Chicago, IL
30°
Mostly Cloudy
6:54 am7:02 pm CDT
Feels like: 19°F
Wind: 15mph SW
Humidity: 56%
Pressure: 29.89"Hg
UV index: 0
7 am8 am9 am10 am11 am
30°F
30°F
34°F
37°F
41°F
WedThuFriSatSun
37°F / 27°F
37°F / 34°F
43°F / 32°F
37°F / 30°F
45°F / 36°F

Published 4 years ago

By Antonije Kovačević

PREMIJERA MJUZIKLA “VEČNA LJUBAV” U ČIKAGU: Kad Cigani lete u nebo, Srbi ih najbolje razumeju (VIDEO)

Predstava rađena po motivima čuvenog filma okončana ovacijama, glumci amateri, imigranti i njihovi potomci, u srcu Amerike ubedljivo dočarali cigansku čergu iz ruskih stepa. Možda i zbog zajedničke, nomadske sudbine

Sinoć je sala “Prairie Lakes Theatre” u Čikagu bila premala i pretesna da primi sve one koji su želeli da prisustvuju premijeri predstave “Večna ljubav”, rađene po motivima antologijskog ruskog filma “Cigani lete u nebo”. Pokazalo se – sa razlogom.

O tome svedoče ovacije koje je “ciganska čerga” sastavljena od glumaca, muzičara i plesača doživela na otvorenoj sceni, ali i komentari koji su se u publici moglo čuti odmah nakon izvođenja ovog dela u režiji i adaptaciji Milana Andrijanića. A lica su im govorila i više od reči…

Pozorišni mjuzikl, pogotovo ovakav kakav smo sinoć imali prilike da vidimo – sa velikim ansamblom, muzikom uživo i “sa razglasa”, pevanjem i plesanjem – je kompleksna forma, ali ju je Andrijanić, inače dugogodišnji umetnički direktor KUD-a Abrašević, uspešno savladao, sa amaterskim timom koji je na sceni funkcionisao kao da već dugo vremena radi zajedno. I prima platu za to što radi. A nije tako…

NOMADSKA SUDBINA I SLIČNOST

Srpski nomadi, koje je život i sudbina rasejala po svetu i igrom slučaja okupila u vetrovitom gradu na obalama jezera Mičigen, možda baš zbog te mentalne “čergarske veze”, ubedljivo su nam preneli i dočarali život nomada iz ruskih stepa, njihove strasti, strahove i strepnje, njihovu kipteću ljubav što sve trpi samo jedno ne – uskraćenu slobodu. No, ponekad, kada je ljubav ona istinska, prava, onda se na oltar žrtvuje sve, pa i pomenuta sloboda.

Glas Aleksandre Mirović, koji je autoru bio inspiracija za nastanak mjuzikla, ali i njeno tumačenje lika Gale, tragične ciganske heroine, predstavljali su dobru podlogu za sve ono što je usledilo na sceni, kao niska dukata na čergarskim đerdanima koji su zveckali u taktu muzike koja je delom vukla korene iz legendarnog filma, a delom bila kreacija Dejana Glišovića, koji je neke klasične songove prilagodio za ovu priliku.

Na “daskama” smo, drugi put za relativno kratko vreme kada su u pitanju srpska pozorišta u Čikagu, mogli da vidimo mladog Jovana Aleksića kao tumača glavne uloge (prethodno kao Mane u Zoni Zamfirovoj). Da Mane nije bio slučajnost pokazao je u roli konjokradice i vagabonda Feliksa, svaki put noseći scenu, bilo da govori ili pleše na njoj (deco, učite folklor, trebaće vam!)

Aleksandra Mirović i Jovan Aleksić

Odlična Zorana Vukčević kao vračara Gita, goropadna Nevena Tutunović (Kana), ubedljivi Branko Aleksić (Tsahar), energični Milan Milošić (Kalo), te sjajni kvartet deveruša-namiguša (Milijana Mirković, Dragana Vasiljević, Mina Mihajlović, Tanja Raković), kao i svi ostali, svako na svom mestu i svako u svojih “5 minuta”, učinio je da se posetioci sinoćne premijere osećaju kao da gledaju mjuzikl iz najboljih vremena beogradskog Pozorišta ne Terazijama.

Sa epilogom koji se, uzgred budi rečeno, razlikuje od onoga koji pamtimo iz filma “Cigani lete u nebo”, što je draž praćenja predstave učinilo samo većom.

Scenografija Milenka Šišarice (glumi Tamasa) i kostimi Zore Mitrović izgledali su kao da je u njih uloženo milion dolara, a zapravo su delo deset prsta ovih sjajnih entuzijasta. (Kapa dole!)

Uverljiva scenografija delo Milenka Šišarice

DVA JEZIKA ZA JEDAN NAROD

Sinoćna premijera ostaće upamćena i po tome što je prva dvojezična predstava jednog našeg pozorišta u Americi (gledaoci su uporedo mogli da prate engleski titl na platnu), zahvaljujući prevodu Aleksandre i Vladimira Muline, koji je svoju “multipraktik” rolu u projektu “Večna ljubav” upotpunio tumačeći (za svaku pohvalu) Babaja, Feliksovog “brata po konjima”.

Ovaj detalj omogućio je, valja i to napomenuti, da u predstavi uživaju i brojni Srbi koji već generacijama žive ovde i slabije stoje sa maternjim ili jezikom svojih predaka. U tom smislu, eksperiment je uspeo, a slična praksa mogla bi u budućnosti u sale srpskih pozorišta na ovim prostorima privući neku novu publiku, kojoj jezik neće biti prepreka da se druži sa zemljacima, oseti pripadnost “plemenu” i sa njim podeli sve radosti koje kultura sa sobom donosi.

Sve u svemu, produkcija “Oko sokolovo” priuštila nam je jedno lepo iskustvo i bilo bi zaista greota da ostane na tom jednom. Uostalom, dok očekujemo reprize “Večne ljubavi”, pogledajte i sami kako je to sinoć izgledalo u “Prairie Lakes Theatre” i šta su nam posle predstave rekli njeni glavni akteri… Uživajte, kao što smo mi uživali.

Piše: Antonije Kovačević Foto&Video: Goran Pikula

YOU MAY LIKE