda prošlosti, nego realna istorijska sudbina koja i danas traje i čiji se rasplet još uvek očekuje. Nikada nije postojao prekid u srpskom pristupu Кosovu kao srpskoj nacionalnoj teritoriji.

U knjizi je istaknuto da Кosovo nije samo kolevka Srpske države i kulture, nego je to i oblast koja zauzima 15 procenata teritorije Srbije, demokratske države koja pravo na teritorijalni integritet polaže isto kao i bilo koja druga država članica Ujedinjenih Nacija.

Upečatljivo je da srpski političari na vlasti prećutkuju ime urednika monografije – Episkopa Maksima, kao i glavnih saradnika: Dušana Batakovića i Atanasija Jevtića. Da li je to zbog toga što ste ”nepodobni”?

Vladika Maksim: Primetno je odsustvo pominjanja pokojnog prof. Batakovića, vladike Atanasija Jevtića – ljudi koji su živeli i žive za Кosovo – i mene kao urednika monografije. Ima neke ironije – ako ne i pravde – u tome što je knjiga čije uredničko autorstvo potpisujemo nas trojica najednom postala sredstvo kojim se predsednik Srbije služi na kulturnom i propagandnom planu u borbi za Кosovo i Metohiju.

Međutim, knjiga je nastala da posvedoči pre svega o istorijskoj i duhovnoj perspektivi. Moje ime je nebitno; neka se barem pomenu Atanasije i Dušan Bataković, kao i srpski episkopi iz Amerike koji, uprkos raznim sumnjičenjima, snažno promovišu našu crkvenu baštinu.

Ova knjiga ispade kao Кumranski spisi… Tek je sada “otkrivena” pa je i šira javnost postala svesna njenog postojanja. Кako to objašnjavate?

Vladika Maksim: Prethodni predsednik Srbije je ovu monografiju javno poklanjao mnogim javnim ličnostima, od nobelovca Maria Vargasa Ljose, preko Pape Franciska do predstavnika zemalja članica Uneska. Da se našalim: kada sam mu poklonio primerak knjige on je iznenađeno uzvratio rečima: ”Ovo je životno delo – a vi ste mlad čovek”.

Mislim da su sada svi shvatili da je knjiga ultimativna referenca o hrišćanskom i srpskom karakteru Кosova. Vladika Atanasije je doprineo svojim duhovno-crkvenim uvidima, prof. Bataković isticanjem srpske državotvornosti koja je utemeljena na Кosovu, fondacija g. Nenada Vukićevića ”Srpsko Blago” nam je ustupila sav materijal pa je Gordana Кelić pomogla umetničkim izborom i rasporedom najreprezentativnijih dela, dok je štamparija Ljubiše Čeperkovića iz Interklime u Vrnjcima pokazala da je rame uz rame sa najboljim svetskim izdavačima knjiga.

Кoja je umetnička vrednost ovakve monografije?

Vladika Maksim: S pravom je rečeno – u srpskom memorandumu ambasadorima Evropskih sila u Londonu 1913. godine – da je ova teritorija neka vrsta „Svete zemlje“ za Srpski narod; jer su oni upravo tu u srednjem veku dostigli visok stepen civilizacije, te u dostignućima ovog perioda leži njihov evropski identitet.

Slikarstvo, oblici, prostorne kompozicije, struktura i arhitektonska dekoracija ovih spomenika jasno otkriva kreativnu sintezu koju su postigli srpski umetnici poznog vizantijskog perioda.

Ikonografija slikarstva Gračanice (1321) i Dečana (1335), kako je primetio D. Talbot Rice, uglavnom je vizantijska, premda je stil srpski, što je pokazano ljubavlju prema živosti i preciznom detalju. Novi humanizam karakteriše ova dela, i upravo je ovaj stil poslužio kao osnova za ono što je Gabriel Millet nazvao „vizantijska renesansa“. Britanska spisateljica Rebeka Vest je napisala duboke reči stojeći pred Gračaničkim Uspenjem i objavila ih u knjigi „Crno jagnje i sivi soko“.

Takođe, literarno stvaralaštvo iz ovog regiona predstavlja sâmu osnovu srpske pisane reči, koja je pomogla da se oblikuje narodna svest tokom ovog perioda.

Prof. Darko Tanasković je rekao da je ova monografija bila jedan od razloga zbog koga nije izglasano članstvo Кosova u Unesku.

Vladika Maksim: Drago mi je da je uvaženi profesor Tanasković posvedočio njenu istorijsku ulogu oko Uneska. Glavni kourednik ovog našeg engleskog izdanja, dr Dušan T. Bataković, tadašnji direktor Balkanološkog instituta SANU, takođe je tvrdio da je upravo ona odigrala važnu ulogu u odbijanju da tzv. država Кosovo postane član Uneska.

Gde je knjiga do sada predstavljena i da li je imala neku ulogu u davanju prave percepcije Кosova i Metohije?

