Chicago, IL
37°
Clear
6:36 am7:13 pm CDT
Feels like: 36°F
Wind: 4mph N
Humidity: 60%
Pressure: 30.09"Hg
UV index: 0
6 am7 am8 am9 am10 am
37°F
37°F
37°F
39°F
41°F
SatSunMonTueWed
57°F / 39°F
46°F / 41°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F
39°F / 34°F

Published 5 years ago

By Antonije Kovačević

INTERVJU, VUKAŠIN STOJKOV: Besplatno školujemo IT stručnjake u Srbiji, povezujemo srpsku pamet i američki novac u projektu “Tesla nation”!

Poželeo bih da za 10 godina uradimo anketu među profesionalcima u Silicijumskoj dolini. Da im postavimo pitanje “Šta je Srbija?” i da za početak bar 50% njih zna gde je to, a da druga asocijacija bude: “Hej, pa to je ono mesto odakle dolaze izvanredni tehnološki profesionalci i inovatori”

Vukašin Stojkov (37) je nesuđeni istoričar, samouki web dizajner koji je u tom poslu dosegao vrhunac kada ga je tim Novaka Đokovića angažovao da napravi sajt za najboljeg tenisera sveta.

A onda je odlučio da se posveti jednom poslu od koga su ga mnogi odgovarali, misleći kako je “nemoguća misija” u zemlji kakva je Srbija. Vukašin je, zajedno sa nekoliko prijatelja, osnovao organizaciju Startit (www.startit.rs) koja je pre nekoliko godina počela besplatno da obučava mlade ljude (talenat nije bio uslov) zainteresovane da nauče nešto više o IT sektoru, novim softverima i digitalnim sistemima.

U početku je njihov posao zaista izgledao kao nemoguća misija u smislu isplativosti, ali se ubrzo pokazalo da među srpskim IT kompanijama postoji interesovanje za obučenim kadrovima, interesovanje koje je iz dana u dan bivalo sve veće. Obuka je i dalje bila besplatna, ali je Startit živeo od marketinga koji su plaćale kompanije u potrazi za kvalifikovanom radnom snagom.

A onda je došlo vreme da odu stepenicu više, da to nagomilano znanje njihovih učenika i drugih srpskih digitalnih stručnjaka, predstave i plasiraju u svetu, koristeći kao kontakte uspešne ljude iz srpske dijaspore, prvenstveno u Americi. Tako je nastao “Tesla nation”

-Kada smo krenuli sa Startitom, prvobitni cilj nam je bio da unapredimo znanje i kapacitete ljudi u Srbiji, da ih upoznamo sa novim trendovima, vrednostima, ali i načinom razmišljanja, kako bi bili uspešni u biznisu, ekonomski i intelektualno nezavisni. Prvenstveno su tih dana u programu učestvovali ljudi iz IT sektora, programeri, devaloperi, web dizajneri i ostali. Naglasak je bio na IT sektoru jer on postaje deo svakog sektora. Ekonomija budućnosti je zasnovana na IT, tako da bi svi naši ljudi morali da se uključe u taj digitalni ekosistem na kome će se zasnivati cela privreda.

Želimo da imamo Startit centar u svakom većem selu u Srbiji, jer smatramo da tako možemo da edukujemo celu generaciju uspešnih, mladih ljudi i da na taj način dođemo do jednog zdravog društva

-Osnovna teza Startita bila je da, ako želimo jedno prosperitetno, zdravo društvo, moramo izgraditi stabilnu piramidu jednog društva, a na prvom mestu je ekonomija. Ukoliko ti imaš problema da se održavaš u životu, ako preživljavaš, onda znanje i lepo vaspitanje padaju u drugi plan. Ako želimo društvo koje je bogato vrednostima, korisnim informacijama i kulturom, to društvo mora imati finansijsku osnovu. Toga u Srbiji trenutno nema, a mi želimo rešimo taj problem tako što ćemo izgraditi jednu generaciju mladih ljudi koja će biti ekonomski nezavisna i uspešna. To radimo na dva načina…Jedan je naš sajt sajt www.startit.rs gde stalno izbacujemo članke o prilikama u digitalnoj ekonomiji, inspirišemo ih i ulivamo im samopouzdanje da mogu da imaju bitnu ulogu u tom poslu, dajemo im znanja i spajamo ih sa prilikama. Takođe, imamo sedam naših kancelarija širom Srbije gde minimum jednom nedeljno organizujemo neko predavanje, ukupno 500 godišnje, i sva su besplatna. Želimo da imamo Startit centar u svakom većem selu u Srbiji, jer smatramo da tako možemo da edukujemo celu generaciju uspešnih, mladih ljudi i da na taj način dođemo do jednog zdravog društva, što nam je svima želja.

