Chicago, IL
32°
Partly Cloudy / Wind
6:54 am7:02 pm CDT
Feels like: 19°F
Wind: 21mph SW
Humidity: 55%
Pressure: 29.78"Hg
UV index: 1
10 am11 am12 pm1 pm2 pm
36°F
41°F
45°F
46°F
50°F
WedThuFriSatSun
37°F / 27°F
37°F / 34°F
43°F / 32°F
37°F / 30°F
45°F / 37°F

Published 4 years ago

By Antonije Kovačević

INTERVJU, ROY DOBRAŠINOVIĆ, 2.DEO: Žalosno je da naši momci ginu u kamionima bez osiguranja, da se po kafanama skuplja novac da ih vrate roditeljima

Najteži trenutak u karijeri i životu je bio kada mi je 2001.godine poginuo prvi vozač, a ja sam trebao da nazovem njegove roditelje u Makedoniju i da im kažem: “Vaše dijete je poginulo.” Pamtim to kao da je juče bilo, urezalo se. Na mojoj skali vrednosti to je i dalje najveći, zapravo i jedini problem u ovom poslu. Biznis ide gore-dole, oko toga se ne sekiram. Muka je kada se čovek povredi, razboli, izgubi glavu.

Vlasnik jedne od najvećih kompanija u SAD-u koji se bavi pružanjem usluga transportnim firmama (finansiranje, rentanje i prodaje kamiona i prikolica, osiguranje, dizel kartice, registrovanje firmi i safety trening vozača) i jedan od najuspešnijih naših ljudi sa ove strane Atlantika, Radovan Roy Dobrašinović, Beranac na privremenom radu u Americi (koji traje već cele 23 godine), u ekskluzivnoj ispovesti za Serbian Times otkriva kako je od običnog vozača kamiona, oslanjajući se na težak rad i principe koje je poneo iz roditeljske kuće u Crnoj Gori, sa rečenicom koja ga je pratila svugde – “u dobru se ne ponesi, u zlu se ne ponizi” – napravio multimilionski biznis na teritoriji cele Amerike.

U prvom delu intervjua Dobrašinović nam je otkrio na koji način je uspeo da obuzda turbulento tržište transporta u SAD i napravi stabilnu kompaniju koja konstantno raste i uvećava profit čak i u poslednje dve krizne godine, tokom kojih je ugašeno mnogo firmi, naročito na Srednjem Zapadu. Takođe, govorio je o najčešćim greškama koje naši ljudi prave pokušavajući da ostvare uspeh i naprave pare preko noći, ne poštujući osnovne postulate biznisa…

U poslednje vreme učestali su slučajevi pogibija vozača sa naših prostora, uglavnom mladih momaka bez dovoljno drumskog iskustva. I kad se tako nešto tragično desi, po pravilu sledi isti scenario – na društvenim mrežama organizuje se prikupljanje novca za otpremanje njihovih tela u otadžbinu jer u većini slučajeva na njihovim računima nema dovoljno novca, a za života nisu bili propisno osigurani.

-Žalosno je da se svako malo po kafanama skuplja novac za poginule kamiondžije. S jedne strane, ti vozači su prinuđeni da voze svakakve kamione bez odgovarajuće stručne podrške. S druge strane, nedopustivo je da, kada do nesreće dođe, što svakom može da se desi, ti vozači nisu osigurani, nego se organizuju akcije da bi majke mogle da ih oplakuju u zavičaju. No, nekada ni te kompanije ni njihovi vlasnici nisu krivi u smislu da stvari rade namerno, već jednostavno ne znaju.

A na pitanje šta bi savetovao momcima koji danas počinju da voze kamion, na pravu loptu odgovara:

-Plan! Prvo da naprave plan, gdje će da budu i šta će da rade za 3 do 5 godina. Ima onih koji ne žele zauvek da se bave ovim poslom, ali važno je da budeš iskren sam sa sobom, da ne lažeš sam sebe. Ako misli da napravi pare ne sme da razmišlja na način na koji razmišlja dosta njih, a koji stane u rečenicu: “Još samo ovu godinu, da napravim pare, pa da se vratim”. Kad sam došao u ovu zemlju držao sam se one rečenice pokojnog Tita: “Radimo kao da će 100 godina biti mir, a spremajmo se kao da će sutra izbiti rat.” Najgore je kada si ni tamo ni vamo, kada živiš u jednom svetu sa idejom da se vratiš tamo odakle si došao. U takvoj situaciji čovek je raspolovljen, živi od danas do sutra. Takav život je uništio mnoge naše momke.

Komunikacija je tajna uspjeha. Možeš da budeš najpametniji i najljepši, ali ako ne komuniciraš dobro, sve ti je džabe. Ljudi hoće da rade biznis sa onima kojima veruju, sa onima koji ih gledaju u oči i drže svoju reč, koji se javljaju na telefon kada ih zoveš, koji ne glume veličine i poštuju tvoje vreme.

Roy Dobrašinović

Nisu svi za kamion, konsatujem, možda treba na vreme da odustanu i posvete se nećem drugom...

-Kad si mlad ti još ne znaš za šta si rođen, ali najvažnije je da vjeruješ u sebe i vodiš zdrav život. Treba da ulažeš u sebe, svoje znanje, svoje zdravlje, ali i izgled. Ako lijepo izgledaš onda se lijepo i osjećaš. Amerika je čudo, ali brzo proguta čoveka ukoliko ne radiš na sebi i ne ulažeš pametno u svoj biznis. Ispuni svaki dan sa nekim ciljem i obavezno odvoji vrijeme za sebe. Da li je to neka pročitana knjiga, odlazak u bioskop, gym, moraš uvijek naći vremena da radiš ono što voliš i ono što te opušta od dnevnog stresa. Život nije ispunjen ukoliko imaš vremena za sve a samo za sebe ne. Ne zaboravljaj da bavljenje sportom čini život zdravijim, vodi računa kako se hraniš i da li si fizički aktivan. Ulaži u sebe i svoje zdravlje.Važno je stići na vreme, al ne žuri kad zaglaviš sa nekim problemom, bolje zakasniti na turu nego ostaviti život na putu! Zapamti da nema ništa važnije od tvog života i života drugih ljudi oko tebe!

Dobrašinović ima savet i za one koji preskoče tu prvu stepenicu, kupe kamion, dva, pet, a i dalje vreme provode u kabini…

– Ne možeš da voziš kamion i budeš gazda drugim vozačima. Ako ćeš da se baviš biznisom sedi kući, neka ti to bude kancelarija za početak. Vodi računa da ti vozači dobiju ček na vreme, jer taj vozač će da ti zaradi i dovede još jednog ili dvojicu. Ali ne možeš da budeš i jedno i drugo.

Kaže da ne priznaje kuknjavu tipa “nekad je bilo bolje” koja se u poslednje vreme često može čuti u kafanama gde vozači vidaju rane i teše jedni druge…

-U kamionima nikad nisu bile bolje pare nego danas. Kada sam ja počinjao, zarađivao sam 28 centi po milji. Danas su vozači plaćeni 55-60 centi/milji. U moje vreme kamata da kupiš stan ili kuću je bila 9%, danas je 3,5-4 %, a cijene kuća su iste. Kamioni jesu bili jeftiniji, ali je kamata na kupovinu bila 15-16%, a sad su 4-4,5%. Gorivo je bilo jeftinije ali ja sam prelazio 4 milje sa galonom, a danas se prelazi 8 milja sa galonom. Tehnologija je uznapredovala i sve je jeftinije, mobilni telefoni su pre 20 godina bili skuplji, a da ne govorim o tome što ranije nije bilo navigacije nego smo se orjentisali pomoću mapa. I onda ljudi kažu da su nekada bila bolja vremena. Nije istina. Nikad bolja vremena za trucking od ovih sadašnjih.

Ja i dan danas radim taksu (porez) sa ljudima koji su mi pomogli da uradim onu prvu, 1997.godine. Tada sam im rekao: “Nemojte da zloupotrebite to što sam dobar i imaćete mušteriju večno”. Odavno sam prerastao te ljude sa mojim biznisom, ali sam nastavio da sarađujem sa njima zato što su bili fer prema meni kada sam bio niko i ništa

Iako u poslednje vreme vlasnici transportnih kompanija sa naših prostora koriste jeftiniju radnu snagu, Dobrašinović ističe da je uštedeti novac dobro da biznis, ali da postoje i drugi, po njemu važniji principi…

– U kompaniji imam ljude koji rade sa mnom više od 10 godina, u koje imam povjerenje i ne želim da zarad malo uštede menjam tim koji pobeđuje. Svi zaposleni imaju pokriveno zdravstveno osiguranje, uključujući i zubara, penzione planove, plaćene godišnje odmore. Novi zaposleni po dve nedelje godišnje, a oni koji su dugo u firmi i po šest nedelja plaćenog odmora. Organizujemo druženja i kompanijska slavlja, naši prodavci imaju službene automobile i kreditne kartice sa kojima krstare Amerikom.

Kaže da se i dan danas druži i posluje sa ljudima koje je upoznao još na samom početku, dok je vodio malu firmu iz predgrađa Čikaga.

-Ja i dan danas radim taksu (porez) sa ljudima koji su mi pomogli da uradim onu prvu, 1997.godine. Tada sam im rekao: “Nemojte da zloupotrebite to što sam dobar i imaćete mušteriju večno”. Odavno sam prerastao te ljude sa mojim biznisom, ali sam nastavio da sarađujem sa njima zato što su bili fer prema meni kada sam bio niko i ništa. Tako je i u ostalim sferama. To su neki životni principi. Tako obučavam i ljude u mojoj kompaniji. Moja reputacija je meni važnija od mog bogatstva. Valjda zato sam danas u Čikagu dobar sa svim nacijama, svugde me zovu i svugde sam dobrodošao. Ali, trebalo je vremena da se to stekne…

FUDBALSKI TURNIR VEĆ POSTAO TRADICIJA: Compass svake godine okupi najbolje ekipe, a pored sportskog momenta, to je dobra prilika za druženje i poslovne kontakte

U vezi s tim, pitam ga da mi otkrije tajnu svog uspeha, ako može u jednoj rečenici. Ali on kaže da sve stane u jednu reč…

-Komunikacija. Možeš da budeš najpametniji i najljepši, ali ako ne komuniciraš dobro, sve ti je džabe. Ljudi hoće da rade biznis sa onima kojima veruju, sa onima koji ih gledaju u oči i drže svoju reč, koji se javljaju na telefon kada ih zoveš, koji ne glume veličine i poštuju tvoje vreme. Ljudi kažu ovaj je ovakav, onaj onakav… Nema izgovora. S kim god sam hteo da radim biznis našao sam način da radimo zajedno. Izgovore ne volim, ako nećeš da radiš, onda se uvek nađe neki izgovor. Poenta je da radiš ono što voliš i da voliš ono što radiš.

ČOVEK NIJE ČOVEK BEZ VERE I NACIJE: Dobrašinović ispred kuće iz koje je pošao u svet

Ako čovjek ne veruje u svoju naciju i vjeru, to je onda biće koje hoda a ne živi. Ako ne vjeruješ u sebe ne možeš vjerovati drugim ljudima

Kompanija “Compass Holding”, pored poslova vezanih za transport razvija se u još nekoliko pravaca. Imaju benzinsku pumpu, fudbalski klub, a završava se i velika sportska Arena na tri sprata, kapaciteta 3.000 ljudi, sa dva fudbalska terena, u kojoj će pored sportskih, moći da se održavaju i druge manifestacije, car shows, koncerti. Tu će biti smešteni i sportski bar, kafe, viski bar, V.I.P Laundž za različitim sadržajima.

COMING SOON: Compass Arena, budući centar sportskih, kulturnih i poslovnih dešavanja

-Svake godine, jedan vikend pre Labor day-a, tradicionalno organizujemo veliki fudbalski turnir, na koji dolaze ekipe iz Ilinoisa i drugih američkih država. Okupimo oko 5.000 ljudi, koji, svako prema svojim mogućnostima, učestvuju u doniranju bolnice “Shriners hospital”, u kojoj se leče bolesna deca iz celog sveta. Preporučio bih svima da odu malo u tu bolnicu, prođu malo kroz sobe, kao što sam ja. Kada vidiš svu tu nejač, shvatiš šta je suština i koje su najvažnije stvari u životu.

A najvažnija od svih, po njegovom mišljenju, je porodica.

– Imam petoro đece, tri ćerke i dva sina,od 18 do dve godine, i to mi je najveće bogatstvo. Iako ih ne forsiram, moja đeca vole ovo što ja radim i već su počeli da mi daju ideje i savjete. Završavaju škole, dobri su, slušaju. U Ameriku sam doveo dva brata, Radomira i Radojicu, puno familije, kumove, prijatelje i još dosta ljudi iz Crne Gore i Srbije. Nas Dobrašinovića danas ima puno više u Čikagu nego u selu iz koga sam potekao. Tamo je ostao jedino mlađi brat, koji pazi na oca i majku. Njih dvoje su mi na polasku u Ameriku rekli nekoliko rečenica koje su mi se urezale u pamćenje i kojih se držim i dan današnji… “Ako tebi neko da čašu vode, gledaj da vratiš flašom mleka.” Dobro se uvijek dobrim vraća, a onome ko je učinio lijepu stvar, uzvrati duplo, ne mjeri! A kada ti nekome učiniš dobro, ne očekuj da ti se vrati. Sve ce to Bog vidjeti i nadoknaditi kako treba. Poštovati svakoga i biti umjeren, to su neke stvari koje čovek nauči i ponese od kuće…

Najteži trenutak u karijeri i životu je bio kada mi je 2001.godine poginuo prvi vozač, a ja sam trebao da nazovem njegove roditelje u Makedoniju i da im kažem: “Vaše dijete je poginulo.” Pamtim to kao da je juče bilo, urezalo se. Na mojoj skali vrednosti to je i dalje najveći, zapravo i jedini problem u ovom poslu. Biznis ide gore-dole, oko toga se ne sekiram. Muka je kada se čovek povredi, razboli, izgubi glavu.

Dobrašinović je veliki dobrotvor Srpske pravoslavne crkve, prati aktuelna dešavanja u Crnoj Gori, što ga naročito pogađa. Sreli smo ga i na molebanu koji je u znak podrške borbi za pravoslavne svetinje nedavno organizovan u manastirima Sveti Sava i Nova Gračanica, gde je učestvovao u skupljanju pomoći za mitropoliju crnogorsko-primorsku…

-Ako čovjek ne veruje u svoju naciju i vjeru, to je onda biće koje hoda a ne živi. Ako ne vjeruješ u sebe ne možeš vjerovati drugim ljudima, tvrdi on.

Kao najteži trenutak u karijeri i životu ističe dan kada mu je poginuo prvi vozač 2001. godine, trenutak kada je njegovim roditeljima trebao da saopšti tužnu vest.

-Ne dao Bog nikome. Dečko od 22 godine, a ja treba da nazovem njegove oca i majku u Makedoniju i da im kažem: “Vaše dijete je poginulo.” Pamtim to kao da je juče bilo, urezalo se. Na mojoj skali vrednosti to je i dalje najveći, zapravo i jedini problem u ovom poslu. Biznis ide gore-dole, oko toga se ne sekiram. Muka je kada se čovek povredi, razboli, izgubi glavu. Nekad mi se žale ovi moji saradnici, kažu: “Imamo problem”. “Kakav problem?”, pitam ja. “Pa ovaj ili onaj nam nije platio”. “Ne, to nije problem, to je samo šansa da unaprediš svoj biznis, zaključuje svoju ispovest Radovan Roy Dobrašinović, jedan od najuspešnijih biznismena iz bivše Jugoslavije u SAD.

Razgovarao: Antonije Kovačević  Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE