Chicago, IL
34°
Mostly Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 28°F
Wind: 5mph SW
Humidity: 68%
Pressure: 30.18"Hg
UV index: 0
9 am10 am11 am12 pm1 pm
36°F
39°F
41°F
43°F
45°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
54°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
45°F / 36°F

Published 11 months ago

By Serbian Times

KO JE KRIV ZA TRAGEDIJU U ŠKOLI? Šta smo mogli da uradimo juče, a šta treba da uradimo sutra, zapravo – odmah!

Teško je išta napisati, iznova se redovi brišu i iznova pojavljuju nepomirljive misli pred očima u pokušaju da se stave na papir. Neprirodno je, nelagodno, ali u takvim situacijama jedino što se mora uraditi jeste reći istina.

Vi koji nastojite da se bavite pojedinačnim stvarima, nećete daleko dogurati u ovom slučaju. Da li je otac trebalo da vodi sina u streljanu, da li je igrao igrice ili gledao američke filmove, da li je obezbeđenje trebalo da ima oružje ili da ih bude četvorica, da li je škola trebalo da ima detektore za metal – to su pojedinačna pitanja koje vas samo čini besnim ljudima koji nikada neće moći da razumeju kako su svaka pojedinačna loša stvar ili problem samo rezultat nečega opšte lošeg.

Ovaj tekst nije namenjen za čitanje ukoliko tražite krivca, ukoliko tražite opravdanje, ukoliko želite da pomirite svoj stres ili svoju tugu – to vam ništa pružiti neće, osim možda vremena. Takođe, nije namenjen da razumete sta se danas desilo, ali će vam reći šta, kao ljudi i roditelji, možete danas, šta ste mogli juče, a šta ćete moći sutra.

Zločin nije teško izvršiti… deluje suludo kada se tako izgovori. Teško je, normalan i pri zdravoj svesti, imati dovoljno jak motiv za njegovo izvršenje i pri tome osećati poptunu nemogućnost za drugačiji ishod. Teško je sakriti plan, u ovom slučaju možda i ne, kada niko ne priznaje ili primećuje postojanje problema, ili ga pak opravdava svakodnevnicom u kojoj smo nažalost ostali bez nekoliko mladih života, kada živimo u vremenu u kojem si maltetrian jer si bolji, pametniji ili drugačiji od drugih, a ti si osuđen i proklet da se protiv svojih protivnika obračunavaš na jedan jedini način – njihovim oružijem, nasiljem, koje znači ubiti se ili ubijati. To je sve što možete danas.

Da li je škola mogla da reaguje ranije na vršnjacko nasilje i ukori tatine sinove, čiji roditelji se ispred te iste škole nadjačavaju brojem konjskih snaga u skupim automobilima, sa ili bez šofera, brojem ljubavnica ili nekretnina na Vračaru, koji po modelu svojih roditelja ne znaju za drugačiji metod od ugnjetavanja slabijih, od unižavanja drugih radi svog uzdizanja – mogla je.

Da li su devojčice koje su se smejale odlikašu i stajale na stranu nasilnika po modelu rijaliti zvezda, koje na svet gledaju kroz prizmu novca, egzotičnih putovanja i nečega što će im neko tamo pružiti jer ih podržavaju u njihovim kriminalnim radnjama ili izgledaju na način serviran od strane plastičnih hirurga, pune tek oformljen ego potpuno izopačenim pogledima koje su pokupile iz kuće, na društvenim mrežama ili na televiziji – mogle su.

Da li je država mogla da omogući profesorima da rade za mesečnu platu koja je viša od iznosa novca kojim su plaćene patike jednog učenika u toj elitnoj školi, u kojoj su mito i korupcija prilikom upisa dece normalna stvar, u kojoj je vređanje istih tih profesora, packe i nipodašvanje prosvetnih radnika od tih istih roditelja i učenika ono sto se viđa na svakodnevnom nivou, koji po modelu – znaš ti ko je moj tata?! – sa svojih ugnjetavača, frustracije prebacuju na svoje učenike, kako bi bili uopšte u mogućnosti da pogledaju van svog dnevnika, primete, prijave i bave se nečim iznad svoje elementarne zone odgovornosti – mogla je.

Da li su roditelji mogli da se bave mentalnim zdravljem svog deteta u vremenu kada dolaze ili odlaze umorni sa ili na posao, kada iz mora privatnih, egzistencijalnih, političkih i sopstvenih mentalnih problema ih zapljusne talas istine da su odgovorni za maloletno dete koje bi tek trebalo da postane odgovoran čovek, u pauzama između tračeva ko ima koja kola, ko vara ženu ili muža i čime se bave čiji roditelji iz razreda, pogleda u svoje dete i odluči njime da se bavi – mogli su.

PROČITAJTE VIŠE:

Da li su javnost i mediji mogli da osude razno razne kriminalce i njihov način zivota, umesto da propagiraju njihove životne stilove, prave serije u kojima se jasno objašnjava plan balkanskog sna koji je okupirao mozgove od 90ih pa nadalje, koji takve slične stvalja u udarne termine na nacionalne frekvencije i dozvoljava da utiču na ono sto bi ovo zemlju trebalo da drži na nogama, a to su vaša, naša, ali i njihova deca – mogli su.

Da li je policija mogla da pokaže da će nasilnici biti kažnjeni nečim osim kartom za ulazak u rijaliti za svoje dosijee debele poput Veneove zbirke iz matematike, koja javno i transparentno sarađuje sa tim istim licima i po ulici deli značke, dok sa žutom štampom za krvavi dinar plasira informacije kojima se dolazi do klikova kao goriva propagandne mašinerije koja nastavlja da melje one koju su bolji, koji žele bolje ili pak bilo šta drugačije od onog što im je nametnuto, za sebe i svoje, kojima nije neophodna masa da bi se osećali sigurno i jako, koji mogu sami svojim znanjem i trudom nešto da urade – u ovo najviše sumnjam kao moguće, ali mogla je.

Da li je zdravsveni sistem mogao da prepozna da moderno vreme nosi i moderne mentalne bolesti, pojavom novih tehnologija i starog ljudskog faktora koji u svemu nađe pogrešnu primenu, a ne poput dinosaurusa na čijem fosilu se ispituju novi načini za pranje novca eminentnih kladionica koje daruju više nego republički budzeti osuđuje lekare koji su želeli da spase zivote i, po već poznatom modelu, pljunu na nečiju inicijativu, rad, trud i nešto što znači imati hrabrosti i drznuti se da budeš snažan iz pravih razloga, ili će samo taj fosil priuštiti jos jednu dozu gore pomenutog goriva – mogao je.

Sve ovo, samo je delić onoga sto je moglo da se uradi juče, a ono što ćemo uraditi sutra je odgovornost svakog od nas.

Svako od nas će početi da gleda kako će popraviti svoje, a ne kako da pokvari tuđe, kako će da razgovara, postupa i nosi ono što ga čini čovekom i kako će sve dobro što u sebi ima preneti na generacije koje dolaze, dok će, sve ono loše što nas čini ljudima pokušati da im objasni, ujedno priznajući to isto i samom sebi.

Sutra, podignite glavu iz živog blata materijalizma u koje ste gurnuti zajedno sa vasim najbližima, isplivajte iz sujete i kompleksa koji vas sputavaju da vidite prave vrednosti ovog života i iskoristite ovu trodnevnu žalost da razgovarate jedni sa drugima, jedni o drugima – o onome što je najvažnije na ovom svetu, a to je porodica i roditeljska ljubav. Zagrlite svoju decu ili roditelje, recite im šta vas boli, šta vam je teško, budite tu jedni za druge. Prepoznajte poziv, edukujte se i tražite pomoć, jer ljudi jedino što mogu sami jeste da se pretvaraju da je sve u redu, dok ne bude kasno – onda kada juče i danas i sutra prestanu da postoje.

POVEZANE TEME:

STRAVIČNE REČI: Evo šta je ubica iz škole na Vračaru izgovorio prilikom hapšenja!

UBICA BIO ŽRTVA NASILJA: Dečaka koji je izvršio masakr u školi prebacili u drugu smenu zbog maltretiranja!

UHAPŠEN OTAC UBICE SA VRAČARA: Masakr u školi počinjen njegovim pištoljem!

BIO OMILJEN MEĐU ĐACIMA: Ovo je čika Dragan, čuvar koji je ubijen u masakru na Vračaru!

ISPOVEST DEVOJČICE IZ UČIONICE SMRTI: Ubio mi je dva druga, legla sam preko njih i pravila se mrtva!

Piše: Miloš Popović
Foto: Kurir

YOU MAY LIKE