Put do uspeha često vodi kroz teške i nepredvidive situacije, a ponekad je potrebno i da čovek napusti rodni grad, promeni više adresa u nekoliko država da bi stigao do željenog cilja. Takav je slučaj i sa doktorkom Jovankom Živković. Ona danas vodi jednu od najuspešnijih privatnih stomatoloških klinika u Njujorku, ali je do toga došla tako što jer morala da se školuje dugo o to u 4 grada, 3 zemlje i na 2 kontinenta.
-Osnovnu školu sam završila u Pančevu, Srednju zubotehničku u Beogradu, Stomatološki fakultet u Panševu, da bi zatim nostrifikovala diplomu u Hagu (Holandija) i na kraju specijalizirala na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. Mislim da je za mene odlučujuće bilo to što me nisu zanimale klasične škole poput gimnazije, ekonomske ili medicinske škole, pa sam izabrala Zubotehničku. Iako je to stručna škola i ne pruža preveliku mogućnost za odabir fakulteta osim stomatologije, meni se svidela. Dopalo mi se to da mogu da naučim da modelujem zube i pravim gotovo identične prirodnim jer sam po prirodi veliki esteta, što će se kasnije i u mojoj praksi potvrditi. Logičan sled bio je Stomatološki fakultet. Ovu tradiciju je počela moja tetka u Banja Luci, nastavili smo je moj brat i ja, a čuvaće je ubuduće i naši mlađi rođaci, koji su krenuli tim putem.

Otkud Amerika na kraju Vašeg puta, je li ekonomski ili neki drugi momenat bio presudan pri donošenju odluke?
-U Ameriku me dovela pusta sreća… Dobila sam zelenu kartu na lutriji, moj avanturistički duh mi nije dao mira pa sam pri kraju studija, kada mi je ostao još samo jedan ispit, rešila da iskoristim mogućnost da odem u Ameriku na Work and Travel program. To je bilo prvo radno iskustvo, ai prilika da malo bolje naučim jezik i da vidim kako je to živeti van Srbije. Naravno, vratila sam se da završim fakultet i sasvim slučajno dobijem zelenu kartu na lutriji i – eto mene ponovo u Americi! Sve me je zanimalo, a pogotovu mogućnosti koje pruža stomatologija. Želela sam da se oprobam, da sebi dokažem da sam sposobna da se profesionalno ostvarim i u ovako velikom gradu. To je zahtevalo ponovni upis na Stomatološki fakultet. Po prirodi sam takva da od svojih ciljeva nikad ne odustajem, pa je bilo: Što se mora nije teško! Upisala sam Columbia University i uspešno ga završila.
Tako da…Razlozi mog dolaska u NY nisu ekonomske već lične prirode. Želela sam da ispitam svoje mogućnosti, da vidim dokle mogu ići. Smatrala sam da bih se i u Srbiji potvrdila kao dobar, savestan stomatolog. A ako želite da budete broj jedan u onome što radite treba da pokušate to da budete u zemlji i u gradu koji vas na to inspiriše ogromnom konkurencijom. Volim sebi da postavljam velike ciljeve, i što je cilj veći i ja se više dajem.

Kako se oseća lekar/stomatolog kada se nađe u novoj sredini, toliko različitoj od Balkana u svakom, pa i profesionalnom smislu?
-Koliko god da volim i prihvatam izazove neću reći da je putanja laka, iako će Vam to reći mnogi koji su napustili svoju zemlju ma kojim se poslom bavili i gde god da su pošli. Nostalgija, sklapanje novih prijateljstava, učenje materije na stranom jeziku, i ponovno traženje samog sebe u svemu tome definitivno nije bilo lako. Ali, svaka godina je donela po neko novo iskustvo, što prijatno, što neprijatno, ali svakako korisno. Osećala sam žeđ za uspehom i sve sam podredila tome. Znajući da ovde u NY nemam ni roditelje ni rodbinu, da nema ko da mi pomogne, oslonila sam se samo na sebe i svoj potencijal. Napravila sam plan za uspeh. U prvo vreme radila sam sedam dana u nedelji. Radila sam četiri dana na Menhetnu u jednoj privatnoj ordinaciji, a ostala tri dana sam iznajmljivala drugu ordinaciju u Astoriji. Tu sam sticala svoje pacijente. U meni je raslo samopouzdanje. Posle nekoliko godina zaista napornog rada kupila sam ordinaciju koja je morala da se renovira. Mislim da mi je tada bil teže nego kada sam sletela u NY i kada nisam znala šta me čeka. Međutim, moj karaktakter je tu došao do izražaja, izgurala sam sve i na posletku otvarila novi moderni prostor u kome sada radim.
Načesmo temu, pa da nastavimo…Koliko se Srbija i Amerika razlikuju kad je stomatologija u pitanju, koliko Vam je trebalo da se “prešaltate” i prilagodite..?
-Što se tiče razlike između Balkana i Amerike, ja mislim da su ljudi svuda isti i da traže ono najbolje za sebe. Pitanje je samo šta stomatolog može da im pruži. Da li je dovoljno kompetentan, vešt u izvođenju procedura, da li koristi najbolje materijale i tehniku? Još jedna jako bitna razlika postoji između stomatologije na Balkanu i ovde. Ovde Vam grešku niko ne prašta i ako dobro ne radite svoj posao možete biti tuženi za nesavesno lečenje i imati velike posledice.

