Chicago, IL
43°
Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 36°F
Wind: 11mph SW
Humidity: 44%
Pressure: 30.15"Hg
UV index: 3
1 pm2 pm3 pm4 pm5 pm
45°F
46°F
48°F
50°F
50°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
55°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
45°F / 36°F

Published 4 years ago

By Antonije Kovačević

PREMIJERA “BOING, BOING” u ČIKAGU: Francuski šarm sa prelivom od srpskog humora u vreme korone i otkazanih letova (FOTO GALERIJA)

Kada je te bezbrižne 1960. godine, usred “belle epoque”, Francuz Mark Kameloti napisao i na parisku scenu postavio komad “Boing, Boing”, profesija stjuardese je bila na visokoj ceni. Za tu elitnu grupaciju mogle su da konkurišu samo mlade, lepe, prezgodne i obrazovane devojke, sa bar dva jezika među zubima.

Šezdeset godina kasnije, stjuardeskom je zanatu rejting prilično pao. Po avionima neretko služe korpulentne sredovečne gospođe, a ponekad je “stjuardesa” samo izgovor za neke uslužne rabote sasvim drugačije prirode.

No, ako u stvarnosti ponekad i nije tako, u Kamelotijevom komadu stjuardese su i dalje vitke i ambiciozne, baš onakve kakve smo gledali na sceni Skokie Teatra, na premijeri predstave u režiji i adaptaciji Igora Obradovića (kod ovog drugog, čast deli sa Vlatkom Ždraleom). Sve to u gradu Čikagu, u kome se, sasvim slučajno, nalazi i sedište (headquarter) kompanije (Boing) koja je kumovala urnebesnoj komediji u izvođenju mladog ansambla Srpskog pozorišta Čikago.

TRI STJUARDESE, TRI VERENICE, SAMO JEDAN BERNARD: Scena iz predstave “Boing, Boing”

Za one koji ne znaju, a nisu bili na premijeri ili nekoj od rasprodatih repriza, priča raspreda o tri stjuardese, iz tri različite avio kompanije, koje imaju jednu zajedničku stvar: sve tri misle da im je Bernard verenik! A on, francuski šminker/šmeker, koga je u najpoznatijoj filmskoj verziji, onoj holivudskoj, igrao mlađani Toni Kertis, uz pomoć svoje kućne pomoćnice Berte, savršenim planiranjem uspeva da organizuje svoj život tako da njih tri nikada ne saznaju jedna za drugu. Plan štima sve do jednog dana, kada zbog promene u redu letenja – nastaje haos!

U tom haosu koga je Obradović, mora se priznati, savršeno isplanirao, a onda sa svojom ekipom i odlično uigrao, ritam je ubitačan, ali nijednog trenutka ne ubija šarm komada. Mizanscen, uprkos sumanutom ritmu, ne gubi format i dozvoljava glumcima da u trci sa vremenom, smenjujući se na sceni kao na pokretnoj traci, daju sebi oduška i zablistaju u punom sjaju.

TRI ŽENE, NIGDE LADA NEMA: “Verenici” Igor Obradović (Bernard) i Maja Radovanović (Žaneta)

Obradović, koji u predstavi glumi glavnu, Bernardovu rolu, nevidljivim koncima povezuje aktere čak i kada fizički nije prisutan, u čemu mu veliku podršku pruža mladi Jovan Aleksić (Robert), koji još jednom dokazuje da mu na “daskama” leži sve, od francuskih provincijalaca, preko ruskih cigana, do klasičnih Sremčevih junaka (Mane, Zona Zamfirova).

HAOS KREĆE KADA “BOING” NE POLETI”: Jovan Aleksić (Robert) i Aleksandra Mirović (Žaklina)

Tri gracije, tri stjuardese, Maja Radovanović (Žaneta), Aleksandra Mirović (Žaklina), Nevena Tutunović (Žudita), karakterima različite ali sve tri u glumačkom izrazu vrlo rečite, svaka na svoj način dominiraju i koriste svojih 10 minuta. Između otkazanih i zakazanih letova, pardon, scena.

Ipak, ako treba da izaberem moj “utisak premijere“, bez dileme biram sluškinju Bertu, koju fantastično tumači Aleksandra Bureković. Uloga koja, iako nije dominantna po količini teksta, Burekovićevoj je pružila sasvim dovoljno prostora da se razmaše i ukrade slavu onima koji su u podeli bili ispred nje. Iako se uglavnom drži originalnog teksta, ona gegovski i vrlo vešto u ovu internacionalnu ekipu (Bernard, Žaklina, Žudita, itd) infiltrira jednu narodsku ženu, gastarbajterku iz centralne Srbije, koja se samo nominalno zove Berta, a zapravo je kršteno – Jovanka, Radmila ili Dara.

RAZGALILA PUBLIKU: Aleksandra Bureković kao Berta iz našeg sokaka

O tome da je moj utisak na mestu govore i aplauzi na kraju predstave, koji su taman za jednu decimalu bili burniji kada je na scenu izašla Radmila, pardon, Berta, pardon, Aleksandra.

I ovoga puta Srpsko pozorište Čikago nastavilo je sa praksom titlovanih, dvojezičnih predstava (Titlovi: Vladimir Mulina, Prevod: Anita Kostić Niketić), a među posetiocima se zateklo i nekoliko ljudi kojima je to bilo od koristi. Trud se, dakle, isplatio. Jer, valja se boriti za svakog čoveka…

DVE (ROĐENE) SESTRE, JEDNA SCENA: Nevena Tutunović i Aleksandra Bureković

Scenografija, koju su ovom prilikom u šest ruku postavili Biljana Glogovac, Igor Obradović i Milenko Šišarica, bogatija je i prikladnija nego ona ispred koje trenutno igraju profesionalni glumci beogradskog Zvezdara Teatra, a za dizajn je bio zadužen (i razdužio se pošteno) Vlatko Ždrale. Muzičke teme je dosta vešto rasporedio Dejan Glišović, a za svetlo i tehničku podršku je bio zadužen Milovan Glogovac. Vrlo korektno.

Mlado po godinama postojanja, još mlađe po godištima glumačke trupe, Srpsko pozorište Čikago opravdalo je poverenje publike i tri rasprodate predstave u tri dana.

SAMO NAPRED, BORBA ZA SVAKOG ČOVEKA! Ekipa predstave “Boing, Boing”

Uskoro nas sa njima očekuju novi izazovi, a sledeća premijera je zakazana već za 29.maj, kada Milenko Šišarica tumači glavnu ulogu u “Lakom komadu”. Ako ne bude korone, smeha će biti sigurno…

VERNI KULTURI: Publika se, i pored vanrednog stanja, odazvala u velikom broju

Na kraju i pohvale pomenutoj publici (baš zbog pomenute korone), koja je smogla hrabrosti da na dan kada je predsednik Tramp uveo vanredno stanje, dođe, pogleda predstavu i pruži podršku umetnicima na sceni, koji su na njoj radili mesecima unazad. Od rasprodate sale na kraju je ostalo svega desetak praznih mesta, što dokazuje da ljubitelji umetnosti nisu skloni panici.

P.S. Posle dve premijere srpskih amaterskih pozorišta iz Čikaga (“Mira Sremčević” i Srpsko pozorište Čikago) u samo nedelju dana, i pored dve odlične predstave koje smo videli, ostaje jedak utisak da kolege iz ta dva svetionika kulture srpske dijaspore na ovim prostorima, u najvećem broju, nisu podržale jedni druge i razmenili zaslužene aplauze.

A malo nas je u ovom tuđem svetu da bi se delili…

Piše: Antonije Kovačević Foto: Saša Lukić (Serbian Television)/A.Kovačević

YOU MAY LIKE