Chicago, IL
39°
Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 34°F
Wind: 8mph WSW
Humidity: 50%
Pressure: 30.18"Hg
UV index: 1
12 pm1 pm2 pm3 pm4 pm
43°F
45°F
46°F
48°F
50°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
55°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
45°F / 36°F

Published 1 year ago

By Antonije Kovačević

“SVAKO JE KROJAČ SVOJE SREĆE”: Marta je otišla iz Beograda kao mlada pijanistkinja, a danas svira sa svetskim zvezdama i sprema šou u Vegasu!

Marta Branković je pijanistkinja i kompozitorka koja već dve decenije s velikim uspehom radi u Americi, preciznije u Majamiju. Za to vreme proputovala je ovu zemlju sa klavirom uzduž i popreko. Prvo je jedno vreme živela i svirala u Čikagu, zatim se preselila u Njujork, a poslednjih šesnaest godina živi u najvećem gradu američke države Florida, gde je ovog petka imala veliki promotivni koncert, posle kojeg se utisci još nisu slegli…  

-Bilo je zaista fenomenalno. Puna sala je uživala u Šopenu, Rahmanjinovu, Satiju, ali i u mom specijalnom gostu Denveru Kuperu koji je na električnoj gitari sa mnom izveo specijalni aranžman “Fantoma iz Opere” i “Rekvijema za san”. Te iste večeri, tokom moje promocije, dobila sam zvanični poziv da izvedem koncert u Vegasu u čuvenoj “Valdorf Astoriji”, u martu. Tako da me uzbuđenje nije još prošlo jer u Vegasu nisam nikad svirala a ceo život to čekam. Na njihovu se scenu nije lako probiti, govori u jednom dahu za Serbian Times Marta Branković, koju publika u SAD zna pod drugim umetničkim imenom…

– Publici ovde sam poznata kao “Crni Labud Klavira”, što je ujedno i ime moje fondacije, ali i uspešnog albuma koji je izašao pre četiri godijne i dosegao veliku popularnost i prodaju. Album se našao na listi Top 20 najboljih klasičnih albuma za 2019. godinu na mestu broj 5. Te godine se još jedan naš sjajan umetnik, Nemanja Radulović, našao na istoj listi pod brojem 19. “Crni Labud” je dobio više od dvadeset odličnih kritika značajnih recenzenata širom sveta. Američke novine su pisale i dalje pišu o meni, a intervju za Serbian Times je moj prvi koji dajem za jedan srpski medij. Iako me ovde vode kao američkog pijanistu ja se dičim svojim srpskim poreklom i uvek to ističem.

 Kako je to izgledalo na Balkanu, u Srbiji, u vreme kada ste Vi odrastali…?

– Rođena sam u Beogradu i osamdesetih i devedesetih sam odrastala u rodnom gradu, mada sam od detinjstva dosta putovala po Evropi. Iako sam verovala da sam tipična Beograđanka put u Pariz 1997. na klavirsko takmičenje me je mnogo promenio i tad sam znala da ću napustiti Srbiju. Pariz je bio otelotvorenje slobode, umetnosti, lepote i nečeg tada posebnog za mene. Veliki sam ljubitelj Francuske i dan danas. Govorim francuski i sviram francuske kompzitore Pulanka i Satija skoro na svakom koncertu. Francuska je jedina zemlja u Evropi gde bih možda mogla da živim jednog dana. 

Je li umetnost bila zabeležena u genima ili ste samonikli?

-Moj tata je filmski umetnik koji je montirao i režirao mnogo srpskih filmova. Mama je domaćica koja se žrtvovala za moju i očevu karijeru i da nije bilo nje ne bih nikad postala ovo što jesam. Tata je pomogao oko vizije, a mama oko svih pratećih tehničkih i životnih detalja. 

Završila sam Muzičku Akademiju u Beogradu sa najvišim prosekom u generaciji. Volela sam te godine studija, ali sam takođe gledala kako da svoje ideje prenesem u inostranstvo, jer ih je bilo mnogo, a Srbija mi nije obećavala slobodu za moju energiju i viziju. 

Otkud Amerika posle Francuske i Evrope…?

-Amerika je bila dečiji san. Njujorški neboderi iz filmova su delovali obećavajuće i od kad znam za sebe htela sam da dođem ovde. Mislim da je ovo zemlja pravljena za ljude kao što sam ja i da je najbolje mesto za mene. Verujem da je sve stvar energije i želje. Moja teorija je ako želite negde da budete vi ćete sve uraditi da na tom mestu uspete. Prvo sam došla u Čikago 2002.godine da studiram magistarske iz klavira na Ruzvelt univerzitetu, gde sam provela lepe godine i naučila puno o sebi, zemlji, sistemu, a onda se desio pravi preokret i odlazak na Floridu iz privatnih i poslovnih razloga istovremeno. Kemal Gekić, pijanista i profesor, me je pozvao u pravom momentu da nastavim magistrsturu kod njega na Florida Internacionalnom Univerzitetu, što mi je takođe bila želja još od ranih dana. Rad sa Kemalom je bio vrsta proviđenja za mene kao pijaniste. On me je oslobodio i kreirao platformu sa koje sam mogla da se vinem dalje nego sto sam to mislila. I dalje smo veliki prijatelji i on je neko ko me podržava u svemu, što je jako važno za profesora. 

IMALA JE VIZIJU: Marta Branković se već dugo probija kroz svetsku muzičku scenu

Kemal, profesor Fred Kaufman i moj suprug su mi pomogli i verovali u mene od prvog momenta, ili kako ja volim da kažem – od prvih taktova. 

Šta ste za sve ove godine lepo i zanimljivo doživeli baveći se muzikom?

– Desilo se mnogo lepih i zanimljivih momenata, ali jedan se izdvaja. Te 2010 godine sam bila pozvana da održim koncert u jednoj velikoj i poznatoj dvorani, “Džulius Litman” u Severnom Majamiju, koja ima 1,700 mesta i mnogo poznatih svetskih umetnika je sviralo u njoj. Moja karijera je bila tek u začetku i bilo mi je vrlo čudno, brinula sam kako ćemo napuniti salu. . 

Na dan koncerta stigla sam ranije i trideset minuta pred koncert shvatim da je sala prazna i počnem da paničim. Izađem na sporedni ulaz i počnem da razmišljam da ipak otkažem koncert, sva u suzama. Deset minuta pred zakazani početak organizator me sav zadihan konačno nađe na ulici, uvede nazad i kaže: “Imamo punu salu, našminkaj se, nastupaš za par minuta”. 

Trčeći se vratim do zavese koja deli scenu i publiku, provirim i u čudu shvatim da je sala zaista puna. Kakav je to šok bio i kakav momenat sreće. Na sve to moj otac je bio tu i prisustvovao koncertu. Verujem da mi je taj momenat odlučio karijeru i imao neverovatno značenje. Od tog dana punim sale. Da sve bude još zanimljivije sledećeg dana mi je na ličnu adresu stigla i zelena karta, koju sam čekala već neko vreme. Tad sam znala da sam rođena da budem ovde. 

Jeste li imali priliku da svirate sa poznatim umetnicima i kompozitorima?

-Godine 2017. svirala sam u duetu sa mojim profesorom, genijalnim Kemalom Gekićem, a snimili smo i video spot. Kemal je bio gost na mom albumu “Crni Labud Klavira”, a radila sam sa poznatim kompozitorima kao što je Fred Kaufman, Jan Jirašek, Orlando Garsia, snimala muziku za film poznate režiserke Done Kameron. Imam i duet sa poznatom DJ Ella-om, velikom zvezdom Ultra festivala u Majamiju. Eksperimentisala sam sa NZM, power metal bendom čiji osnivač je naš čovek, Željko Marinović, poznatiji američkoj publici kao Nick Z Marino. Trenutno sviram sa Denverom Kuperom, jednim od najboljih električnih gitarista Amerike. Privatno sam upoznala mnoge slavne ličnosti. Dobila sam čak i farmerke posvećene meni od jedne velike holivudske zvezde, ali to neka ostane tajna (smeh). 

SIMBIOZA JE BUDUĆNOST: Kombinacija klasike i rokenrola u izvođenju Marte i Denvera Kupera

Društvene mreže su postale kanal komunikacije i promocije čak i za klasične umetnike. Koliko Vama znače u promociji Vaše muzike?

-Svakako da znače i da se život danas ne može zamisliti bez društvenih mreža, koje imaju veliki uticaj na javno mnenje i uz pomoć kojih možete dopreti do velikog broja ljudi. Uspela sam, pretpostavljam zahvaljujući drugačijem pristupu, da steknem veliku popularnost na instagramu, naročito za nekog ko svira klasiku. Moji video klipovi imaju i po 100 hiljada gledanja. Mnogi tvrde da izgledam i sviram drugačije i da se zato i dopadam američkoj publici, koja uvek traži nešto novo i specifično. Mene takođe veoma zanima i vizuelni nastup, pa se trudim da povežem modu, klavir i medije. 

Dobitnik ste prestižne medalje za komponovanje i najbolju savremenu klasičnu kompoziciju koju dodeljuje GMA, Global Music Avards, a zanimljivo je da se kompozicija zove “Slava”. Očigledno je nadahnuće došplo sa onih naših prostora…

– Slava je moje verovatno najuspešnije delo jer sam bila inspirisana događajima u svetu, ratovima u 2022.godini i poželela sam da napišem nešto što ima vezu sa mnom i mojim odrastanjem. Verujem da smo svi mi sa Balkana žrtve ratova i moja “Slava” upravo slavi sve žrtve rata i sve što smo u ratovima izgubili. Naravno da ima vezu sa srpskim zvukom, kao i sve moje kompozicije. To je deo mog bića, poručuje Marta Branković, koja nestrpljivo čeka 3.februar, dan kada će svetlo dana ugledati njen drugi album pod nazivom “Marta, The Tempest” ili “Marta Oluja” i to istoveremeno za tri produkcijske kuće u Americi. 

Evo šta su u najavi i recenciji albuma napisali u produkcijskoj kući Navona Records: “Svaki pijanista pravi svoju muziku, dodajući joj prepoznatljive akcente, ali Marta Branković podiže umetničku interpretaciju na novi nivo. Koristeći svoju strast i neponovljiv dodir na klaviru, Crni Labud Klavira dočarava nezaboravnu oluju, Martinu oluju. Ovaj dugo očekivani istraživački zaron u klasični kanon muzike donosi sveže interpretacije dela Rahmanjinova, Šopena, Kaufmana, Jiraseka i Vebera, zajedno sa solo klavirskom kompozicijom same Brankovićeve koja nudi pogled iznutra u njen umetnički nastanak.”

Posle ovakve najave, nama preostaje samo da Marti poželimo da ovako nastavi i u budućnosti, koja je će očigledno biti blistava za ovu beogradsku i srpsku umetnicu.

Oni koji žele više da saznaju o Marti Branković i njenom radu i muzici mogu da posete njen sajt: www.blackswanofpiano.com

Razgovarao: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE