aktuelno

KOLUMNA, KOVAČEVIĆ: O studentima i onima koji bi hteli isto što i oni, samo ne znaju kako. Ali se ipak ljute što nije po njihovom…

by Antonije Kovačevićjun 29, 2025jun 29, 2025

28, June, 2025, Belgrade - After the student protest "See you on Vidovdan", there was a clash between citizens and police in the Boulevard and Slavija, demonstrators were arrested, flares, cannon shots and tear gas were thrown. Photo: F.S./ATAImages 28, jun, 2025, Beograd - Nakon studentskog protest "Vidimo se na Vidovdan" doslo je do sukoba gradjana i policije u Bulevaru i na Slaviji, doslo je do hapsenja demonstranata, bacane su baklje, topovski udari i suzavac. Photo: F.S./ATAImages

Čitam od juče razočarane komentare na mrežama o tome kako su studenti, tobož, zaključno sa Vidivdanom, opasno skrenuli udesno, kako su se odmetnuli u kleronacionaliste, Zavetnike i sl.

Svaka od ovih pojava kritizerskih (jer kritičari su, jelte, nešto drugo), ptica zloslutnica i vranih gavrana, našla je sebi ponešto zgodno za kljucanje.

Nekima je zasmetao plakat sa rečenicom “Imamo s čim pred Lazara”, drugima melodija pesme „Hriste Bože“ iz filma „Boj na Kosovu“. Nema veze što ju je napisao veliki Ljubomir Simović – njima je zaparalo uši to što su je pevale “Crvene beretke”.

Treće je iznervirao student sa šajkačom koji je besedio o tome kako su se srpski vitezovi probili do Muratovog čadora, te kako je Obilić ubio sultana, pa još prekardašio citirajući vladiku Nikolaja.

Peti su imali problem lične prirode sa Momčilom Trajkovićem i profesorom Milom Lomparom, šesti sa pojavljivanjem heroja sa Košara.

Većina pomenutih kritizera dolazi iz redova tzv.demokratskog, liberalnog korpusa, ali za divno čudo nije u stanju da apsorbuje ni onaj prvi i osnovni postulat demokratije – da nismo svi isti.

Ali manji je problem u ovom slučaju suštinsko nepoznavanje i nepraktikovanje pojmova tolerancije i demokratije, više zabrinjava nešto drugo – nedostatak a kod nekih i totalno odsustvo inteligencije.

Inteligencije koja je u stanju da skapira ideje i taktiku ove naše natprosečne studentarije koju kao da nismo mi rodili, a koja nas mudro, znalački sprema za izbore (koji će doći brže nego što mislimo) tako što se trudi da nas sve, desne i leve, zelene i crvene, stavi pod jednu zastavu a protiv ovog zla.

Pa usput, sve u svoje vreme, kombinuje Kosovski ciklus (na Vidovdan, kad bi drugo!) i ciklijadu do Strazbura, Milu Lompara i Sevantesa, Ljubu Bandovića i Gorana Marića…

I to radi tako maestralno, perfidno a pozitivno, da ponekad uhvatim sebe kako se glasno smejem njihovim forama, sam, u praznoj sobi.

I zato: Dragi moji kritizeri, defetisti, moralno onejačali…Opustite se, ne mračite i ne smetajte. Ako vam baš pripadne muka, a vi prošetajte koze po kraju, kao na onoj sjajnoj fotografiji Zorana Jevtic koju je objavio Reuters.

Sve ide svojim tokom, baš onako kako treba