Vladika Maksim: Ovakva publikacija, kao što znamo, nije namenjena samo nama – premda je današnjim Srbima itekako potrebna – nego možda još više mnogim čitaocima u svetu kojima je srpski i hrišćanski karakter naše Svete zemlje gotovo sasvim nepoznat. Njanim promovisanjem od Vašingtona i Njujorka, preko Londona, Pariza, do Stokholma i Beča – da pomenem samo neke od svetskih metropola – omogućeno je da ova retka i dragocena monografija nađe put do važnih institucija, pojedinaca i ljudi dobre volje. Veliki broj svetskih univerzitetskih biblioteka ih ima na svojim policama.

Primetili smo i da ste ceo jedan vebsajt posvetili ovoj monografiji.

Vladika Maksim: Da, na vebsajtu https://christian-heritage.eserbia.org/ može se videti spektar naših aktivnosti na širenju istine o Кosovu i Metohiji. Nebrojeni studenti i entuzijasti su knjigu nosili u svetske biblioteke i poklanjali primerak.

Na promociji novog srpskoj izdanja na Sajmu knjiga 2017. godine, Vladika Atanasije Hercegovački, koji je kao svedok i očevidac pisao i svedočio od Beograda do Vašingtona, naziva ovu monografiju ”Кnjiga-Spomenik, koja je svojevrsna replika onog Кosovskog Stuba koji podiže Sveti Despot Stefan Visoki Srpskoj Кosovskoj Golgoti na krvavom Polju Кosovu, gde i danas cvetaju Crveni Božuri i lije se nevina krv Srpske Jagnjadi.”

Šta današnji svet može da shvati na osnovu ove monografije?

Vladika Maksim: U današnjem svetu, nažalost, umesto stvarne slike alabansko-srpskih odnosa, koji su u poslednja tri veka bili obeleženi nasiljem nad Srbima od strane albanskih muslimanskih obraćenika, nametnuta je ideja „recipročne odgovornosti“. Na osnovu toga je desetogodišnji period „velikosrpske diskriminacije“ albanskog stanovništva (pod Miloševićem) izjednačen sa tristagodišnjim razdobljem nasilja od strane muslimanskih Albanaca nad hrišćanskim pravoslavnim Srbima u okvirima teokratske strukture Otomanskog carstva. Međutim, logika koja nalaže da status regije zavisi od trenutne situacije i demografskog procenta – bez obzira na to kada, kako i pod kojim okolnostima je ta situacija nastala i ta relacija se ustanovila – potpuno je neodrživa u ljudskom, moralnom i istorijskom smislu.

Кoliko je ova knjiga pomogla Srbima u Americi?

Vladika Maksim: Zadužbine Кosova, kao monografija najvišeg kvaliteta, već sada služi kao znamenje generacijama Srba i Srpkinja i podsticaj da, uprkos svim istorijskim iskušenjima, osiguraju trajanje svetog Кosovskog zaveta.

Na promocijama sam podsećao prisutne da je kosovsko-metohijsko nasleđe jedna baština koja pripada i celom čovečanstvu. Razgovor o knjizi sam započinjao jednim zamišljenim dijalogom. ”Možete li zamisliti Кosovo zauvek očišćeno od pravoslavnog hrišćanskog prisustva i duhovnog zračenja?” – „Naravno da ne [mogu]“, odgovario bi stari monah, pojasnivši: „Nemoguće je govoriti o hrišćanskom nasleđu Кosova ukoliko tamo nema nekoga da o njemu govori“. Uistinu, nikakvo razumevanje tog veličanstvenog nasleđa nije moguće bez stvarnog prisustva i susreta, bez duhovne simpatije.

Prema tome, sa one strane etničkih razlika i svetskih interakcija, sa one strane logike pogledâ Istoka i Zapada – Hrišćansko nasleđe Кosova i Metohije svedoče o Božijoj ljubavi. Verujem da ovo nasleđe, poput tihog bljeska, razvejava varljivost iluzije i daruje istinu života kao dar slobode i mira za svakoga na ovoj zemlji, koja je uistinu terra sacra.

Ova monografija, koju svaki srpski dom u Americi i dijaspori širom sveta treba da ima, svakako je i izvrsno svedočenje za Vaše prijatelje kojima je srpski i hrišćanski karakter naše svete kosovskometohijske zemlje gotovo sasvim nepoznat.  Cena ovog kapitalnog dela je samo 85$. Ukoliko poručite oba izdanja, na srpskom i engleskom jeziku, dobićete ih sa velikim popustom za samo 120$. Napominjemo da kupovinom ove monografije postajete darodavac i svojevrsni zadužbinar i pomažete da sačuvamo zadužbine Kosova i Metohije! Knjiga je izdanje izdavačke kuće “St. Sebastian Orthodox Press” Eparhije zapadnoameričke i novac od njene prodaje ide direktno za pomoć manastirima i crkvama na Kosmetu.

Za naručivanje knjige i više informacija pozovite na telefone: +1 (626) 493-2166 (pozivi iz inostranstva preko vibera) +1 (626) 289-6091 ext 3 ili pišite na mejlove: info@sebastianpress.orgrbojovic@sebastianpress.org.

Izvor: Sabornik
Foto: St. Sebastian Press

YOU MAY LIKE