Connect with us

aktuelno

OVO ĆE PROMENITI CEO SVET: U Kini najmanje rođenih u istoriji, najveća svetska “fabrika” uskoro će ostati bez radne snage!

Published

on

Najmnogoljudnija država na svetu, Kina, ubrzano ostaje bez radne snage, a ubrzo će se početi smanjivati i ukupni broj stanovnika. Posledice na celi svet će biti dalekosežne, posebno ako se uzme u obzir da se sličan proces odvija u EU, Rusiji, Brazilu, Japanu i Iranu.

Podaci su zabrinjavajući. Ukupna radna populacija, što uključuje sve zaposlene i nezaposlene, u padu je od 2019. Prošle godine je tako ukupna radna populacija u Kini iznosila 792 miliona, dok je 2019. iznosila 800 miliona. Gubitak 8 miliona radnika u dve godine je veliki gubitak potencijalne produktivnosti, iako se radi o velikoj Kini. Razlog za to je demografija, starenje stanovništva i pad broja rođenih.

Demografija će odrediti ekonomsku sudbinu država u 21. veku

Ubrzo će demografija postati jedno od glavnih političkih, društvenih i ekonomskih pitanja. Razlog je relativno jednostavan. Kako prosečna dob stanovništva raste, radnici odlaze u mirovinu. Sve je manje novih radnika u ekonomiji zbog niskog broja rođenih zadnjih par decenija. Unatoč robotizaciji i automatizaciji, to znači da nema dovoljno novih radnika da nadoknade one koji odlaze u penziju.

Problem je i u potrošnji. Mladi ljudi ulaskom na tržište rada i osnivanjem obitelji postaju potrošači, konzumenti i investitori. Mladi do 25 godina troše najmanje od svih dobnih skupina, ali ta potrošnja raste sve do ulaska u mirovinu, kada pada. Isto vrijedi za investicije i štednju. Mladi gotovo sav svoj dohodak troše, a kako ljudi stare, ne samo da im raste dohodak pa više troše, nego sve veći dio tog dohotka štede i investiraju. Sve do odlaska u penziju.

Postoje mehanizmi kojima se taj proces ublažava, ali nikada se ne može eliminisati činjenica da penzioneri manje troše, manje investiraju i plaćaju manje poreza. A proces starenja stanovništva Kine je daleko brži nego što je bio u Europi i SAD-u.

U Kini najmanje rođenih u istoriji merenja

Početkom godine je stigao novi zabrinjavajući podatak iz kineskog Državnog zavoda za statistiku. U 2021. je rođeno tek 10.6 miliona djece, što su 7.52 rođenja na 1000 stanovnika. To je najmanji broj rođenih otkad je Komunistička partija preuzela vlast 1949.

O koliko se oštrom demografskom padu radi govori podatak da je 2020. rođeno 12 milijuna djece, 2019. 14.6 milijuna, 2018. 15.23 milijuna, a 2017. 17.23 milijuna. Doduše, 2017. je rođeno neuobičajeno mnogo djece, ali se u 21. stoljeću uglavnom godišnje rađalo oko 16 milijuna. Pad na 10.6 milijuna je tako zaista šokantan.

To je pad s 12 rođenih na 1000 stanovnika na 7.52 na 1000 stanovnika. U SAD-u se 2021. blago oporavio broj rođenih, na 12 na 1000 stanovnika, što je prvo povećanje od 2014. Čak i EU, poznata kao stara i s niskim brojem rođenih, s 9.1 rođenih na 1000 stanovnika demografski je bolje prošla od Kine u 2021.

Je li politika jednog deteta dovela do demografske katastrofe u Kini?

Iako se popularno vjeruje da je za pad broja rođenih u Kini, a time i ekonomski rast, odgovorna politika jednog deteta, gledajući kretanje broja rođenih, to uverenje postaje upitno. Prema podacima Svjetske banke, broj rođenih na 1000 stanovnika u Kini pada s 43 1963. na 18 1980.

Upravo je 1980. Kina uvela politiku jednog djeteta, koja je ograničila broj dece koje jedna obitelj može imati na samo jedno. Postojale su regionalne razlike u provođenju politike, kao i izuzeci. Više od jednog deteta su mogle imati manjine, obitelji kojima je prvo dete imalo fizičke ili mentalne poteškoće, a odobrenje za drugo dete se moglo zatražiti ako bi prvo bilo ženskog pola.

Do godine uvođenja politike jednog deteta, broj rođenih na 1000 stanovnika oštro je padao, a otkada je ona uvedena, broj rođenih ponovo raste. To baca veliku sumnju na njenu efikasnost, jer je 80-ih broj rođenih na 1000 stanovnika bio veći nego 1980., kada je politika uvedena. Tek početkom 90-ih pada ispod razine na kojoj je broj rođenih na 1000 stanovnika bio neposredno prije implementacije politike jednog deteta.

Strah od neodrživog rasta odavno je raširen među kineskim elitama

Strah od neodrživog rasta stanovništva je bio raširen među kineskom političkom i znanstvenom elitom 70-ih godina prošlog stoljeća, iako su na međunarodnom planu odbacivali ideje o demografskoj kontroli stanovništva kao imperijalističku agendu koju Zapad nameće zemljama u razvoju.

Paradoksalno, dok su optuživali Zapad za nametanje imperijalističkih politika demografske kontrole zemljama u razvoju, u Kini su se takve politike već provodile. Ranih 70-ih su provođene politike smanjivanja broja rođenih pod sloganom “kasnije – duže – manje” (“wan, xi, shao”), kojima se stanovnike poticalo na kasniju ženidbu, veće intervale između rađanja djece i općenito manje djece.

Upravo te politike su odgovorne za pad broja rođenih na 1000 stanovnika do 1980., kada je uvedena politika jednog djeteta. Jedna od teza kojima se to objašnjava je da promovisanje kasnijeg ulaska u brak ima daleko veći efekt na broj rođene dece po ženi od obične zabrane, ali to ipak ne objašnjava zašto je broj rođenih nakon uvođenja politike jednog djeteta 1980. narastao, i nije pao na razinu iz te godine sve do ranih 90-ih.

Biranje pola prvog deteta abortusom 

Petljanje s demografijom je u Kini dovelo do posledica koje vladajući nisu željeli. Zbog politike jednog deteta i tradicionalnog preferiranja muške dece, pojavio se neprirodan omjer između broja rođene muške i ženske dece.

Prirodni omjer je 105 rođene muške djece na 100 rođene ženske dece. Sve iznad toga, u korist više rođene muške dece, indikator je namještanja spola rođenih korištenjem abortusa. U Kini je omjer bio 107 muške dece na 100 ženske sve do 1982. To pokazuje blagu selekciju prema muškom polu, tj. više abortusa se provodilo kada je u pitanju ženski pol.

Nedugo nakon uvođenja politike jednog deteta situacija je postala puno gora. 1990. se rađa 110 dece muškog pola na 100 djece ženskog, a do 2017. čak 117 muške na 100 ženske, najviše u svetu. Od tada je situacija nešto bolja, ali je još uvijek omjer iznad 110 naprema 100. Omjer je još gori ako se radi o drugom i trećem djetetu – preko 150 rođene dece muškog pola na 100 ženskog.

Rezultat toga je da doslovno u Kini nedostaje žena. Procjenjuje se da zbog selektivnog abortusa Kina ima 20 do 30 milijuna muškaraca viška.

Stanovništvo stari brže nego što je starilo u Europi i SAD-u

Problemi s demografijom se pojavljuju tek u dugom roku. Iako Kina još uvijek ima manji postotak ljudi starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu od SAD-a, 12 posto u odnosu na 17 posto, razlika se brzo smanjuje. EU s 21 posto stanovništva iznad 65 godina je posebna kategorija i već odavno demografski neodrživa.

Medijalna dob stanovništva u Kini je 2020. bila 38.4 godine, što znači da je pola stanovništva starije, a pola mlađe od toga. To je već više nego u SAD-u, gdje je 38.2 godine. EU i Rusija su još uvijek daleko starije, s medijalnom dobi stanovništva višom od 40 godina, ali procjene govore da će Kina do 2050. biti starija i od njih.

Čak i kada bi Kina odjednom naglo podigla stopu fertiliteta, koja je još od ranih 90-ih manja nego u SAD-u te je ispod stope prirodne zamjene stanovništva od 2.1 deteta po ženi, prošla bi desetljeća pre nego što to popravi demografsku strukturu i prekine pad ukupnog broja radne snage.

Veliki problem za Kinu i ostatak svijeta

Kina je druga ekonomija sveta, najveći svetski proizvođač i neformalna “tvornica svijeta”, a još uvijek, gledano po stanovniku, nije visoko razvijena država. Produktivnost radnika je još uvijek daleko manja nego u EU i SAD-u, nominalni BDP po stanovniku je tek 12.500 dolara, dok je u EU 38 tisuća dolara, a u SAD-u 69 tisuća. Za usporedbu, nominalni BDP po stanovniku Hrvatske je 17.4 tisuće dolara.

To je bitno zbog toga što su se EU i SAD obogatili pre nego što su ostarili, tj. pre nego što je stanovništvo postalo prestaro. Isto vrijedi za Japan, Južnu Koreju i ostale bogate države Azije. 

A Kina je privredno rasla upravo na svojoj brojnoj i relativno jeftinoj radnoj snazi, koja je istodobno postajala jako obrazovana. Premještanje radnika iz poljoprivrede u industriju snažno podiže produktivnost, ali i taj se bazen radne snage potrošio.

Nema dobrog rješenja

Nažalost, još niko nije otkrio dobar način za popraviti demografski problem pada broja rođenih. Kako se proces starenja stanovništva već decenijama odvija u Europi i SAD-u, donekle su se smislile politike kojima se negativni efekti tog procesa saniraju. Ali nitko još nije uspio preokrenuti trend, iako su isprobane razne politike i potrošena golema finansijska sredstva.

Kina će se, zbog toga što stari daleko brže nego što su starili SAD i Europa, morati jako brzo prilagoditi. Prvo će morati postati puno produktivnija, ali i prilagoditi se novim problemima. 2015. je ukinuta politika jednog deteta i zamenjena politikom dva deteta, ali nije pomoglo da se dugoročno poveća broj rođenih. 2021., kada je broj rođenih pao na istorijski najniži nivo, uvedena je politika tri deteta.

Demografija postaje najveći problem 21. stoljeća, bitka u kojoj gube Kina i EU, a pobeđuje SAD. Procenjuje se da će stanovništvo SAD-a sa sadašnjih 330 milijuna narasti na više od pola milijarde do 2100., EU sa sadašnjih 447 milijuna stanovnika pasti na 416 milijuna, a Kina sa sadašnjih 1.4 milijarde pasti na manje od 600 milijuna.

Demografska kretanja će dobrim delom odrediti svjetske ekonomske, geopolitičke i istorijske tokove.

Izvor: Index Foto: (Xinhua/Tao Ming)

Advertisement