Da li naši fakulteti daju dobar osnov za nastavak karijere u inostranstvu?
-Naši stomatolozi koji su završili studije u Srbiji imaju odlično znanje i vrsni su stomatolozi kad odu u inostranstvo. Znanje koje sam ja ponela je bilo značajno. Bila sam jedna od dvoje primljenih na studije na Kolumbija univerzitetu u NJujorku. Potvrdu o tome kakva je osnova posle zavrsenog fakulteta u Srbiji daje i moj brat, koji se danas uspešno bavi stomatologijom u Holandiji. Jedini problem pravi birokratija zbog nostrifikacije diplome i to što da bi ovde radili morate ići ponovo u školu.
Čini se da je većina novih stomatoloških trendova zasnovana više na estetskom doživljaju, a manje na zdravlju i funkcionalnosti. Kakav je Vaš utisak, koliko kod pacijenata dominira taj trend “lepote na prvom mestu i po svaku cenu”…
-Ja volim to što radim, to je jako bitno. Najveći ulog, pored dobrih materijala, tehnike, ”lake ruke”… je ljubav prema poslu. Volim da usrećujem ljude, i želim da budu zadovoljni sa zdravljem svojih zuba. Držim do toga da su samo zdravi zubi i lepi zubi, kada pacijent može praktikovati prirodnu mimiku lica i osmehnuti se nečem lepom bez uzdržavanja. Jer, osmeh lice krasi. Naravno da dobijem najveću satisfakciju kada radim komplikovane slučajeve gde pacijentima, pored funkcionalnosti i zdravlja, vraćam i godinama narušenu estetiku i samopouzdanje. Rad u stomatologiji je jako pipljiv i nažalost i dalje postoji značajan broj pacijenata koji se plaše.
Prate li stomatološke ordinacije u Srbiji aktuelne novitete, tehnike rada i tehnologije?
-Svakako da prate. Tu su razni seminari u zemlji i inostranstvu. Danas su informacije iz svih oblasti dostupne. Na internetu se mogu gledati različite procedure lečenja i noviteti iz celog sveta. Mislim da je ovo neophodno svakom stomatologu bez obzira gde se nalazi. Usavršavanje ne sme da prestane jer jedino tako možemo da doprinesemo boljem radu, komforu i edukaciji pacijenata o značaju i vaznosti procedura.

Njujork je mesto gde se sabiraju ljudi iz celog sveta, kulturna metropola, kakva su Vaša iskustva iz života i rada u “gradu koji nikad ne spava”?
-Aktivno pratim šta je aktuelno u celom svetu iz oblasti stomatologije. Bez toga nema daljeg napretka. A to je cilj kome težim. Na kraju krajeva, živim u gradu “koji nikad ne spava”.Tako i ja treba da ostanem budna i otvorena za usvajanje svega novog što može unaprediti moj rad u stomatologiji. Biti stomatolog je svuda izazov jer vas se po difoltu ljudi plaše, pa mogu ponosno da kažem da se od mene plaše različite kulture, nacije, uzrasti i polovi. Šalu na stranu, koliko god da smo različiti svi imaju iste strahove, niko ne želi da oseti bol i neprijatnost.
Koliko imate dodira sa našom zajednicom u Big Apple, poslovno i u slobodno vreme? I kakav ste utisak stekli, da li su Srbi u Njujorku bliski, organizovani…?
-Družim se sa ljudima iz iste branše. Viđam se i sa našim ljudima u NY. Odlazimo u Kulturni centar na projekcije filmova, pozorišnih predstava, na koncerte naših umetnika, na sportska takmičenja poput US Open-a. Za vreme naših verskih praznika, poput Vaskrsa, Božića i drugih, odlazimo u crkvu. Nadam se da će se u što skorije vreme obnoviti naša crkva u NY i da ćemo očuvati i još više učvrstiti našu zajednicu ovde. Srbi su organizovani u NY-u, a to se vidi kroz razne manifestacije kao što su: Trojka iz bloka, Srbi za Srbe i razne druge humanitarne akcije kao sto je Serbian Philantropic Gala.
Svakako da ima još dosta prostora za unapređenje srpske zajednice u NY-u. Ja se ponosim zemljom odakle dolazim i uživam da radim i da se družim sa nasim ljudima. Primećujem da sve više ljudi sa Balkana pokreću svoje biznise i svi se trudimo da podržimo jedni druge i radujem se budućnosti gde ćemo biti jači zajedno. Otvoriti biznis je teško a otvoriti biznis u stranoj zemlji je još teže. Ali kada imate podršku Vaše zajednice sve ide mnogo lakše. Zauvek ću to ceniti i truditi se da uzvratim na isti način.
Mnogo ljudi Vas prati na društvenim mrežama, gde često objavljujete zanimljive i duhovite video klipove. Je li to deo ozbiljnog marketinškog plana ili više dajete sebi oduška na kraju radnog dana?
-U današnjem vremenu društvene mreže igraju važnu ulogu u kreiranju nečijeg mišljenja. Ja snimam kako radim, kako postupam prema pacijentima, kako izgledaju pre i posle dolaska kod mene. Snimam njihove komentare po završenom poslu. Obično to bude osećanje zadovoljstva i sreće i onda se to prenosi i na mene. Otuda na kraju dana i to moje zadovoljstvo, ne osecam umor, samo taj unutrašnji mir da je sve bilo baš kako treba. Onda, ponekad, nastane i neki klip sa pesmom.
Ja se iskreno zabavljam, uživam u muzici, druženju i snimanju. Iznad svega ja naiskrenije volim svoj posao, posvećena sam mu i ne doživljavam ga kao rad. On povezuje pomoć koju pružate ljudima, unapređenje njihovog zdravlja, oslobađanje od straha i estetsko ulepšavanje. Pošto radim od srca trudim se da delić sebe dam svakom pacijentu. Tako je i u toj online interakciji. Ljudi Vas kroz te klipove na društvenim mrežama bliže upoznaju pa im lakše pada i dolazak kod zubara. U njima pevamo, igramo, dajemo savete i ja to vidim kao stvaranje dublje veze sa pacijntima. To je cela svrha mog online angažmana.
Šta je to što Vas čini srećnom u Americi? Osim posla, naravno… I kako provodite slobodno vreme?
-Volim i propagiram zdrav život tako da sam aktivna i volim da treniram. Drugo sto me čini srećnom je sloboda. Sloboda da se družim, izlazim, provodim, putujem….Da se radujem svemu što će iz toga proisteći. Planova je mnogo i veoma sam uzbuđena zbog svega što dolazi.
Ime ordinacije deo porodične istorije
-Ja sam prva generacija moje familije koja je rođena u Srbiji, u Pančevu. Moji roditelji, baba i deda su rođeni u Bosni. Moji preci su živeli u selu na planini i bavili se uzgojem stoke i poljoprivredom, kao i svi u to doba sredinom prošlog veka. Moj pradeda Jovo je bio vrhunski trgovac, putovao je mnogo i po selima kupovao najbolje rase goveda, ukrštao ih i dobijao veće i plodnije. Ljudi iz susednih sela su prepričavali kako Živkovići imaju krupna stoku kao da su – mamuti. Od tada, malo po malo, i moji Živkovići su dobili nadimak Mamuti, pa posle Mamutovići.

Ja sam, kao prva unuka mog dede Milorada Živkovića uzela taj nadimak za ime moje ordinacije. A nekako se uklopilo jer su mamuti životinje koje imaju velike kljove, tj. zube, što je povezano sa mojim poslom. Tako sam spojila svoju sadašnjost i budućnost sa prošlošću i tradicijom svojih predaka, i čuvam je od zaborava u ovim modernim vremenima, kaže na kraju razgovora Dr. Jovanka Živković, stomatolog iz Njujorka.
Razgovarao: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva