Chicago, IL
36°
Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 28°F
Wind: 6mph SW
Humidity: 65%
Pressure: 30.18"Hg
UV index: 0
10 am11 am12 pm1 pm2 pm
39°F
41°F
43°F
45°F
46°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
54°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
45°F / 36°F

Published 2 years ago

By admin

ŽIVOT PUN NESREĆE I SUKOBA: Meša Selimović i doživotna bol kao inspiracija za najveća dela!

“Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepše. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život..”

Mehmed Meša Selimović je rođen u istaknutoj muslimanskoj porodici 26. aprila 1910. godine u Tuzli, gde je završio osnovnu i srednju školu.

Mešin otac, Alija Selimović, izjašnjavao se kao Srbin muslimanske vere što je bila prilično česta pojava na početku prošlog veka. Bio je jako strog otac, distanciran u odnosu da decom. Nije bio strogo religiozan, samo bi poštovao najveće muslimanske praznike. Izrazito krut, sinu nije pružio toplinu i razumevanje koje mu je bilo potrebno.

Meša je bio čovek gladan ljubavi u teškim vremenima i još težoj zemlji, od teškog oca i sa još težim životom, pa bi se očekivalo da postane grub, neprijatan ili barem sarkastičan. Međutim, baš suprotno, on izrasta u jaku i stabilnu osobu, toliko stabilnu da je izdržavao udarce onih u koje je verovao. Isto tako, postao je i osećajan za okolinu, voleo je ljude i kasnije jednu ženu, koja je predstavljala njegov najveći oslonac u životu.

Selimović je imao težak život, prepun ličnih tragedija i nesreća, pa je zbog toga pravio izbore koji su neretko provocirali okolinu, a on je upravo u toj okolini nalazio inspiraciju za svoja najveća dela. Otac mu je rano umro, a Meša je Drugi svetski rat dočekao, kako je sam pisao, „izgubljen i deprimiran stvorenim stanjem u Jugoslaviji i svijetu“. Zbog saradnje sa NOP-om, Mešu, njegovu sestru i srednjeg brata 1942. godine uhapsile su ustaše.

„Sve troje smo vezani u lance (bili smo vezani 42 dana) i stavljeni u samice policijskog zatvora“, pisao je.

Posle četiri meseca pušten je iz zatvora zbog nedostatka dokaza. Otišao je u šumu, na Majevicu, u partizansku brigadu i postao član Komunističke partije Jugoslavije. Tada je usledilo streljanje njegovog brata Ševkije, tragičan događaj koji će ostati duboko urezan u Selimovićevo sećanje i ispuniti ga mržnjom prema vlasti i sistemu, te inspirisati da napiše roman „Derviš i smrt“.

Ševkija je bio Mešin stariji brat, a da tragedija bude veća, i sam je bio partizan. Streljan je jer je iz magacina Glavne uprave narodnih dobara uzeo nekoliko komada nameštaja (krevet, ormar, stolicu i još neke sitnice), kojim je hteo da opremi svoju opljačkanu kuću kako bi se u nju iz logora vratila njegova supruga Desanka.

Treći brat u porodici Selimović, Teufik, bio je na visokom položaju u Ozni i bratu nije želeo da pomogne.

„Doživio sam šok. Ležao sam nemoćan da išta shvatim, i neprestano plakao. Nakon nekoliko dana došao mi je šofer UDBE koji je donio poruku od mrtvog čovjeka. Šefkija je bio miran pred strijeljanje; rekao je: ‘Pozdravi Mešu, i reci mu da sam nevin’. Te dramatične noći kad je voljeni brat, strijeljan izdisao negdje u okolini Tuzle, u proskozorje jednog jutra na samom kraju rata, sam na svijetu, ponižen bez ikakve krivice, nisam mogao da mu vratim makar dio ukazane ljubavi ni da mu pomognem u tom najstrašnijem času njegova života, da mu dodirnem ruku, da mu lakšam samoću pred nepovratan put u nepoznato, nisam ni znao šta se s njim dešava. Taj moj ubijeni brat je moja najveća tuga, i oni koji su ga ubili kao da su dugo smišljali kako će mi nanijeti najveću bol“, opisao je svoju patnju veliki pisac.

Godine 1930. je upisao srpsko-hrvatski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Beogradskog univerziteta, a 1934. godine završio. Na fakultetu je dobio nadimak Meša, kojim je nakon nekog vremena počeo i da se potpisuje. Dve godine kasnije vraća se u Tuzlu da predaje u tamošnjoj gimnaziji, koja danas nosi njegovo ime. Nakon rata kratko je živeo u Beogradu i već se 1947. godine preselio u Sarajevo, gde je radio kao profesor u Srednjoj pedagoškoj školi i na Filološkom fakultetu. Bio je i umetnički direktor filmske kompanije Bosna film, rukovodilac dramskog dela Sarajevskog narodnog pozorišta i glavni urednik izdavačke kuće Svjetlost. Ogorčen zbog prikrivenog sukoba s nekoliko lokalnih političara i intelektualaca, Selimović se 1971. godine seli u Beograd, gde ostaje do svoje smrti 1982. godine.

Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine. U svom pismu Srpskoj akademiji nauka i umetnosti iz 1976. godine, Selimović navodi da uprkos svojim muslimanskim korenima, sebe smatra Srbinom i srpskim piscem.

Meša Selimović je počeo da piše prilično kasno. Svoje najbolje romane je napisao šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. Njegova prva knjiga, zbirka pripovedaka “Prva četa“, objavljena je 1950. kada mu je bilo 40 godina. Sledeće delo – roman “Tišine“, objavljen je 11 godina kasnije. Ubrzo potom, objavljeni su i romani “Tuđa zemlja” i “Magla i mjesečina“, za koje Selimović nije dobio naročito međunarodno priznanje.

Međutim, roman “Derviš i smrt“, objavljen 1966. godine, postao je pravo remek-delo. Radnja romana se odvija u 19. veku u Bosni, a glavni motivi su usamljenost, razmišljanje i strah. Za ovaj roman je sam Selimović rekao da je roman o njegovom bratu, jer je u njemu prikazao jedva čujnu pobunu protiv društva i atak na sebe zbog kukavičluka i ćutanja kada je reč o njegovom bratu. Zaplet romana odvija se u 18. veku u Sarajevu pod osmanskom vladavinom, i odražava Selimovićeva vlastita iskustva sa bratom.

Priča govori o ispraznosti otpora jednog čoveka protiv represivnog sistema i promeni koja se odvija u tom čoveku nakon što postane deo tog sistema. Ovaj roman je poveznica mudrosti nekih starih vremena i modernog razmišljanja. Posvetio je roman suprugi Darki, iz zahvalnosti prema njoj, jer ona je bila ta koja mu je davala podršku za sve što je radio u životu. Neki kritičari uporedili su ovaj roman sa Kafkinim ,,Procesom“. Preveden je na mnoge jezike, uključujući engleski, ruski, nemački, francuski, talijanski, turski i arapski. Svako poglavlje romana otvara se navodima iz Kurana. Pisci iz Bosne i Hercegovine predložili su da se Meša Selimović ovim romanom kandiduje za Nobelovu nagradu za književnost.

Četiri godine kasnije (1970), objavljen je roman “Tvrđava“, koji je, za razliku od prethodnog, malo optimističniji i ispunjen verom u ljubav. Do sada su jedino ova dva Selimovićeva romana prevedena na engleski jezik. Pored mnogih dela, napisao je i knjigu o reformi jezika i pisma Vuka Karadžića, zatim o starom paru koji se suočava sa starenjem i smrću na jednom dalmatinskom ostrvu, i svoju autobiografiju pod nazivom “Sjećanja“.

Bio je oženjen ženom po imenu Desa, sa kojom je imao ćerku Slobodanku. Desa je bila lepa žena, po zanimanju profesorka fizičkog u gimnaziji u Tuzli. Vodila je poreklo iz poznate srpske porodice. Po izgledu visoka i vitka, a po naravi vitalna i energična. Ipak, Selimović je napustio suprugu i malo dete zbog žene u koju se zaljubio. Tada ga Desa prijavljuje za vanbračnu vezu i neveru. Žena u koju se zaljubio zvala se Daroslava Božić, bila je supruga nestalog zarobljenika isključenog iz partije i ćerka divizijskog generala vojske Kraljevine Jugoslavije. Upoznali su se slučajno kad je ona došla u njegovu kancelariju. Razveo se od Dese i oženio Daroslavu, koju je neizmerno voleo i sa kojom je dobio dve ćerke Jesenku i Mašu koje žive u Beogradu. Daroslava je umrla 1999. godine tokom bombardovanja.

Meša Selimović je preminuo 11. jula 1982. godine, nešto posle 22 sata, u beogradskoj Jovanovoj ulici. Imao je 72. godine. Nepokretan i nem, na televiziji je gledao prenos finalne fudbalske utakmice Svetskog prvenstva sa stadiona Santiago Bernabeu u Madridu, između Italije i Nemačke, kada mu je iznenada pozlilo. Iako je lekar brzo došao, mogao je samo da konstatuje smrt velikana jugoslovenske književnosti. Prijatelji i supruga Darka do kasno u noć su sedeli pored njegovog tela čekajući pogrebnike. Sahranjen je 14. jula u Aleji zaslužnih građana Beograda na Novom groblju, pored Skendera Kulenovića i Miloša Crnjanskog. Sa ovog sveta otišao je tiho i nenametljivo, a oni koji su ga poznavali kažu da je baš tako i živeo.

Značaj ovog velikog pisca iskazuje se i nagradama koje se dodeljuju njemu u čast, a koje nose njegovo ime. ,,Nagrada Meša Selimović“ dodeljivala se u Jugoslaviji od 1988. godine za roman godine, danas se ta ista nagrada dodeljuje u Srbiji od 2007. godine za najbolji roman u Srbiji, dok se u Bosni i Hercegovini dodeljuje bosanskohercegovačka ,,Nagrada Meša Selimović“ za najbolji roman, od 2002. godine.

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU:

Izvor: 24Sedam
Foto: Wikimedia Creative Commons

YOU MAY LIKE