Chicago, IL
30°
Mostly Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 27°F
Wind: 4mph SW
Humidity: 70%
Pressure: 30.18"Hg
UV index: 0
8 am9 am10 am11 am12 pm
34°F
36°F
39°F
41°F
43°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
54°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
45°F / 36°F

Published 4 years ago

By Antonije Kovačević

INTERVJU, SLAVICA PETROVIĆ: “Gospođa ministarka” je uloga na koju glumac čeka ceo život

San svake glumice je da odigra jednu ovako veliku i složenu ulogu. Ja sam još u niškom Narodnom pozorištu, gledajući pokojnu Radmilu Savićević kako igra ovaj lik, sanjala da je jednog dana zaigram.

Kad biste trebali jednom rečju da opišete Slavicu Petrović, onda bi ta reč svakako bila – NEUMORNA. Srpska kultura u gradu Čikagu nije isto sa Slavicom i bez nje. Glumi i režira u pozorištu “Mira Sremčević”, organizator je Srpskog filmskog festivala, izdavač i glavni urednik “Srpskog ogledala” jednog od naših najdugovečnijih listova u Americi.

Ima je svugde i svi je znaju. Ovih dana je, istina, manje viđaju, jer užurbano privodi kraju rad na predstavi, Nušićevom klasiku “Gospođa ministarka”, čija je premijera zakazana za 7.mart u Irish American Heritage center (4626 North Knox Ave) sa početkom od 20h.

Drugi put u karijeri igrate čuvenu Nušićevu junakinju. Hoće li ova gospođa Ministarka biti drugačija nego ona od pre 12 godina?

-San svake glumice je da odigra jednu ovako veliku i složenu ulogu. Ja sam još u niškom Narodnom pozorištu, gledajući pokojnu Radmilu Savićević kako igra ovaj lik, sanjala da je jednog dana zaigram. Eto, to se desilo pre tačno 12 godina ovde u Čikagu. Ova predstava je tada dobila odlične kritike u medijima, što je odjeknulo na sve strane, pa smo tako dobijali pozive iz raznih gradova Amerike za gostovanja. I jesmo, igrali smo je u Los Anđelesu, na Floridi u Milvokiju, i u našim crkvama u Čikagu. Bila je to naša najgledanija predstava u ovih 17 godina od osnivanja pozorišta. Pozivani smo na mnogim kulturnim zbivanjima da odigramo neke delove iz predstave i vrlo rado smo se odazivali.

SPREMNI ZA PREMIJERU: Glumačka postava nove verzije Nušićeve predstave

I, kao što rekoh, ovakva jedna uloga je veliki izazov za glumicu. A što se mene lično tiče, osećam kao da je pisana za mene i zato mi je  baš „ legla“ , a  razlika od pređašnje „Živke ministarke“  i ove sadašnje će biti samo u tome da je lik sada jos više sazreo, a samim tim dobio i na kvalitetu.

Kako se oseća glumac kada treba da glumi istu ulogu posle toliko godina, da li sam sebi nameće potrebu da nešto menja i dorađuje u svom izrazu?

– Kada jednom napravite ulogu, lik koji vam „legne“, ona ostaje zauvek u vama. I kasnije, što je više budete ponavljali, ona vam samo sve više leže ispod kože, a samim tim se i nadograđuje, a vi se osećate sigurniji i onda nastaje ta čarolija glume, ono zbog čega su glumci – glumci. Prosto se igrate sa tim likom, a samim tim publici pružate jedno veliko uživanje, jer ste ubedljiviji i prenosite je u to neko vreme, u tu epohu.  

DRUGI PUT KAO ŽIVKA: Slavica Petrović u “Gospođi ministark” iz 2008.godine

Kada jednom napravite ulogu, lik koji vam „legne“, ona ostaje zauvek u vama. I kasnije, što je više budete ponavljali, ona vam samo sve više leže ispod kože, a samim tim se i nadograđuje, a vi se osećate sigurniji i onda nastaje ta čarolija glume, ono zbog čega su glumci – glumci. Prosto se igrate sa tim likom, a samim tim publici pružate jedno veliko uživanje

Zanimljivo da će u novoj postavci “Ministarke” zaigrati neki od glumaca sa kojima ste u Čikagu imali premijeru 2008. godine, ali će se pojaviti u različitim ulogama. Jeste li se, radeći na Ovoj, prisetili stvaranja One predstave…?

– O, da, pa kao što rekoh, lik ostaje u vama, pogotovu ako se puno radilo na predstavi, kao sto je slučaj sa ovom. I svih ovih godina, kada se i privatno sastanemo, imamo svoje pošalice i replike koje jedni drugima u sali ponavljamo. Rečenice kojih se uvek rado sećamo i izgovaramo ih onda kada mogu da se lepo uklope u neku trenutnu situaciju i sadašnje okolnosti. Neke stvari se nikada ne izbrišu iz glave i sećanja.

Predstavu režira Ankica Ratarac, sa kojom sarađujete već mnogo godina, i koja je režirala “Ministarku” od pre 12 godina. Šta je gospođa Ratarac tražila od Vas, kakvu ministarku, modernu ili onu klasičnu?

– I tada i sada se radi klasična predstava, a samim tim i lik Živke Ministarke. Naše pozoriste radi isključivo naše poznate pisce koje ne smemo zaboraviti. To je i cilj našeg postojanja.      

Ne samo u našoj zemlji, nego ni ovde nema neke velike vajde od bavljenja pozorištem. Poznajem mnoge pozorišne glumce koji pored profesionalnog bavljenja glumom u pozorištu rade još i dodatne poslove kako bi preživeli. I to je ovde nekako normalno

Koliko je Nušić i dan danas aktuelan sa svojom satirom u Srbiji svedočimo svaki dan, ovako izdaleka, preko medija i društvenih mreža…Da li ste i koliko “njegovog” uspeli da ga pronađete u Americi i među Amerikancima, živeći ovde svih ovih godine?

– Da, slažem se, Nušić je vanvremenski pisac, njegova satira je bila i ostala aktuelna, sada i zauvek. I nije slučajno da se njegova dela postavljaju i igraju na našim scenama u zemlji i dijaspori i da su uvek “in”.  

Mislim da je suština ljudskog bitisanja slična svuda. Stuacije u raznim državama i politici takođe, ali ipak smatram da je Nušić nekako samo naš i mi samo njegovi. Da pišući nije mislio ni na koga osim na naše ljude i prilike na politiku i zbivanja koja su svojstvena nama Srbima.

Već dugo ste, upravo uz pomenutu Ankicu Ratarac, stub Srpskog pozorišta “Mira Sremčević”. Šta Vas motiviše da se bavite amaterskom, neprofitnom kulturom, poslom od koga nema baš velike vajde? Bar finansijske…

-Ne samo u našoj zemlji, nego ni ovde nema neke velike vajde od bavljenja pozorištem. Poznajem mnoge pozorišne glumce koji pored profesionalnog bavljenja glumom u pozorištu rade još i dodatne poslove kako bi preživeli. I to je ovde nekako normalno. Mislim da je kod nas malo lakše, jer vi u pozorištu imate svakog meseca svoju platu, nezavisno da li ste igrali u ovoj sezoni jednu, pet ili nijednu predstavu, što ovde naravno nije slučaj.

Moja velika ljubav prema pozorištu je moj najveći motiv svih ovih godina. Nema veće satisfakcije za glumca od aplauza publike. Zato on radi i stvara da bi na kraju dobio taj zasluženi dar, taj aplauz koji pre spuštanja zavese puni srce, dušu i sve pore u vašem telu. To je ono zašto glumac postoji.

A kada govorimo o kulturi generalno, smatram da je neophpdno očuvati je ovde, daleko od zavičaja. Jer, sve dok čuvamo kulturu mi čuvamo i branimo naš identitet, naše postojanje, to je prioritet koji je važniji od svih para ovog sveta. I pored toga što u ovoj zemlji živim preko 35 godina, ja čuvam svoju nostalgičnu dušu i napajam je i hranim tim kulturnim događajima koje obično radim volonterski i koji me ispunjuju.

