Chicago, IL
43°
Partly Cloudy
6:36 am7:13 pm CDT
Feels like: 43°F
Wind: 1mph N
Humidity: 59%
Pressure: 30.08"Hg
UV index: 0
2 am3 am4 am5 am6 am
39°F
39°F
36°F
36°F
36°F
SatSunMonTueWed
57°F / 39°F
45°F / 43°F
46°F / 41°F
45°F / 36°F
45°F / 34°F

Published 5 years ago

By Antonije Kovačević

SEĆATE LI SE VELIKOG VOJVODE: Učestvovao u 7 ratova, poslednji put sa 83 godine, na Solunskom frontu jurišao 200 km ispred saveznika, umro ponižen i bez vojnih počasti!

Vojvoda Petar Bojović, oslobodilac Beograda u Prvom svetskom ratu, došao je na svet na današnji dan, 16. jula 1858. godine u selu Miševići kod Nove Varoši.

U istoriji srpskog naroda ostaće upamćen kao neustrašivi vojskovođa koji je učestvovao u čak sedam ratova, od kojih je u poslednjem, Drugom svetskom, imao čak 83.godine. Ali ostaće upamćena i njegova tragična smrt i sudbina, koja će služiti kao večna opomena.

Kao pitomac Artiljerijske škole borio se u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. godine, a u srpsko-bugarskom ratu 1885. godine se istakao hrabrošću u borbama na Vrapči, Slivnici, u Dragomanskom tesnacu, kod Pirota i Caribroda (Dimitrovgrad).

HEROJ KAJMAKČALANA

U Prvom balkanskom ratu 1912. i 1913. godine je, kao načelnik Štaba Prve armije, izuzetno doprineo pobedama nad Turcima u Kumanovskoj i Bitoljskoj bici. U Drugom balkanskom ratu 1913. probio je bugarske položaje na Rajčanskom ridu, što je odlučilo ishod i Bregalničke bitke i rata.

U Prvom svetskom ratu je komandovao Prvom armijom 1914. godine u Cerskoj bici i oslobodio Šabac, ali tu nije stao, nego je sa jedinicom forsirao Savu i prodro u Srem, a dužnost nije napustio ni posle ranjavanja.

RANJEN JURIŠAO: Isečak iz francuskih novina nakon proboja u Srem, januar 1915

Zbog rane (raznesen zglob na nozi) koja mu je onemogućavala da se kreće i predvodi vojsku na izvesno vreme je povučen u komandu. Biva reaktiviran posle mučkog napada Bugara 1915. i ostaće upamćeno da ih je sa neuporedivo slabijim snagama sprečio da prodru na Kosovo, što je – uz herojsku potporu crnogorske vojske sa drugog boka (Mojkovačka bitka) – omogućilo odstupanje srpske armije preko Albanije.

SUKOB SA SAVEZNICIMA I LEGENDARNI JURIŠ

U januaru 1916. je, umesto oboljelog vojvode Radomira Putnika, postao načelnik Štaba Vrhovne komande i organizovao prebacivanje vojske na Krf i u Bizertu, a od septembra do novembra 1916. godine rukovodio je ofanzivom u kojoj su zauzeti Kajmakčalan i Bitolj.

Zbog neslaganja sa savezničkim generalima oko širine Solunskog fronta koji je dodeljen srpskoj vojsci, podneo je ostavku (po nekim izvorima je smenjen) na mesto načelnika Vrhovne komande početkom 1918. godine, da bi odmah zatim bio postavljen za komandanta Prve armije, koja je posle proboja Solunskog fronta zauzela Veles i Ovče polje, kod Kumanova razoružala Bugare, produžila gonjenje brojčano jače nemačke Druge armije i razbila je južno od Niša bez pomoći saveznika, koji su zaostali 200 kilometara iza Vojvode Bojovića i njegovih jurišnika.

POBEGAO SAVEZNICIMA 200 KILOMETARA: Đeneral Bojović na Solunskom frontu

Po proboju Solunskog fronta za ratne uspehe general Petar Bojović je 13. septembra 1918. unapređen u čin vojvode (feldmaršala) kao poslednji general unapređen u ovaj čin. Na čelu Prve armije 1. novembra 1918. oslobodio je Beograd.

Posle rata postao je komandant Prve armijske oblasti i na toj funkciji je ostao do decembra 1920. godine. Imenovan je načelnikom Glavnog generalštaba vojske Kraljevine SHS u januaru 1921. godine. Decembra iste godine stavljen je na raspolaganje, a ubrzo i penzionisan.

Kada je rat ponovo zalucao na vrata, već ostareli đeneral ponovo je vraćen u službu 1941. i postavljen za Vrhovnog inspektora celokupne vojne sile Jugoslavije. Tokom Aprilskog rata imenovan je po ustavu, usled maloletnosti kralja Petra II, za pomoćnika vrhovnog komandanta kraljevske jugoslovenske vojske.

Sa kraljem Petrom i vladom Dušana Simovića 7. aprila 1941. godine, otputovao je u Sevojno, a potom na Pale. Odatle je odstupajući pred agresorom, stigao do Nikšića. Kralj i vlada su mu 15. aprila ponudili odlazak iz zemlje, međutim on je odbio da avionom napusti zemlju.

NEMCI POKUŠALI DA GA ZLOUPOTREBE

Nakon okupacije, Nemci su pokušali da iskoriste i zloupotrebe njegov ugled u narodu i stave ga u svoju službu.

Posetio ga je Franc Nojhauzen, generalni opunomoćenik Rajha. Po dolasku u njegovu kuću pozdravio ga je i rekao da zna šta on znači za srpski narod, pa ga zbog toga poziva na saradnju sa nemačkim organima u interesu srpskog naroda i Rajha. Vojvoda Bojović je nemačkom izaslaniku odgovorio:

“Gospodine, vi znate da sam ja po profesiji vojnik, da cenim svaku vojsku, pa i vašu vojsku. Vaša vojska u ovom trenutku je okupator moje zemlje i ja ni u kakvom obliku, sve dok okupacija traje, sa tom vojskom ne mogu sarađivati. Molim vas da mi učinite uslugu i obezbedite da dok okupacija traje prag moje kuće ne pređe nemački vojnik, a ja se obavezujem da za to vreme neću iz kuće izaći”.

I zaista, nije izlazio iz kuće, ostao je u nekoj vrsti dobrovoljnog kućnog zatvora do kraja rata.

PONIŽEN, PRETUČEN, MRTAV

Poslednji period života Bojović provodi ponižen i uvređen, posebno nakon oslobođenja Beograda 20. oktobra 1944.

Prvo je dva dana saslušavan u partizanskoj komandi pod sumnjom da je podržavao i pomagao nemačke okupatorske snage.

A onda ga je, prema nekim istorijskim izvorima, pretukla grupa partizana koji su došli da ga prinudno isele iz njegove kuće u Trnskoj ulici, u Beogradu.

„Poštovani slušaoci danas je 20. januar 1945. godine. Juče u Beogradu umro je Vojvoda Petar Bojović. Važno saopštenje: Svako ko pokuša da dođe na sahranu ovog neprijatelja naše Narodno-oslobodilačke borbe biće uhapšen i krivično gonjen”.

Saopštenje OZNA-e preko Radio Beograda

Preminuo je dve nedelje nakon toga, 19. januara 1945. i nije doživeo da vidi celu zemlju oslobođenu.

Sutradan 20. januara porodica je kontaktirala komandu grada Beograda i prijavila smrt. Saznavši za smrt vojvode Bojovića OZNA je preko Radio Beograda objavila vest:

„Poštovani slušaoci danas je 20. januar 1945. godine. Juče u Beogradu umro je Vojvoda Petar Bojović. Važno saopštenje: Svako ko pokuša da dođe na sahranu ovog neprijatelja naše Narodno-oslobodilačke borbe biće uhapšen i krivično gonjen”.

Iako je uvršten u red najvećih vojskovođa Prvog svetskog rata, Petar Bojović sahranjen je bez vojnih počasti.

Neka mu počast bude naše sećanje…

Tekst: Serbian Times/National Geogaphic/Wikipedia/Nedeljnik Foto: Arhiva

YOU MAY LIKE