Drago mi je da mogu ponovno nastupati u Čikagu i Njujorku. Prošli put sam upoznala divne ljude i vjerujem da ću imati priliku ponovno ih sresti. Imam dosta pjesama koje bih željela izvesti, a koje smo izostavili prošli put. Ja nigdje ne žurim, tako da nam je sve vrijeme ovog svijeta na raspolaganju
Glas Amire Medunjanin svojevremeno je čuveni “Observer” proglasio “glasom generacije”, a jedan od najpoznatijih muzičkih kritičara današnjice Najdžel Vilijamson u listu “Ankat” (“Uncut) ovu je Sarajku okarakterisao kao “najbolji bosanski izvozni proizvod”. Jedna od najvećih svetskih “world music” diva na sve ove komplimente samo sleže ramenima i spušta glavu. Ne voli, kaže, da je hvale. Njena je scena i mikrofon, tamo govori svojim jezikom.
U poslednje je vreme često viđamo u Americi, za koju je vezana po više osnova, od njene izdavačke kuće “Town Hill Colony” (Boston) pa do mnogo njenih prijatelja koji ovde žive. Za koji dan će svojim glasom ponovo podsetiti Balkance koji žive daleko od svojih domova koliko su kulturno bogatstvo ostavili kod svojih kuća, tamo preko okeana. Ali se pokoloniti i pred sve brojnijim strancima, Amerikancima, koji možda ne razumeju reči, ali izuzetno dobro osećaju energiju i emociju pesama koje Amira izvodi. Na koncertima u Čikagu i Njujorku 10 i 12. maja očekuje i jedne i druge, poziva i obećava da će pevati “dok ne ostane bez glasa”. A znajući nju, to bi moglo da potraje do jutra…
Kakav je osećaj preneti pesmu preko okeana u zemlju u kojoj se puno radi, a malo je vremena ima za sevdah?
Da. Istina je da sam od 2016. godine bila u nekoliko navrata na sjeverno-američkom kontinentu. Nastupala sam u nekoliko gradova, a posljednji put sam bila u Čikagu i Njujorku prije dvije i pol godine. Ali, ima tu više razloga. Prije svega, imam puno prijatelja koji žive i u Kanadi i SAD-u, a u Bostonu je izdavačka kuća “Town Hill Colony” za koju sam objavila album “Ascending”. A da budem iskrena, nema puno razlike od nastupa u Europi. Možda Amerikancima nije dovoljno poznat Sevdah, ali također znam da ima dosta izvođača koji rade na promociji naše kulturne baštine. A što se tiče rada, vidim da je puno radno vrijeme, ali to je po meni sasvim normalno. I kod nas je tako već decenijama.
Po čemu ćeš pamtiti nastup na čuvenom Berkliju, u pratnji orkestra, hora…?
Pa, moram reći da sam zaista bila oduševljena samom organizacijom cijelog festivala. I naravno, počastvovana što su nam pružili priliku da se predstavimo. Surađivali smo sa mladim muzičarima koji su od reda svi talentovani i veoma uporni u svom nastojanju da nakon fakulteta pronađu pravi put. Prije nastupa imali smo radionicu i bilo mi jako drago da su studenti bili zainteresirani da saznaju više o našoj muzici. Ali ono što me najviše dojmilo su mladi ljudi koji su sa različitih strana naše regije došli na studije u Boston. Među njima ima nekoliko bisera i vjerujem da će ostvariti veliki uspjeh.
Svoj poslednji album snimila si sa Trondhajm Solistene, višestrukim kandidatima za prestižni Gremi. Kako su se pronašli i sjedinili bosanski sevdah i balkanska duša sa „hladnim“ Norvežanima sa dalekog Severa, koje vas je čudo povezalo?
Dobro pitanje. Ima tome više od godinu i pol nastupala sam u Trondhajmu. Par dana prije koncerta kontaktirali su me i pitali da li bi mogli zajedno odsvirati jednu pjesmu. I tako se suradnja i desila. Na prvoj probi sam shvatila da se zaista radi o vrhunskim umjetnicima i veoma dobrim ljudima. I od tada prijateljstvo traje. Da, i nisu uopšte hladni. Dapače, svaki put kada nastupamo izuzeno emotivno doživljavaju svaku pjesmu, kao da su rođeni na ovim prostorima. I dobro kažete, pravo nas je čudo spojilo. A to čudo je muzika.
U poslednje vreme često nalazimo tvoje ime u medijima tik uz ime Josipe Lisac. Da nije to najava neke buduće saradnje?
Ne radi se o suradnji. Naime, nedavno sam nastupala u dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu. I tom prilikom Josipa Lisac je došla na koncert. Veoma sam bila počastvovana što sam imala priliku porazgovarati sa zaista veikom umjetnicom.
Poznato je da si odrasla na tvrdom zvuku Seks Pistols, mračnim tekstovima Nika Kejva, kako to da do sada nisi snimila nešto u tom duhu, da li možda planiraš?
Dobro. Bilo je to neko drugo vrijeme i neka druga priča. Nisi mogao zaobići punk, jer je odgovarao razmišljanju naše generacije. Donio je mnogo dobrih stvari i od tada muzička scena je nekako krenula u drugom smjeru. A Nick Cave zaista ima izuzetan poetski opus i vjerujem da sve nove generacije imaju dosta toga da otkriju u njegovoj muzici. A što se tiče Vašeg pitanja, do sada nisam ništa tako planirala. Možda jednog dana. Ko zna.
Svojevremeno si napustila dobro plaćen „strani“ posao, baš kad su ti se otvarala mnoga vrata, selidba u Brisel…da li si ikada zažalila zbog svoje odluke da se upustiš u neizvesnu avanturu i život posvetiš muzici?
Ne, nisam. Mada je to je bio neki drugi, normalan, život. Da tako kažem. Ali, posao kao i svaki drugi. Doduše, radilo se po dvanaest sati. Ali, mi nije bio problem. Naučila sam naporno raditi. Praktički, radim od svoje osamnaeste godine.
Jedan od razloga zašto si napustila svoj Prvi život jeste i taj što si bila sita loših reči i utisaka koji su stranci imali o nama Balkancima, Bosancima. Je li ti sada duša na mestu kada na tvojim koncertima po „inostranstvima“ u publici zajedno sede raja iz bivše Juge i neki ljudi koji ne znaju značenje nijedne reči, a opet ih dotiču pesme koje pevaš?
Kada imate bogato muzičko nasljeđe kao mi na Balkanu i kada vjerujete da trebate pružiti priliku i drugim ljudima koji nisu sa ovih prostora čuti Sevdah, onda ništa drugo ne preostaje čovjeku nego da pokuša
Znate, kada imate bogato muzičko nasiljeđe i kada vjerujete da trebate pružiti priliku i drugim ljudima koji nisu sa ovih prostora čuti Sevdah, onda ništa drugo ne preostaje čovjeku nego da pokuša. I da, sada mi je lakše, mada ima se puno toga još za uraditi. Mislim da je muzika najbolja poveznica među ljudima i nije uopšte čudno što ljudi, koji ne razumiju naš jezik, savršeno razumiju emocije starih pjesama, bez obzira o kojoj državi ili gradu je riječ. Sevdah uvijek nalazi put do njihovog srca, i ja iskreno vjerujem da smo na pravom putu. I što je najvažnije u svemu ovome je da nove generacije veoma dobro znaju kolika je snaga i ljepota u tim pjesmama. Sevdah nastavlja svoj život kao i do sada.
Šta imaš da poručiš svojim fanovima u Čikagu i Njujorku, i šta mogu da očekuju oni koji nikada nisu bili na tvom koncertu?
Prvenstveno mi je drago da mogu ponovno nastupati u Čikagu i Njujorku. Prošli put sam upoznala divne ljude u oba grada i vjerujem da ću imati priliku ponovno ih sresti. A za sve one koji dođu po prvi put, mogu očekivati barem dva sata lijepog druženja. Imam dosta pjesama koje bih željela izvesti, a koje smo izostavili prošli put. Ja nigdje ne žurim, tako da nam je sve vrijeme ovog svijeta na raspolaganju. Moram reći da će ovoga puta biti potpuno drugačije, jer nastupam sa Bojanom Zulfikarpašićem na klaviru, Nikolom Stajićem na gitari i Perom Krstajićem na kontrabasu i užurbano se pripremamo za nastupe. Iskreno se nadam da će biti ljudima interesantno.
Razgovarao: Antonije Kovačević Foto: Promo Amira Medunjanin
Karte za koncerte Amire Medunjanin možete kupiti ovde:
TICKETS ONLINE:
CHICAGO: https://bit.ly/2VYWojc
NEW YORK: https://bit.ly/2Ub5ZHm