Znate onu staru “Što jedna budala može da zamrsi, trista pametnih ne mogu da razmrse”. Ovde nije u pitanju jedna budala, već dve, tri, koji su imali svoj prepreden plan sa kojim su upropastili Srpsku Kuću, tu jedinu srpsku instituciju koju mi imamo u ovom gradu. Mogu samo da kažem da je to SRAMOTA.

U toku je borba za spas Muzeja Sveti Sava, mesta gde je praktično i začeto pozorište “Mira Sremčević”. Kako komentarišete aktuelna zbivanja oko Muzeja i činjenicu da je on već više od četiri godine zaključan, da nema nikakvih aktivnosti, a da su dugovi dosegli astronomske iznose? Ko je kriv za propadanje jedine kulturne ustanove Srba u ovom delu SAD?

– Svi znamo, ne samo u ovom gradu, već i u Srbiji, ko je kriv za četvorogodišnje propadanje Muzeja. Ne samo pozorište, već i sve srpske organizacije iz Čikaga, crkva, mnogi uticajni pojedinci, pa čak i država Srbija, pokušali su da se angažuju oko tog problema, da spreče da se Muzej dovede u ovo stanje, ali ništa nije pomoglo.

Znate onu staru “Što jedna budala može da zamrsi, trista pametnih ne mogu da razmrse”. Ovde nije u pitanju jedna budala, već dve, tri, koji su imali svoj prepreden plan sa kojim su upropastili tu jedinu srpsku instituciju koju mi imamo u ovom najsrpskijem gradu. Mogu samo da kažem da je to SRAMOTA. Ali, svako snosi svoju odgovornost pred Bogom i pred samim sobom.

Ne želim da im pominjem imena jer im tako dajem na značaju, a oni to stvarno ne zaslužuju. Njihova imena su totalno nevažna u ovom gradu, nikad nisu ni bila, ni važna niti poznata.

S tim u vezi, možda tu situaciju najbolje opisuju reči velikog oto mojih novina “Ogledalo” je  velika poruka vladike Nikolaja, koju citaoci citaju od prvog broja na stranici „Iz redakcije,“  je:  Sto god tkas, vezuj konce za nebo!

Naravno da prioriteti naših medija trebaju biti svi naši problemi, bez obzira kakvog su karaktera. Da li je to politika ili kultura, istorija ili svakodnevna zbivanja, školstvo ili budućnost naše dece, naša vera, crkva… zato i postojimo.

Izdajete već godinama list “Srpsko ogledalo”. Čime, po Vašem mišljenju, treba da se bavi jedan srpski novinar u dijaspori, koji bi trebalo da su njegovi prioriteti…? Jedan kolega mi je nedavno rekao da novinari, recimo, ne bi trebalo da se bave zbivanjima oko Srpske kuće, “jer je to politika”? Da li se naša uloga ovde završava sa slavama i folklorom, ili bi treba da se bavimo i problemima sa kojima se suočava srpska zajednica?

-Naravno da prioriteti naših medija trebaju biti svi naši problemi, bez obzira kakvog su karaktera. Da li je to politika ili kultura, istorija ili svakodnevna zbivanja, školstvo ili budućnost naše dece, naša vera, crkva… zato i postojimo. E, sada, zavisi od toga kakva je urednička politika, zato i postoje različiti mediji. Neko piše o sportu, neko o politici, a neko o tračevima, na čitaocima je da izaberu šta ih zanima i šta će čitati, gledati, slušati.

Šta biste poručili gledaocima pred premijeru ministarke 7.marta…Šta ih čeka i na šta sve treba da budu spremni?

-Obećavamo našoj publici jedno novo izdanje predstave “Gospođa ministarka”. Oni koji su gledali prethodnu, a ima ih dosta koji ce doći ponovo, treba da znaju da će biti dosta osveženja, a onima koji nisu imali prilike da pogledaju prethodnu želim da poručim da nikako ne propuste ovu predstvu jer će to biti još jedna odlična komedija u izvođenju našeg Srpskog pozorišta “Mira Sremčević”. A i jednima i drugima garantujemo da ćemo ih sigurno tih dva sata isključiti iz svakidašnjice i da ćemo im podariti mnogo, mnogo smeha, a smeh je zdrav i produžava nam život.

Razgovarao: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE