Chicago, IL
43°
Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 36°F
Wind: 11mph SW
Humidity: 44%
Pressure: 30.15"Hg
UV index: 3
1 pm2 pm3 pm4 pm5 pm
45°F
46°F
48°F
50°F
50°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
55°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
45°F / 36°F

Published 5 years ago

By admin

INTERVJU, ŽELJKO MIRKOVIĆ: Film “Teslin narod” otkriva nepoznate stvari o najvećim Srbima u Americi, ali i poziva na ujedinjenje jednog naroda

Režiser Željko Mirković godinama je snimao film “Teslin narod” istražujući životne puteve najpoznatijih i najpriznatijih američkih Srba. Šta je sve doživeo tokom te svojevrsne avanture govori za Serbian Times

Životna priča Željka Mirkovića liči na neke druge priče uspešnih Srba iz dijaspore, ali je po nekim stvarima specifična i jedinstvena. Nakon što je završio Akademiju u Beogradu, ostvario se i dokazao kao reditelj u Srbiji, stigao je poziv iz Amerike, da svoje znanje prenosi studentima na fakultetu kao profesor filma i digitalnih medija.

Ipak, želja da zemlju iz koje dolazi i narod kome pripada prikaže u što boljem svetlu odvela ga je pre nekoliko godina na uzbudljivo putovanje koje će ovih dana dostići svoj vrhunac, premijerama njegovog filma “Teslin narod” u Njujorku i Los Anđelesu, 26.aprila i 3.maja, gde će publici predstaviti rezultate svoje misije, potrage za najznamenitijim Srbima, onima koji su ostavili neizbrisdivog traga u američkom društvu, na svim poljima – nauke, kulture, novinarstva, biznisa, sporta, politike… Kao ideju vodilju na tom putu imao je lik i delo najvećeg srpskog genija, ujedno i
najvećeg nacionalnog brenda, ne samo u SAD nego i u svetu, velikog Nikole Tesle, koga Mirković vidi kao simbol okupljanja srpskog naroda u budućnosti

Da krenemo ipak hronologijom, od Džordža Šagića, koji se i zvanično vodi kao prvi Srbin u Americi, makar prvi koji je ostavio traga i na kraju zbog svojih dela završio u knjizi “100 znamenitih Amerikanaca”. Kako ste došli do njegovih potomaka i šta ste saznali o njemu a dosad nije bilo poznato javnosti?

  • Potomke Lerija i Džeka Maleta sam upoznao na proslavi 200 godina Srba u SAD u Filadelfiji. Tada je na inicijativu “Tesla Science Foundation” iz Filadelfije započet i ovaj projekat za film “Teslin Narod”. Oba su bila ponosna što potiču od prvog Srbina u Americi i isticala kako imaju želju da više istraže svoje srpsko poreklo. Sam Šagić je bio veliki borac za slobodu malih naroda. Tu ideju je širio u svojim spisima i zalagao se oslobođenje Grka od Turaka, za nezavisnost Srbije na Kongresu u Berlinu 1878, bio je prvi guverner Novog Meksika, učestvovao u borbama za pripajanje Teksasa SAD. Njegovo ime nalazi se uklesano na velikom pilonu u Vašingtonu za ogromne zasluge koje je svojim radom i delovanjem doneo SAD, ali i čovečanstvu.
MEĐU 100 ZNAMENITIH AMERIKANACA: Đorđe Šagić, prvi (znameniti) Srbin u Americi

Manje se zna da su među tvorcima čuvenog Apolo programa NASA-e bili i Srbi…

  • Svi znaju za čuvenu izjavu američkog astronauta Nila Amstronga
    kada se 20. jula 1969. godine iz svemirskog broda “Apolo 11” spustio na mesečevo “More tišine” :”Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovečanstvo”. Međutim, malo je poznato da su u konstrukciji i dizajnu “Apola 11” i rakete “Saturn 5” učestvovala i sedmorica stručnjaka srpskog porekla , među kojima je Dejvid Vujić. Vujić je rođen u Pensilvaniji 1935. godine. Diplomirao je u Midlendu tehničke nauke, magistrirao je u Vašingtonu, gde se zaposlio u NASA. On je odgovoran za povezivanje programa u okviru Rokvel, NASA i ostalih kompanija u izradi objekata u okviru misije Apolo i nekadašnji portparol NASA. Pored Dejvida Vujića u Apolo progamu i slanju prvog čoveka na mesec učestvovali su sedmorica Srba i mislim da mi treba da pamtimo njihova imena: Milojko Vučelić je bio glavni menadžer programa za sletanje astronauta na mesečevu površinu. Njegov neposredni zadatak je bio kontrola i analiza mesečeve površine i osmišljavanje načina sletanja objekata na nju. Milojko Majk Vučelić je bio projekt-menadžer, a od 1966. do 1978. godine i jedan od direktora čitavog programa “Apolo.” Predsjednik Lindon Džonson ga je zato i odlikovao “Medaljom slobode”. Danilo Bojić je bio glavni inženjer i specijalista za sisteme kretanja i kontrolu reakcionih sistema u Apolo programu. Pavle Dujić, inženjer elektrotehnike, zadužen je bio za sistem distribucije električne energije na Apolo svemirskim brodovima tokom leta na Mesec. Milisav Šurbatović, četnik, poručnik Jugoslovenske vojske koji je čitav rat proveo u štabu đenerala Draže Mihailovića na Ravnoj Gori, bio je inženjer zadužen za prizemljenje i odvajanje svemirskih objekata na površini Meseca. Petar Galović, takođe inžinjer, osmislio je i obezbeđivao katapultne sisteme u svemirskim brodovima misije Apolo,
  • dok je Slavoljub Vujić bio zadužen za istraživanje prestanka rada elektronskih uređaja na objektima koji su slati u svemir u okviru misija Apolo i Saturn.

Jedan od dva najpoznatija Srbina u Holivudu je režiser Piter Bogdanović. Šta njega najviše vezuje za Srbiju?

  • O Piteru kao reditelju, umetniku i dobitniku Oskara se skoro sve zna. On je bio sin čuvenog Borislava Bogdanovića iz Rume, koji je između dva svetska rata bio jedan od uglednijih evropskih slikara. Kada je dobio priliku da postavi svoju izložbu u New Yorku 1940. zatražio je vize za celu porodicu. Njegova supruga je bila Jevrejka i on je već  video u kom pravcu se kreće budućnost Evrope. Dok su putovali brodom u Njujork, Piterova majka je već bila trudna. Piter i njegova sestra Ana su se rodili u Njujorku i tamo odrasli. Otac Borislav je na njih preneo ljubav prema umetnosti i želju da se istražuje sloboda. Piter se prvo bavio glumom, zatim pozorišnom režijom a onda i filmskom, čime se bavi i danas. Piter i Ana žele da snime dokumentarni film o svom ocu i iz tih razloga su dolazili svojevremeno i u Rumu. 

Razgovarali ste i sa Voltom Bogdaničem, jedinim novinarom koji je osvojio tri Pulicerove nagrade, inače trećim kolenom čikaških Srba…Koliko je on svestan svog srpskog porekla, da li je ponosan na to, koliko drži do tradicije, ako uopšte drži?

  • Volt mi je pričao kako je snažan uticaj na njega ostvario njegov otac, koji je između dva svetska rata bio jedan od vodećih evropskih igrača u stonom tenisu. Otac mu je stalno govorio o slobodi i važnosti da se nađe model da snažniji i bogatiji ne ugnjetavaju slabije i siromašnije. Iz toga se izrodila i njegova želja da u svojim novinarskim istraživanjima ide do kraja ne plašeći se da će ga ti bogati i snažniji u tome onemogućiti. Svojim znanjem i radom se izborio za status u čuvenom New York Times-u, što mu je omogućilo da se posveti istraživačkom novinarstvu.
JEDINI SA TRI PULICEROVE NAGRADE: Novinar Volt Bogdanić (Walt Bogdanich)

Da li oni koji danas proizvode igračke Dži Aj Džo uopšte znaju po čijem modelu je ta figurica napravljena. Šta ste otkrili o Mihajlu Pejiću?