VELIKO INTERESOVANJE MLADIH: Prezentacija “Tesla nation” u Beogradu

Kompanija “Seven Bridges”, koja se bavi proizvodnjom softvera koji pomažu u lečenju raka, nastala je slučajno, tako što su se sreli jedan Beograđanin i jedan Amerikanac, a danas je to privatna kompanija koja zapošljava najviše ljudi u svetu u sektoru bio-informatike, sa 100 miliona $ investicija. Da ne bi opet čekali neku slučajnost odlučili smo da pokrenemo “Tesla nation”

Vukašin Stojkov

Kako ste na kraju došli do ideje da krenete u projekat “Tesla nation”?(Da ne bude zabune, istoimeni dokumentarni film Željka Mirkovića je ovogodišnji srpski kandidat za Oskara)

– “Tesla Nation” je prirodna nadgradnja jednog takvog sistema, gde tim ljudima pomažemo da izvezu svoje znanje, rade sa najboljim firmama i najbolje naplate svoje znanje. Shvatili smo u jednom trenutku da, ma koliko mi njih dobro pripremili da budu dobri profesionalci, oni će u velikom broju slučajeva lupiti glavom o zatvorena vrata, iza kojih sledi pitanje: Odakle si? Kada naši stručnjaci dođu u situaciju da traže partnere i investitore negde vani, a na to će biti prinuđeni jer je srpsko tržište malo, naići će na prepreku u vidu činjenice da, recimo, američke kompanije i investitori nemaju Srbiju na svojoj mapi, ne sarađuju sa našim firmama. Nas i dalje mešaju sa Sirijom i Sibirom, toga moramo da budemo svesni. Za razliku od nekih drugih zemalja, recimo Izraela ili Estonije, malo smo radili na marketingu naših kompanija, tako da nas ljudi znaju uglavnom po marginalnim stvarima. Neki se sećaju ratnih devedesetih i negativne propagande, a drugi znaju, npr, da je Novak Đoković – Srbin. Ali to je nedovoljno za biznis. Nema informacija koje nas predstavljaju kao zemlju u kojoj žive obrazovani, kvalitetni ljudi koji mogu da im pomognu da nešto urade ili da reše neki problem. Ukratko, odlični poslovni partneri. To je ono što nedostaje, saznanje da postoji razvijen IT sektor u Srbiji, sa kompanijama i pojedincima koji su konkurentni znanjem. Cilj “Tesla nation”-a jeste da tu sliku u očima stranaca iz rizične poslovne avanture pretvori u jedan veliki plus i odličnu preporuku.

Postoji li kompanija koja vam je bila uzor ili inspiracija?

-Inspiracija mi nije bila jedna kompanija ili pojedinac, već više njih koje operišu na izuzetno visokom globalnom nivou, i to iz Srbije. Ako bih mogao da izaberem jedan primer, možda je najilustrativnija kompanija “Seven Bridges”, bio-informatička kompanija čije je sedište u Beogradu, a bavi se softverima koji pomažu u lečenju više vrsta kancera. Kompanija je nastala slučajno, tako što su se sreli jedan Beograđanin i jedan Amerikanac iz Bostona, sa Harvarda i odlučili da naprave firmu. Danas je to privatna kompanija koja zapošljava najviše ljudi u svetu u sektor bio-informatike, njihove investicije su preko 100 miliona$, a perspektiva sjajna. Ničega od toga ne bi bilo da se ova dvojica nisu slučajno srela. Da ne bi čekali opet neku slučajnost odlučili smo da pokrenemo “Tesla nation”, da do takvih partnerstava ubuduće dolazi namerno i smišljeno.

Kada je startovao “Tesla nation” i kako tu ideju sprovodite u delo?

-“Tesla nation” je kao ideja nastao 2016, ali smo sa realizacijom krenuli pre nekoliko meseci. U ovoj prvoj fazi nam je glavni cilj da napravimo tu mrežu ambasadora koji će nam pomoći da dođemo do partnera i poslova. S jedne strane gradimo mrežu ambasadora među našim ljudima koji su veoma uspešni u američkim poslovnim krugovima. Zatim i od Amerikanaca koji nam pomažu da se nađemo na pravom mestu u pravo vreme. Cilj nam je da do 1.jula sledeće godine, na godišnjicu početka projekta, imamo 100 ambasadora od kojih je polovina naših, a polovina Amerikanci. Zašto? Kada Srbin hvali Srbina to je malo kao kada Ciga hvali svoga konja. To funkcioniše do izvesne mere jer se radi o ljudima od izuzetnog integriteta, ali nam za dalji napredak trebaju ljudi koji nemaju nijedan drugi, etnički ili emotivni razlog da nas promovišu, osim čisto poslovnog.

NA IT SEKTORU SE ZASNIVA KOMPLETNA EKONOMIJA: Promocija “Tesla nation” u Njujorku

Ako si samo zaposlen u nečijoj firmi, kao što mnogi naši ljudi rade u raznoraznim call centrima stranih kompanija u Srbiji, ti si samo šraf u mašini i pratiš naređenja. To je bolje nego da nema posla, ali je to tek blagi upliv u veliki biznis od koga naši ljudi ne mogu da zarade mnogo, bolje reći – onoliko koliko vrede

Šta još radite kako bi povezali naše stručnjake sa svetskim kompanijama?

-Pomažemo ljudima da pronađu optimalne partnere za njihov biznis. Recimo, u Srbiji imamo mnogo mladih, i ne samo mladih ljudi, koji su tehnički vrlo potkovani, ali im nedostaje preduzetnički duh. Ovde u Americi decu odmalena uče kako da prodaju ono što naprave, a kod nas je sramota čak i pričati o parama, tako da smo malo u startu osakaćeni za biznis. Kod nas se na biznis gleda kao na nešto pokvareno, što je u Srbiji često i bio slučaj u prethodnim decenijama. Zato je naš cilj da našim ljudima pronađemo partnere u Americi koji dobro poznaju biznis i imaju poslovne mreže, gde bi naši odlično potkovani stručnjaci mogli da pokažu svo svoje znanje. Ideja je da Srbija bude tehnološka baza za proizvode i usluge koji će se prodavati u Americi i drugde u svetu.

Koliko je srpska IT industrija zainteresovana da učestvuje u tom procesu, ima li tradicionalnog srpskog inata i otpora svemu što je novo?

-Ne. Neke od najuspešnijih srpskih firmi su već krenule tim putem. One ili imaju osnivača koji je stranac ili još češće je to naš čovek koji je znanje i iskustvo stekao negde u Americi. Taj šablon mi želimo da sistematizujemo. To je i razlika u odnosu na ono što se dosad dešavalo u Srbiji kada je u pitanju digitalni biznis. Kada imaš partnera na svetskom tržištu ti neprestano učiš i razvijaš se. Ako si samo zaposlen u nečijoj firmi, kao što mnogi naši ljudi rade u raznoraznim call centrima američkih i drugih firmi u Srbiji, ti si samo šraf u mašini i pratiš naređenja. To je legitimno i bolje nego da nema posla, ali je to tek blagi upliv u veliki biznis od koga naši ljudi ne mogu da zarade mnogo, bolje reći – onoliko koliko vrede.

Ovde u Americi decu odmalena uče kako da prodaju ono što naprave, a kod nas je sramota čak i pričati o parama, tako da smo malo u startu osakaćeni za biznis. Kod nas se na biznis gleda kao na nešto pokvareno, što je u Srbiji često i bio slučaj u prethodnim decenijama

Želimo da te ljude što je više moguće približimo procesu donošenja odluka. I ne samo to, nego i saznanjima na kojima počiva jedan biznis. Jer im onda, kada budu trebali da pokrenu sledeću kompaniju, možda neće ni trebati strani partner, do tada će već savladati najvažnije lekcije u tom poslu. S jedne strane, mi uparujemo poslovne partnere iz Amerike i naše stručnjake. S druge strane, mi dolazimo na američko tržište gde srećemo ljude iz biznisa kojima prezentujemo ponudu firmi i pojedinaca iz Srbije koji mogu da rešavaju jako kompleksne probleme, praktično prave odrede informatičkih specijalaca. Želimo da Srbiju u glavama tih ljudi odvojimo od Indije, Brazila i drugih zemalja gde ljudi autsorsuju bilo šta, rade uglavnom informatički banalne stvari. A kakav je posao, takva je i cena. Želimo da Srbiju predstavimo u drugačijem svetlu, kao zemlju u kojoj se rešavaju komplikovaniji softverski i drugi problemi, high level.

Srbija je do sada u očima stranih investitora uglavnom bila prepoznata kao zemlja jeftine radne snage. Vaš projekat kreće od drugačijeg polazišta, koliko ima interesovanja i potencijala za njegov razvoj?

-Interesovanje je veliko, Americi nedostaju školovani programeri za ozbiljne zadatke. Kompanijama sa takvim problemima novac nije presudan faktor, najvažnije je da se problem reši i to u najkraćem roku. A to ne može svako. Takva priča o “suvoj inteligenciji” jeste istovremeno i dobar marketing, ali je najbolje u svemu što mi zaista imamo te ljude. U toj priči je dobro i to što, rešavajući teške probleme, povećava se i tvoj nivo znanja, koji ti omogućava da se pomeriš iz faze u kojoj samo štancuješ sajtove i mobilne aplikacije. Treba i to znati, ali dugoročno gledano, novac leži u velikim, kompleksnim poslovima, za koje treba koristiti mozak. Zato je toliko važno pozicionirati se na ovaj način.

Koliko ste daleko odmakli, jeste li već realizovali neke projekte?

-Imamo za sada jedan pilot projekat sa gospodinom koji ima 25 godina iskustva u tekstilnoj industriji i odlučio je da digitalizuje ceo proces i uvede revoluciju u “apparel labels” – to su one trakice, etikete na odeći. On je rešio da u te etikete ubaci specijalnu tehnologiju pomoću kojih odeća može da se prati, proverava da li je “fake” ili prava, da daje informacije kako da je održavaš i sl. Spojili smo ga sa timom iz Beograda koji to tehnički treba da realizuje i isprati, a koji vodi jedan naš stručnjak koji je postao i suvlasnik kompanije.

Na dijasporu neko gleda kao na veliki problem, ali u ovom slučaju, gde naših ljudi ima bukvalno u svakom ćošku planete, to može biti izvanredna prilika i uporedna prednost u odnosu na neke druge

Šta je sa marketingom, kako planirate da doprete do potencijalnih klijenata, ljudi kojima trebaju Vaše usluge?

– Ne planiramo da lepimo plakate i oglašavamo se da smo najbolji, ako na to mislite, to rade svi. Kako budemo pravili ove veze tako ćemo ih marketinški prezentovati, od njih ćemo praviti zamajac promocije. Reklamiraćemo se završenim projektima, rezultatima rada. Cilj je da do 2030.godine postanemo prepoznatljivi najvećem delu IT zajednice u Americi, ali i razvijenog sveta. Da ljudi iz posla prepoznaju srpske stručnjake i da kada angažuju nekog iz Srbije znaju da će posao biti uspešno završen.

Kako se finansirate, da li u ovom poslu imate neku pomoć države?

-Potpuno smo nezavisni politički, nemamo veze sa državom, nismo koristili nikakve fondove, a sav novac za posao koji radimo je došao iz srpskih IT firmi sa kojima smo povezani. Ovaj projekat će prave rezultate početi da daje za nekih 5 ili 10 godina. Pitaju me razni da li je pravo vreme za ovakve stvari…Pa, kada da krenemo da se bavimo time ako ne sad? Imamo 50 godina istorije koja nam govori koliko možeš da izgubiš ako se na adekvatan način ne baviš promocijom svoje zemlje, koliko prilika možeš da izgubiš. Da ne pričam o šteti koju možeš da napraviš. I zato je ovo najbolji trenutak za to.

U kontekstu aktuelne situacije gde mnogo ljudi, mladih i obrazovanih, napušta zemlju, šta je budućnost kojoj treba težiti: Da ti ljudi pronalaze poslove u inostranstvu ili da razvijaju biznis u Srbiji?

-Pominje se cifra od 60.000 ljudi koji zvanično odlaze iz zemlje godišnje, što je svakako problem. Ali ono što ja vidim iz moje perspektive jeste da se dosta ljudi iz IT sektora vraća u zemlju i pokreće biznise. Oni odavde pokupe znanja i iskustva koja ne mogu da nađu u Srbiji, plus mrežu poslovnih kontakata, a onda se sa tim bogatstvom vraćaju kući. To bogatstvo nije u milionima dolara, na bankovnim računima, nego u glavama. Na dijasporu neko gleda kao na veliki problem, ali u ovom slučaju, gde naših ljudi ima bukvalno u svakom ćošku planete, to može biti izvanredna prilika i uporedna prednost u odnosu na neke druge. To je naš most ka izgradnji jefnog boljeg društva, tako što će ta dijaspora da nas povezuje sa poslovnim svetom i prilikama. Što se tiče pitanja: Ostati ili ići? – ne želim nikome da solim pamet, ali ja sam izabrao ovu drugu opciju, da ostanem. Iako imam mogućnost da odem, imam poslovne partnere u inostranstvu, ja volim život u Srbiji i tamo se prijatnije osećam, kod kuće mogu da imam životni stil i standard koji je skoro nezamisliv u inostranstvu, a moj posao mogu da radim iz Beograda.

INTELEKTUALNO I FINANSIJSKI NEZAVISNI LJUDI ZA NOVO DRUŠTVO Vukašin Stojkov

Na vrhuncu moje karijere kao web dizajnera napravio sam sajt za Novaka Đokovića. A do toga sam došao tako što nisam završio studije istorije koje sam počeo, nego sam seo za kompjuter i sam sebe naučio kako da pravim sajtove. Radio sam naporno 5 godina i na kraju imao sreće da dobijem priliku

Ono što je trenutno problem, i tu ću se složiti sa tobom, jeste da za mnoge ljude ne postoji opcija. Mnogi profili ljudi ne mogu da biraju da li da idu ili ostanu. Ono što je naš cilj jeste da im damo opciju, da mogu da žive u svojoj zemlji i tu se bave poslom koji je dobro plaćen i koji neće nestati za 5 godina. A na njima je da biraju odakle će taj posao da rade.

Ovde u Americi ima mnogo mladih koji dolaze da studiraju, ali su zbog troškova života prinuđeni da se bave drugim zanimanjima da bi obezbedili egzistenciju. U srpskom slučaju to je uglavnom trucking biznis, ugostiteljstvo i građevina…Mnogi posle ostaju u tim poslovima, nikad ne završe školu i ne iskoriste znanja koja su tamo stekli, niti idu dalje putem talenta i interesovanja koja su ih i dovela u SAD…

– To je mala tragedija vezana za ekonomsku situaciju u Srbiji. Ali svaki pošten posao je u redu. Prati sudove, čistiti stolove, voziti kamion, važno je da čovek ima zdravu radnu etiku. U idealnom slučaju taj čovek će pronaći načina da ispuni svoje želje i snove, izađe u susret svojim talentima. Primera radi, jedan od naših ambasadora, danas uspešan preduzetnik, u Americi je počeo tako što je čistio stolove. Na žalost, u velikom broju slučajeva verovatno nije tako. Generalno, ako u Americi možeš da pronađeš posao koji ti omogućava da 4 ili više sati dnevno učiš veštine koje su najrelevantnije i u Americi i u Srbiji, a to su digitalne veštine, ti si na pravom putu i treba da izdržiš.

Ako svi zajedno uspemo da izgradimo kolektivni brend jednog naroda koji ima sjajan kapacitet, i to uradimo u ključnoj oblasti privrede današnjeg sveta, onda ćemo svi profitirati od toga

Uzeću sebe za primer. Na vrhuncu moje karijere kao web dizajnera napravio sam sajt za Novaka Đokovića, što je bio izvanredan uspeh. A do toga sam došao tako što nisam završio studije istorije koje sam počeo (fakultet sa kojim ne bih imao mnogo opcija i da sam ga završio), već sam seo za kompjuter i sam sebe naučio kako da pravim sajtove. Radio sam naporno 5 godina i na kraju imao sreće da dobijem priliku da radim za Novaka. Iz tog mog iskustva mogu da kažem sledeće: Ako ti se ne dopadaju karte koje si dobio u prvom deljenju, ako ne možeš dobro da odigraš tu ruku, menjaj sto ili menjaj karte.

Gde vidiš projekat “Tesla nation” za 10 godina?

-Poželeo bih da za 10 godina uradimo jednu anketu među profesionalcima u Silicijumskoj dolini. Da im postavimo pitanje “šta je Srbija” i da za početak bar 50% njih zna gde je to, a da druga asocijacija bude: “Hej, pa to je ono mesto odakle dolaze izvanredni tehnološki profesionalci i inovatori”. Ceo svet se ugleda na Silicijumsku dolinu ako hoće da otkrije šta je svetski nivo u domenu tehnologije. Ako u takvom društvu budemo primećeni, onda će nas prepoznavati ceo svet.

Da bi do toga došlo ja danas putujem po Americi i upoznajem naše ljude poput tebe i drugih koji rade značajne stvari na ovim prostorima, naša udruženja, sve što bi se moglo umrežiti i udružiti u cilju zajedničkog uspeha. Tako sam upoznao i organizaciju “Serbian entrepreneurs” koja nam je mnogo pomogla i koja ima slične ciljeve. Krenuli su iz San Franciska, imaju ogranke u Los Anđelesu, Njujorku, Majamiju, Evropi, odskoro i u Torontu, pravi su primer kako se treba organizovati i širiti ideju. Ako svi zajedno uspemo da izgradimo kolektivni brend jednog naroda koji ima sjajan kapacitet, i to uradimo u ključnoj oblasti privrede današnjeg sveta, onda ćemo svi profitirati od toga.

Razgovarao: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE