Connect with us

Kolumna

AMERIČKI IZBORI, DRUGI UGAO: Ko je smestio Trampu i zašto je Staljin idol demokrata

Published

on

Na upravo završenim izborima kartu Sjedinjenih država nije poplavio očekivani crveni talas, ali je jeste zapljusnuo talas očito ni na čemu zasnovane MAGA republikanske euforije, koji se razbio o klisurine neumoljive izborne mašinerije Demokratske stranke, poduprte petokolonaštvom republikanskog establišmenta.

Nakon mjeseci i mjeseci podizanja očekivanja na razinu koja se ispostavila nerealnom, rezultati izbora su pokazali da je drug Staljin ponovo bio u pravu: VAŽNO JE KO BROJI GLASOVE. I koliko dugo, moglo bi se dodati. A mi smo drugi put u dvije godine saznali da se glasovi broje dok Demokrate ne pobijede.

Dva su najbitnija postizborna momenta: Prvi, da su ovi izbori bili nastavak republikanskog i demokratskog rata protiv Donalda Trampa, da je Partija ipak jedna i da su izbori 2016. bili samo sistemska greška koju još uvijek ispravljaju; Drugi, da Tramp i Trampisti sem euforije i visokih očekivanja nemaju ništa od stabilne strateške vrijednosti da ponude narodu koji im se nada.

Dok ne odustane ili dok mu ne zatru politički podmladak i ne ugase pokret, Tramp neće prestati biti meta političke strategije i Demokrata i republikanskih centrista. Prosto je: Tramp predstavlja krik američkog naroda kojeg je njegova imperija samljela i njime asfaltirala put u naddržavu. Opasno je za tu imperiju da se taj krik pretvori u riku. Ovi izbori su samo manjim dijelom bili uvod u 2024, a većim epilog 2020.

Kao opasnu anomaliju, Trampa su srušili, a sad mu zatiru tragove tako što udruženim poduhvatom, Demokrate frontalno, a centristi Republikanci pozadinski, eliminišu iz političke bitnosti njegove pulene i klonove.

Kako drugačije nego čišćenjem stranke od Trampista objasniti uskraćivanje donatorskih sredstava MAGA Republikancima od strane stranačke centrale koju vode Mič Mekonel i Kevin Mekarti? Da je Partija jedna govori baš činjenica da je republikanskoj centrali milija dominacija Demokrata nego uspon kandidata koji nose njihov crveni dres, ali igraju za raju i zanemaruju taktiku neokonzervativnog, imperijalističkog centra stranke.

Razlika između Mekartija i Nensi Pelosi je daleko manja od razlike između Mekartija i, recimo, Renda Pola ili Džoša Haulija.

MAGA, ideologija klasično pro-američka, nema mjesta na spektru prihvatljivih ideoloških pozicija nosiocima nadameričke politike i protekli izbori su pokazali da su sve sile upregnute da joj dođu glave.

Guranje ovog pokreta u ekstrem, u kombinaciji sa trampističkim manirizmom bukača, senzacionalista i samopromotera, učinilo je da su od siline ideje “Amerika prvenstveno” poslije šest godina ostale samo bombastične ličnosti i bombastične izjave, najave i prijetnje.

Jedno je izgubiti izbore, odnosno biti pokraden i izdan, a nešto sasvim drugo propratiti taj poraz – i to dvaput – bukom punom nerealnih obećanja, lažne snage i ispraznih prijetnji.

Nisu MAGA pokret oborili samo neprijatelji nego i nedorasli nosioci. Ima onih koji kažu i da je neko politički raspojasan i drzak poput Trampa samo i mogao da izazove američki sistem na dvoboj. Ako je tako, onda će naredne dvije godine da testiraju da li će MAGA preživjeti ili umrijeti s Trampom ili će, pak, sazrijeti pod nekim drugim vođstvom, čemu će, po svemu sudeći, najveća prepreka biti sam Tramp.

Piše: Vladan Ivković Foto: CNN

Advertisement