Na upravo završenim izborima kartu Sjedinjenih država nije poplavio očekivani crveni talas, ali je jeste zapljusnuo talas očito ni na čemu zasnovane MAGA republikanske euforije, koji se razbio o klisurine neumoljive izborne mašinerije Demokratske stranke, poduprte petokolonaštvom republikanskog establišmenta.

Nakon mjeseci i mjeseci podizanja očekivanja na razinu koja se ispostavila nerealnom, rezultati izbora su pokazali da je drug Staljin ponovo bio u pravu: VAŽNO JE KO BROJI GLASOVE. I koliko dugo, moglo bi se dodati. A mi smo drugi put u dvije godine saznali da se glasovi broje dok Demokrate ne pobijede.

Dva su najbitnija postizborna momenta: Prvi, da su ovi izbori bili nastavak republikanskog i demokratskog rata protiv Donalda Trampa, da je Partija ipak jedna i da su izbori 2016. bili samo sistemska greška koju još uvijek ispravljaju; Drugi, da Tramp i Trampisti sem euforije i visokih očekivanja nemaju ništa od stabilne strateške vrijednosti da ponude narodu koji im se nada.

Dok ne odustane ili dok mu ne zatru politički podmladak i ne ugase pokret, Tramp neće prestati biti meta političke strategije i Demokrata i republikanskih centrista. Prosto je: Tramp predstavlja krik američkog naroda kojeg je njegova imperija samljela i njime asfaltirala put u naddržavu. Opasno je za tu imperiju da se taj krik pretvori u riku. Ovi izbori su samo manjim dijelom bili uvod u 2024, a većim epilog 2020.

Kao opasnu anomaliju, Trampa su srušili, a sad mu zatiru tragove tako što udruženim poduhvatom, Demokrate frontalno, a centristi Republikanci pozadinski, eliminišu iz političke bitnosti njegove pulene i klonove.

Kako drugačije nego čišćenjem stranke od Trampista objasniti uskraćivanje donatorskih sredstava MAGA Republikancima od strane stranačke centrale koju vode Mič Mekonel i Kevin Mekarti? Da je Partija jedna govori baš činjenica da je republikanskoj centrali milija dominacija Demokrata nego uspon kandidata koji nose njihov crveni dres, ali igraju za raju i zanemaruju taktiku neokonzervativnog, imperijalističkog centra stranke.

Razlika između Mekartija i Nensi Pelosi je daleko manja od razlike između Mekartija i, recimo, Renda Pola ili Džoša Haulija.

MAGA, ideologija klasično pro-američka, nema mjesta na spektru prihvatljivih ideoloških pozicija nosiocima nadameričke politike i protekli izbori su pokazali da su sve sile upregnute da joj dođu glave.

Guranje ovog pokreta u ekstrem, u kombinaciji sa trampističkim manirizmom bukača, senzacionalista i samopromotera, učinilo je da su od siline ideje “Amerika prvenstveno” poslije šest godina ostale samo bombastične ličnosti i bombastične izjave, najave i prijetnje.

Jedno je izgubiti izbore, odnosno biti pokraden i izdan, a nešto sasvim drugo propratiti taj poraz – i to dvaput – bukom punom nerealnih obećanja, lažne snage i ispraznih prijetnji.

Nisu MAGA pokret oborili samo neprijatelji nego i nedorasli nosioci. Ima onih koji kažu i da je neko politički raspojasan i drzak poput Trampa samo i mogao da izazove američki sistem na dvoboj. Ako je tako, onda će naredne dvije godine da testiraju da li će MAGA preživjeti ili umrijeti s Trampom ili će, pak, sazrijeti pod nekim drugim vođstvom, čemu će, po svemu sudeći, najveća prepreka biti sam Tramp.

Piše: Vladan Ivković Foto: CNN