  • Mihajlo Pejić (Mičel Pejdž) je jedan od junaka Američke vojske iz 2. Svetskog rata u bitki na Gvadalkanalu. Tamo je iskazao nezapamćen heroizam koji mu je doneo Medalju časti. Naime, nakon što je na branjenom uzvišenju ostao jedini preživeli marinac, Pejdž je sam samcijat pucao iz mitraljeza ka neprijatelju cele noći, trčao od jednog do drugog mitraljeza, pucao, pucao, pucao, stvarao utisak da marinaca ima mnogo, zadržavajući čitav japanski puk, dok nije stiglo pojačanje. A kada je stiglo, onda je predvodio juriš bajonetima koji je Japance naterao u bežanje. Godine 1998. lutka “dži-aj-džo” je izrađena po njegovom liku, a posvećena mu je i Zlatna palmina zvezda u Palm Springu. Takodje, posvećen mu je Muzej marinaca u bazi Tventinajn Pams kao i čitava stalna postavka pod nazivom “Mičel Pejdž Hol” u Muzeju Drugog svetskog rata “Eldred”.
HEROJ: Po liku Mihajla Pejića (Mitchell Paige) napravljena je čuvena igračka Dži-Aj-Džo

Putujući i istražujući, da li ste otkrili još neke zanimljive ljude našeg porekla otkrili u Americi, one koji do sada nisu bili u prvom planu, što se kaže “ispod radara”… kako one počivše, tako i one koji još žive i intrigiraju?

  • Mi u “Teslinom narodu” upoznajemo i Gordanu Vunjak Novaković, profesora biomedicinskog inženjerstva i medicinskih nauka na čuvenoj Kolumbiji u Njujorku. Gordana je u dve američke akademije nauka za inženjerstvo i medicinu, kao prva Srpkinja i prva žena na Kolumbiji koja je dobila ova priznanja. Ona je i član Srpske akademije nauke i umetnosti. Tu je i profesor Vladimir Bulović sa M.I.T. koji je u ovom trenutku jedan od vodećih naučnika iz oblasti nanotehnologije u svetu. Takođe na M.I.T je i profesor Vladan Vuletic, veoma priznat u oblasti kvantne mehanike. On je takođe rado pristao da učestvuje u projektu jer kao i ostali shvata njegov značaj za naš narod ma gde se on nalazio. Takvih primera je jako puno i uspešnih Srba danas ima na najistaknutijim mestima u američkom društvu, u nauci, umetnosti, sportu, politici, biznisu, vojsci…

Koliko smo kao nacija (ne)svesni značaja Nikole Tesle i koliko smo možda mogli, a nismo uradili na potenciranju njegovog dela u svetskim okvirima?

  • Kada kažete u Americi da dolazite iz Srbije, samo jedan deo njih zna gde se to zaista nalazi. Prvo pomisle na Sibir (Siberia), onda na Siriju (Siria) a kada kažete da je to Srbija na Balkanu, bivša Jugoslavija, onda je to asocijacija na ratove i negativan imidž koji smo stekli u javnosti 1990-tih. Međutim, kada pomenete Nikolu Teslu svi iskazuju divljenje prema geniju i njegovim dostignućima. Tesla je gotovo postao pop ikona u SAD u 21. veku. Kada zatim pomenete legendu NBA košarke Pistol Pita Maravića ili Vladu Divca, ili Grega Popovića, trenera košarkaške reprezentacije SAD, i kažete da su oni Srbi poreklom, to pokreće dodatno interesovanje. Ako zatim kažete da je sedmoro Srba učestvovalo u Apolo programu, da je prva žena članica New York Science Academy bila Srpkinja, onda je svima jasno da se radi o narodu koji ima ogroman potencijal. Prema istraživanjima koje je inicirao Srpski Nacionalni Savez iz Pitsburga, u SAD živi 5 miliona Srba i ljudi srpskog porekla…
NAJVEĆI SRPSKI BREND: Nikola Tesla je simbol oko koga je moguće okupiti sve Srbe
  • Nikola Tesla je faktor koji ujedinjuje Srbe u emigraciji, koji su ovde došli iz raznih razloga, političkih, ekonomskih, ličnih. Ali oko njegovog imena nikad nije bilo dileme, oko Tesle se jednoglasno okupljaju Srbi najrazličitijih političkih opredeljenja i ekonomskih statusa. Zato smo i izabrali da se ovaj projekat zove “Teslin narod” jer njegovo ime nosi u sebi ideju okupljanja po kriterijumu verovanja u rad, kvalitet i slobodnu misao, ono je simbol koji ne traži geografsko objašnjenje, koji se globalno prepoznaje kao brend. Iz tog razloga je dugometražni dokumentarni film TESLIN NAROD zamišljen kao motivacioni, ali i obrazovni film. Ono što je Tesla postigao Srbija nije iskoristila za njegovog života i iz tog razloga možemo Teslu posmatrati kao propuštenu šansu ondašnje zemlje. Danas imamo priliku da izaberemo Tesla kao simbol za ponovno uspostavljanje komunikacije.

Kao Srbin koji živi u Americi, kako komentarišete činjenicu da se na popisu 2010 samo oko 286.000 ljudi izjasnilo kao Srbi, što svakako ne odgovara realnom stanju i stvarnom broju naših građana koji žive ovde? Mnogi su skloni da tvrde, a čini se da su u pravu, da je to posledica 1990-tih godina i statusa “bad guys” koji smo godinama uživali u američkim medijima, ali i kinematografiji? Imamo li razloga da se i dalje stidimo i bežimo od svog porekla?

Umesto odgovora, ispričaću vam jednu priču. Žena dolazi kod sveštenika da se ispovedi. «Oče, grešila sam»- kaže ona.

«Kakav je tvoj greh?»- upita sveštenik

«Ogovarala sam ljude. Nadam se da nije veliki greh i da mogu da se iskupim»- govori žena. Sveštenik je gleda i čeka da čuje dalje.

«Kako da se iskupim?»- nastavlja žena

Sveštenik odlazi on nje. Vraća se sa perjanim jastukom i daje ga ženi.

«Uzmi ovaj jastuk i idi kući»- kaže sveštenik

Žena uzima jastuk i progavara zbunjeno.

«Uredu. Šta treba da uradim sa jastukom?»

«Popni se na najvišu zgradu u svojoj ulici i raspori jastuk»- kratko će sveštenik.

Žena odlazi. Učini baš onako kako joj je sveštenik i rekao. Pope se na visoku zgradu u svojoj ulici. Raspori jastuk. Perje se razlete na sve strane.Sutradan žena dolazi ponovo kod sveštenika.

«Uradila sam sve kako ste tražili»- zbunjeno govori žena

«Uredu. Šta se dogodilo?»- pita je sveštenik

«Čim sam rasporila jastuk perje se razletelo»- nastavlja žena.

«Dobro. Sad se vrati kući, uzmi onaj rasporeni jastuk i vrati perje u njega»- kratko će sveštenik.

«Ali kako da vratim perje u jastuk? Razletelo se na sve strane. Nemoguće ga je sada pokupiti.»- govori žena.

«Vidiš ženo, tako je sada i sa tvojim rečima. Ogovarala si ljude i govorila loše o njima. Tvoje reči su sada otišle ko zna gde. Nikada ih više ne možeš vratiti nazad»- objašnjava sveštenik.

  • Ovu priču sam naveo u celosti jer je veoma važna da se razume odgovor Noama Čomskog, profesora na MIT u Bostonu, jednog od najuvaženijih naučnika iz oblasti medija i komunkacije. čoveka koji slobodno izražava svoj kritički stav prema američkom društvu i svetu uopšte. Jedan naš master student na Harvard univerzitetu, inače saradnik na projektu “Teslin Narod”, u razgovoru sa Noamom Čomskim pitao ga je kako je moguće zaustaviti negativni imidž koji je u SAD i svetu plasiran o Srbiji. Čomski je odgovorio da je pogrešno sakupljati perje i vraćati ga u jastuk. To je nemoguća misija. Njegov savet je bio da Srbi trebaju da imaju svoju priču sa kojom će izaći u svetsku javnost. Priču iza koje mogu stati, koja će ponuditi njihove prave vrednosti. Priču koju će svi razumeti. Čuveni američki naučnik iz oblasti komunikacije i politike Džozef Naj (Joseph Nye), izveo je takozvanu teoriju meke moći (Soft Power).
  • On kaže da vlade država mogu svoje ciljeve ostvariti ulagajući više u promociju svoje kulture, nego što postižu oružanom silom (Hard Power). Meka moć je dugoročnija i potvrdila se kroz istoriju čovečanstva.
TESLIN NAROD: Glumac Željko Dimić (Jack Dimich) kao Nikola Tesla u Mirkovićevom filmu

Šta je bila Vaša inspiracija da krenete u projekat “Teslin narod”? 

  • Ponajviše zato što je ovo priča priča koja potencira prave vrednosti o našem narodu na bazi činjenica, a ne mitova. Kada sam napustio svoju domovinu i otišao u SAD da radim kao profesor filma, nisam ni slutio da ću tek “tamo daleko” spoznati koliko mi je draga moja domovina. Moja priča nije jedina. Ona traje već više od 200 godina. Od prvog Srbina u SAD, Đorđa Šagića, preko Nikole Tesle, Mihaila Pupina, Gordane Vunjak Novaković… Mi odlazimo, ali ne zaboravljamo odakle smo pošli i ko smo. Ipak, u jednom trenutku osetimo strah da smo možda izgubili svoju zemlju i ona nas i da više ne znamo kome pripadamo…Pitamo se kako da se ponovo povežemo sa svojom zemljom. Da li je moguće biti i ovde i onde? Šta će biti sa našom decom i da li će ona zaboraviti ko su poreklom? Moja potreba da se ispriča ova priča o “Teslinom narodu” dolazi iz uverenja da su pozitivne vrednosti jače od onih drugih i da ne smemo da se stidimo da ih pokažemo. Ukoliko mi to ne uradimo neće to uraditi niko umesto nas. Iz tog razloga sam godinama posvećeno radio na ovom filmu. I kao što je Tesla rekao prilikom svoje posete Beogradu 1892.godine: “Ako budem imao sreće da ostvarim barem neke od svojih ideja, to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao bit će mi ta da je to djelo jednog Srbina.”
MEKA SILA: Svojim filmom nastoji pokazati sve pozitivne snage Srbije i Srba

Iako naša dijaspora načelno poseduje biračko pravo, retko ga koristi. Zašto je to tako? U poslednje vreme se pominje mogućnost elektronskog glasanja, koje bi i građanima koji žive daleko od diplomatskih predstavništava omogućilo da glasaju.

  • Policentričenost jednog naroda ne treba da se shvata kao problem već kao potencijal. Naš narod je prisutan na svim delovima planete i treba raditi na njegovoj umreženosti. Ljudi i znanje su najveći potencijal. Naši ljudi sada zauzimaju visoke pozicije u nauci, kulturi, sportu pa  i biznisu. To je naša Snaga. Kada bi se postigla harmonija između svih ovih potencijala dobili bi smo novu sliku našeg naroda i to bi predstavljalo njegovu Lepotu. Na kraju i na početku svega potrebna je Mudrost. Da se ovo prepozna i da se na tome radi. Da se nađe model koji povezuje Snagu, Lepotu i Mudrost. A elektronski glas u ovo naše digitalno vreme zvuči kao nešto sasvim logično i ostvarivo.

U Americi predajete film i digitalne medije. Koliko je bilo teško probiti se do zvanja profesora u stranoj zemlji?

  • Amerika je zemlja koja je izgrađena na individualnim vrednostima. Gde se rad i znanje jako poštuju. Kada dobijete šansu da to pokažete ili kada vam neko na osnovu vašeg prethodnog rada tu šansu pruzi, onda se stvari pokreću dalje. Jedna vrata otvaraju druga…SAD su zemlja koja je izgrađena rukama i mozgovima svih naroda sveta i ne postoji otpor prema onima koji znaju i koji hoće da rade, ma odakle dolazili. Sa druge strane, to znači i da je konkurencija globalna. Kvalitetni ljudi dolaze sa svih kontinenata, iz svih država sveta. Ja sam jako zahvalan  što je moj rad prepoznat, što mi je data mogućnost da to pokažem kao profesor filma i digitalnih medija u zemlji gde je film jedan od temelja meke moći (Soft Power). U zemlji koja izvozi svoj film svuda po svetu, ja sam se potrudio da dam doprinos u prenosu znanja onima koji žele da čuju i nauče. I to iskustvo je neuporedivo sa Srbijom jer se u SAD razmišlja globalno. Iz tog ugla je onda sve moguće.

U filmu “Promise” bavite se jednom francuskom porodicom koja otkriva obećanu zemlju u jednom selu u istočnoj Srbiji, gde pokušava da započne proizvodnju vina…Jedna krajnje neobična priča, možda i neshvatljiva svima nama koji smo iz Srbije otišli u potrazi za boljim i normalnijim životom…

  • Film govori o strasti i veri jedne porodice koja dolazi iz Francuske u Rogljevo, malo zabačeno selo u Srbiji jer veruje da su našli jedan od najboljih teroara za pravljenje vina u Evropi. To je takođe priča o običnim «malim» ljudima koji pokušavaju da žive u teškim vremenima i nađu svoj smisao postojanja. Njihova životna priča je vezana za vinograd, grožđe i vino. Oni se rađaju, žive i na kraju kada odlaze sa ovog sveta budu ispraćeni istim tim vinom koje su celog života pravili. Zanimljivo je da se producent Dušan Gajić sa pričom o celom poduhvatu sreo van Srbije, u Briselu, gde je upoznao bračni par iz Francuske koji je pokušavao da svoja vina iz Rogljeva plasiraju na evropsko tržište. Njihova strast i vera da je to moguće odveli su nas neredne četiri godine u jednu avanturu, gde smo radeći ovaj dokumentarni film otkrili sve lepote ovog kraja i upoznali divne ljude. Selo su mladi odavno napustili i ostali su oni stariji, ponosni na svoje vinsko poreklo i znanje i rešeni da u tome istraju iako im okolnosti u kojima žive ne idu na ruku već decenijama. Dolazak Francuza sa jedne strane kod jednih budi nadu, a kod drugih stvara otpor jer dolazi neko sa strane da im pokaže kako je moguće da malo selo postane prepoznatljivo na svetskoj mapi vina. Siril i Estel su prepoznali vrednosti tih ljudi i to ih dodatno motiviše i vezuje za selo. Međutim, na tom putu pred njima je bilo mnogo izazova, počev od kulturološke razlike, preko brojnih administrativnih problema u Srbiji, do samog brenda Srbije u svetu. Pred njima je i dalje dug put koji traži da se još neko pridruži u ovoj avanturi i pomogne da se baklja je ugasi. Potrebno je još ljudi da podrže njihov san kako bi se probudila stvarnost.

Režirali ste i dokumentarac o našem čuvenom košarkaškom treneru Svetislavu Pešiću. Za njega kažu da je majstor motivacije, jer je titule osvajao u nekoliko zemalja, na nekoliko jezika, a radio je i imao mnogo uspeha sa srpskom i nemačkom reprezentacijom.

  • Svetislav Pešić je pre svega dobar čovek otvorenog uma koji je uvek spreman da uči. On se ne plaši izazova, on izazove traži. Oni ga motivišu. Takođe ga motivišu i igrači jer on uživa da stvara zajedno sa njima i da gleda kako oni napreduju i kao košarkaši i kao ljudi. Kao čovek otvorenog uma on ume da prepoznaje atmosferu u kojoj radi i da traži odgovarajuću frekvenciju po kojoj bi mogao da uskladi tim. Pešić ne priznaje lažne veličine jer zna da se samo radom može postići vrhunski rezultat. Rad sa njim je za mene bio veliki izazov u kome smo obojica uživali.

U filmu “Drugi susret” spajate dvojicu ljudi koji su se gledali preko nišana za vreme NATO bombardovanja Srbije 1999.godine, srpskog artiljerca Zoltana Danija i američkog pilota Dejla Zelka. Ovaj drugi je upravljao nevidljivim avionom F117A, a ovaj prvi je postao heroj tako što ga je srušio. Da li je bilo teško ubediti Zelka da govori o tom iskustvu i kako ste uopšte došli na ideju da ih spojite i snimite film?

NEKAD PUCALI JEDAN NA DRUGOG: Zoltan i Dejl u misiji pomirenja u filmu “Drugi susret”
  • Kad snimate dokumentarac potrebna je dublja saradnja između reditelja i protagonista, vrlo je važno da se uspostavi poverenje, da svi imaju istu želju da se film napravi što je najbolje moguće, da se ne odustaje na pola projekta. To poverenje se tokom vremena izgradilo izmedju Zoltana i mene, a zatim između Dejla i mene. Na kraju su se i njih dvojica, nekada neprijatelja na bojnom polju, zbližili i postali deo jedne priče. Ključ svega je da smo svi delili iste vrednosti i imali želju da promovišemo jednu poruku mira i pomirenja koje je neophodno da se dalje izgradi budućnost. 

Razgovarao: Antomnije Kovačević Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE