Redakcija Serbian Times ima čime da se podiči na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu! Naša mlada novinarka Teodora Vuković se na njemu predstavila knjigom poezije pod nazivom „Ultravioletna 2“, što je nastavak njene vrlo uspešne prve zbirke koja je objavljena pre tri godine.

Teodora je rođena u Paraćinu, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju, nakon čega je upisala novinarstvo u Nišu. Piše od malena, voli i poeziju i prozu, a njene kratke forme na Instagramu prate hiljade ljudi.

-Počelo je pomalo nesvesno, sa dečjim pesmicama, kako to već biva. Kasnije je krenulo samo od sebe. Moj najveći okidač u to vreme, sa nekih 15–16 godina, bila je veza u kojoj sam tada bila…Verovala sam da je u meni problem, pa sam tako na neki način lečila sebe. na kraju sam shvatila da je problem bio svuda i u svima, u meni najmanje.

Veza je bila i prošla, ali ljubav prema pisanju je ostala…

-Sa 17 godina sam krenula da pišem malo ozbiljnije, objavljivala citate i delove nekih pesama na instagramu pod imenom Ultravioletna, gde me je primetio moj sadašnji izdavač (Tamara Kučan, Urban Art)) te smo početkom 2020. počeli da polaniramo moju prvu knjigu, koja je izašla krajem iste, pod nazivom „Ultravioletna“. Nakon toga sam napravila pauzu od 3 godine, i pre desetak dana je izašla Ultravioletna 2, koja je i upravo predstavljena na Sajmu. Prva zbirka je prodata u 5 tiraža, a još uvek se može kupiti (OVDE!).

Na pitanje čime se bavi u svojoj poeziji, Teodora odgovara:

-Uglavnom sam se dotakla životnih problema sa kojim se susrećemo kao ljudi, a ponajviše moja generacija, koja se nalazi u tim tinejdž/fakultetskim godinama. Bolna i neuzvraćena ljubav, nepravda u svetu, društveni problemi, smrt najbližih, odlasci, dolasci…Sve u „Ultravioletnoj” je moje lično iskustvo. Gotovo uvek sam pisala o ličnom životu, stvarima kroz koje prolazim, bolu sa kojim sam se nosila… Sve je to mene formiralo i kao osobu i kao pisca.

VEĆ PRODALA PET TIRAŽA PRVE ZBIRKE: Teodora potpisuje „Ultravioletnu 2“ svojim čitateljkama

Mlada pesnikinja ističe da je njen stil pisanja posledica vežbe, ali da iza svega ipak stoji njeno veličanstvo – emocija…

-Pisanje je trening, vežba. Ali se emocija ne može uvežbati. Nju ili imaš ili nemaš. Dokle god neko sledi svoja osećanja, neće imati problem da piše. Kreativnost mu tu nekako dođe sama od sebe, a može se podstaći čitanjem drugih dela slične sadržine. Za mene je je emocija ključna i neizostavna. Bez nje ne bi bilo mojih pesama, kaže Teodora Vuković u prvom intervjuu za svoj matični portal, za Serbian Times.

Portal u kome je morala da uzme slobodne dane da bi nas učinila ponosnim na Sajmu knjiga.

A Vi lepo iskoristite priliku pa na Sajmu knjiga potražite štand Urban Arta i upoznajte Teodoru i njenu Ultravioletnu. Nećete se pokajati!

Piše: A.Kovačević Foto: Privatna arhiva