Na tradicionalnoj manifestaciji koja je povodom Vidovdana održana u Domu kulture u Gračanici izabrana je ovogodišnja Kosovka devojka, najlepša Srpkinja koja živi na Kosovu i Metohiji. Titulu i lentu je ponela Aleksandra Ristić (20), koja se takmičila kao predstavnica Opštine Obilić.

To je bio povod da kontaktiramo Aleksandru koja nije samo lepa, nego i obrazovana i talentovana devojka.

-Moje ime je Aleksandra Ristić, student sam druge godine Medicinskog fakulteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici. Rođena sam u Babinom Mostu, to je jedno malo selo i broji svega oko 400 stanovnika, isključivo Srba, kaže Aleksandra na početku razgovora za Serbian Times.

Iako je osvojila titulu najlepše u Gračanici, ona ipak žali zbog jedne stvari:

-Nažalost, vreme nas tog dana nije poslužilo i nismo imali priliku da svu lepotu programa koji je predstavljao deo naše tradicije i kulture sprovedemo ispred svetinje, manastira Gračanice. Kroz nošnju koju sam nosila tokom čitave manifestacije trudila sam se da svom narodu prikažem ljubav prema otadžbini, svom zavičaju. Smatram da mi devojke nismo tu predstavljale samo našu, već i lepotu naše kulture, tradicije, naš ponos, identitet i pripadnost jednom narodu, ističe ona, pa nastavlja u istom duhu:

-Želim takođe da dodam da je svaka od nas devojaka, od momenta kada je skupila hrabrost i donela odluku da kroz sebe i nošnju predstavlja svoj narod, zapravo već tada postala pobednik! Mi kroz ovakve događaje uspemo da makar na tren povratimo veru i nadu našem narodu, oživimo duh naše prošlosti. Drago mi je što sam uspela da opravdam očekivanja mnogih koji su verovali u mene i došli da tog dana budu uz mene, a pre svega što sam uspela da tom prilikom ne razočaram samu sebe.

Aleksandra je puna zahvalnosti prema organizatorima, žiriju, ljudima iz privremene uprave Opštine Obilić, kao i Kancelarije za Kosovo i Metohiju.

-Iskreno se nadam da će moj narod, Srbi sa prostora Kosova i Metohije, nastaviti da osećaju ponos i radost zbog toga ko su i šta su. A ja ću se kao i do sada truditi da u svakoj situaciji ili čak iskušenju, delam sa smirenošću i strpljenjem, da u svakom poslu koga se dotaknem ulijem svu svoju ljubav, sav napor i trud, veru i zahvalnost Bogu.

Aleksandra studira u Kosovskoj Mitrovici, a ovako opisuje svoj radni dan.

-Moj tipičan dan se svodi na mnogo učenja, fizičke aktivnosti i retke izlaske. Družim se sa najbližima i ljudima koji mi prijaju, jer smatram da okruženje mnogo utiče na razvoj pojedinca u svakom smislu. Naravno, po potrebi za sve uspem naći vremena, organizacija je veoma važna. Izabrala sam put ka profesiji koji zahteva mnogo truda, napora i rada, a ja zaista dajem sve od sebe da se na kraju tog puta oformim u jednu humanu osobu, pre svega u jednog iskrenog i poštenog coveka. Uvek se setim da se sreca ne nalazi na kraju našeg izbranog puta, već da je sam put naša sreća. Samo tako razmisljajući uspećemo da okusimo čari i lepotu ovog privremenog, kratkotrajnog i prolaznog života na zemlji.

NA SVETOM MESTU: Sa monahinjom iz manastira Gračanica od koje je pred izbor dobila brojanicu

Aleksandra Ristić je ponosna što je rođena u Babinom mostu, koji je danas usamljena srpska enklava potpuno okružena albanskim selima, u kojoj je život sve samo ne lak i siguran.

-Na žalost, ljudi iz enklave, odakle sam i ja, nemaju mogućnost izbora. Pokušavamo da izbegnemo neprijatne situacije s Albancima. Netrpeljivost i neizvesnot traju, i trajaće… Ali mi nismo ljudi koji tek tako gube nadu i koji se lako predaju, verujemo da je naša zemlja – sveta zemlja Srba! Svom bih narodu želela da poručim sledeće: Čuvajmo svoju crkvu, ljude i otadžbinu, ne dajmo sveštenike i monahe, svetinje i vladike, budimo ponosni na naše pretke i ono što imamo, a što nikome, nikada i nipošto ne smemo prodati i predati!

Ponosna na rodno selo, iz koga su srpski junaci krenuli u Kosovski boj

Ona ističe da mnogo voli svoj zavičaj, pa je iskoristila priliku i da nam opiše njegove lepote…

MESTO ODAKLE SU KRENULI U BOJ KOSOVSKI JUNACI: Crkva pokrova presvete Bogorodice

-Lepota mog sela se ponajviše ogleda kroz Crkvu pokrova presvete Bogorodice, u kojoj se nalazi odežda kralja Milutina. Crkva je podignute na osnovama mauzoleja koju je po predanju, posle Kosovske bitke izgradila kneginja Milica nad moštima izginulih junaka. Pred crkvom i parohijskim domom predstavljena je trpeza kneza Lazara, na mestu na kome se pretpostavlja da je bila Kneževa večera uoči Kosovske bitke 1389. godine. Moram naglasiti da je naše zemljište jako plodno, tako da se većina stanovništva bavi poljoprivredom.

Piše: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva