U posljednjih nekoliko dana, situacija u Crnoj Gori ponovo je u središtu pažnje regionalne javnosti. Kako je poznato, najprije je doskorašnji premijer Zdravko Krivokapić inicirao smjenu svog doskorašnjeg zamjenika Dritana Abazovića, ali taj pokušaj nije uspio.
Onda je inicijativu za smjenu komplete Vlade, potpomogunuta ključnim glasovima upravo Abazovićevog Građanskog pokreta URA, urodila plodom. Fanovi Đukanovićevog DPS-a dočekali su ovaj razvoj događaja sa velikim oduševljenjem.
Sada ostaje da se vidi da li će se najprije formirati manjinska Vlada na čijem čelu bi, po svoj prilici, trebao biti Dritan Abazović ili će se ići na vanredne izbore. U obe ove solucije, međutim, dok ne dođe do izbora nove Vlade, bilo prije bilo poslije vanrednih izbora, Krivokapićeva Vlada opstaje u tzv. tehničkom mandatu.
U sjeni ove političke drame ostao je veliki izazov koji danas, u nedjelju šestog februara, stoji pred Krivokapićevom tehničkom Vladom. Ovako navedeni događaj najavljuje Agencija Anadolija: „Inauguracija reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifata ef. Fejzića biće održana 6. februara u Podgorici. Dodjela menšure biće održana u Osmanagića džamiji, a najavljeno je prisustvo brojnih delegacija islamskih zajednica iz regiona. Potvrđen je dolazak i reisa Republike Turske Alija Erbaša.
Rifat ef. Fejzić u novembru prošle godine ponovo je izabran za reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, na Izbornoj skupštini Posebnog izbornog tijela za izbor reisa održanoj u Podgorici. Kao kandidat dvanaest medžlisa i jedini kandidat za reisa, Rifat ef. Fejzić tajnim glasanjem dobio je tada 45 glasova od 47 prisutnih članova izbornog tijela koje čine članovi Sabora, Mešihata i Islamskog vijeća Islamske zajednice u Crnoj Gori. Rifat Fejzić funkciju reisa obavlja od 2003. godine. Završio je islamski fakultet Univerziteta ‘Dokuz Eylul’ u Izmiru. Govori turski jezik.“
Crna Gora je, kako tamošnja intelektualna krema voli reći, zemlja multireligioznog sklada. U tom smislu se i različite vjerske zajednice jednako tretiraju. Događaj vrlo sličan ovome desio se vrlo skoro, zapravo gotovo do u dan prije tačno pet mjeseci. Bio je peti septembar i takođe je bila nedelja. Vladika Joanikije je toga dana ustoličen za mitropolita crnogorsko-primorskog Srpske pravoslavne crkve. Kao što je reis Fejzić najveći vjerski autoritet za muslimane među onima sa sjedištem u Crnoj Gori, to je, po analogiji, vladika Joanikije za pravoslavce.
Sjećamo se da su razni analitičari, političari i ostala menažerija onomad bili osupnuti odlukom Srpske pravoslavne crkve da ustoličenje obavi u svom manastiru (Cetinjskom) koji su sami izabrali za tu priliku. Sugerisano im je da idu u neki grad s većim procentom svojih vjernika. To bi bilo potpuno isto kao kada bi neko sada Islamskoj zajednici u Crnoj Gori sugerisao da ustoličenje ne organizuje u Osmanagića džamiji, u podgoričkoj Staroj Varoši, nego, primjera radi, u Rožajama, Plavu ili Ulcinju.
Nezamislivo je, i to je, naravno, dobro, da neko pokuša da spriječi da se reis Fejzić ustoliči u Podgorici. Nezamislivo je da ovu normalnu vjersku ceremoniju nije moguće organizovati bez „helikopterskog desanta“. Nezamislivo je da ugledni intelektualci ne zovu Islamsku zajednicu u Crnoj Gori njenim službenim imenom nego da je polupogrdno zovu, primjera radi, Islamskom zajednicom Bošnjaka.
Ovo ilustrovanje različitih javnih reakcija na dva srodna događaja treba da bude upozorenje za buduću vlast u Crnoj Gori ko god je i kad god je formira. Vlast Đukanovićeve Demokratske partije socijalista je srušena zbog paternalistički potcjenjivačkog odnosa prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Srbima u Crnoj Gori. Ako se takva praksa nastavi, sve ono što su nosile litije vratiće se u još intenzivnijoj formi.
Atmosferi u Crnoj Gori treba „spuštanje lopte“. Prijeko je potrebno „zatrpavanje jaza“ iskopanog posred javne sfere. Bizarno-blesave i egzibicionističke inicijative poput one koju je cinično pokrenula dukljanska intelektualna krema (Boban Batrićević, Adnan Čirgić, Andrej Nikolaidis i Aleksandar Radoman) pismom Predsjedništvu Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u kojem se traži da se u CANU instantno prime Zdravko Krivokapić, Vesna Bratić i Olivera Injac uz kvaziduhovito politikantsko obrazloženje pokazuju da s te strane postoji interes za nastavak što dublje podjele. Dio javnosti koji želi da se finalizuju promjene u Crnoj Gori, da se dovrši formiranje modernog crnogorskog društva koje neće biti potčinjeno Srbiji, ali neće biti antisrpsko, mora djelovati drukčije, mora se učiniti privlačn(ij)im i dobrom dijelu (nekadašnjeg) biračkog tijela DPS-a koje nije ideološki fanatizovano.https://preokret.info/index.php/2022/02/05/prva-epizoda-preokretovog-podkasta-reflektor-korak-u-osvijetljenu-buducnost/embed/#?secret=04Euwg0cbQ
Uglavnom, sve je jasnije da do dovršavanja tranzicije u Crnoj Gori neće doći do predsjedničkih izbora. Takođe, sve je izvjesnije da Milo Đukanović nikad više neće biti predsjednik Crne Gore, nezavisno od toga da li će se uopšte ponovo kandidovati, a sva je prilika da neće. U tom smislu, sve je važnije kako će se i pod kojim uslovima potpisati Temeljni ugovor Republike Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Ne treba zaboraviti, litije koje su bile katalizator izborne promjene od 30. avgusta 2020. godine, počele su zbog nepotpisivanja tog ugovora. Idući izbori desiće se, po svemu sudeći, nakon što se Temeljni ugovor potpiše. Polazne pozicije će, dakle, biti drukčije, ali nipošto nije sigurno da će se u te izbore ući s drukčijim emocijama.
Piše: Muharem Bazdulj za Preokret Foto: Društvene mreže
