Chicago, IL
37°
Mostly Cloudy
6:36 am7:13 pm CDT
Feels like: 34°F
Wind: 4mph N
Humidity: 64%
Pressure: 30.1"Hg
UV index: 0
8 am9 am10 am11 am12 pm
39°F
41°F
41°F
43°F
45°F
SatSunMonTueWed
57°F / 39°F
46°F / 41°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F
41°F / 34°F

Published 7 years ago

By admin

EKSKLUZIVNO Kokoškov: Kako sam ostvario san i srušio NBA šampione

Voditi NBA tim je san svakog trenera, kako u Americi tako i u svetu, tako da sam jedan san odsanjao. Mislim da je ovo ujedno i veliko priznanje i uspeh srpske košarke, jer se zna koliku tradiciju ovaj sport ima u našoj zemlji i to što sam ja ovde je kruna rada generacija pre mene – otkriva Igor u svom prvom razgovoru za Serbian Times

Sa Igorom Kokoškovim, prvim Srbinom ali i prvim ne-Amerikancem trenerom jednog NBA kluba, razgovarali smo posle senzacionalne pobede njegovih Finiks Sansa protiv šampionske ekipe Golden Stejt Voriorsa, i to u –  gostima!

Osamnaest godina dugu karijeru u najjačoj košarkaškoj ligi na planeti, koju je gradio pomalo u neskladu sa našim mentalitetom, posvećeno i strpljivo, ovaj Beograđanin, dete Voždovca, krunisao je prošle jeseni, kada je potpisao trogodišnji ugovor i postao dirigent Feniks Sansa.

U svom prvom intervjuu za srpske medije od kako je postao “head coach”,  Igor zasluge za svoj lični uspeh skromno stavlja u službu srpske košarke i njene tradicije i za Serbian Times kaže:  

  • Drago mi je što sam u prilici da predstavljam svoju porodicu, grad, svoju zemlju ovde u Americi. Odrastao sam u Beogradu, na Voždovcu, gde sam u OKK Beogradu napravio i prve košarkaške korake, a put me je doveo ovde, gde sam dobio priliku da vodim ekipu kao glavni trener, što je velika čast, ali ja to lično doživljavam više kao obavezu. Voditi NBA tim je san svakog trenera, kako u Americi tako i u svetu, tak da sam jedan san odsanjao. Mislim da je ovo ujedno i veliko priznanje i uspeh srpske košarke, jer se zna koliku tradiciju ovaj sport ima u našoj zemlji i to što sam ja ovde je kruna rada generacija pre mene. 

Nakon 18 godina i punoletstva na klupi, u ulozi pomoćnog trenera, došlo je vreme i za glavnu rolu. U čemu je razlika?

  • Plastično gledano, to može da se uporedi sa vožnjom kamiona ili aviona. Nije isto kada voziš i kada si suvozač, ili kopilot. Mnogo je veća odgovornost biti glavni trener jer se ne baviš samo timom nego i celom organizacijom, što je mnogo širi pojam. Ovo je mladi tim koji ima perspektivu, ali mora naporno da trenira. Krenuli smo u dugoročni projekat, a uporedo, osim na košarkaškim stvarima, radimo i na psihološkoj pripremi, da mladi igrači ne bi klonuli posle poraza.
    Naši najbolji igrači su naši najmlađi igrači, budućnost je pred nama, ali to je proces. Nema kalkulacija, Idemo da dobijemo svaku utakmicu. Pokušavamo da im razvijemo karakter, pobednički mentalitet, ali se u takvoj situaciji dešava da gubimo utakmice koje nismo trebali… 

…Ali i da dobijete neke utakmice protiv realno jačih ekipa, kao što je bilo protiv šampiona Golden stejt Voriorsa, predvođenih gigantima kao što su Stef Kari, Kevin Durant, Klej Tompson i Demarkus Kazins…Šta ste rekli momcima pred izlazak na parket?

  • Rekao sam im dosta toga, što teško da može da stane u jedan intervju, jer mislim da je psihička priprema za mečeve poput ovog možda i važnija od fizičke. Bilo je važno opustiti ih i ubediti da mogu da igraju protiv takve ekipe, koju svi vide kao velike favorite za titulu. Srce i mozak, obe stvari su potrebne jednoj mladoj ekipi kao što smo mi da bi pobedili šampiona. Srce koje nema straha pred kvalitetnijim protivnikom, i mozak koji je u stanju da obuzda srce i pronađe najbolja rešenja u trenucima kada se utakmica lomi…

Kraj sezone dočekali ste u odličnom nizu pobeda. Jesu li dobre igre u poslednje vreme podigle apetite kluba, da li se već prave planovi za budućnost, sledeću sezonu, plej-of…?

  • Vrlo je bitno da sezonu okončamo u pobedničkoj atmosferi, što bi trebala da bude uvertira za ono što nas čeka sledeće godine. Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo. To je naša mantra. Ne opterećujemo igrače sa unapred zacrtanim ciljevima ali to je ono na čemu radimo, imamo mlad I talentovan tim koji bi, uz pravi rad, u jednom trenutku trebao da “klikne”, da proradi hemija I da od njih napravi ekipu koja je pretendent na plej-of I nešto više. Imate timove poput Denver Nuggetsa ili Utah Jazza koji godinama napreduju, a ove godine su se pretvorili u ozbiljne ekipe koje će se boriti za sam vrh. Nadamo se da ćemo I mi krenuti njihovim stopama.

Finiks je ove godine upravo na draftu imao priliku da izabere Luku Dončića, najboljeg mladog košarkaša Evrope i momka sa kojim ste u timu Slovenije uzeli zlato na Evropskom prvenstvu. Ipak, odlučili ste da ekipu gradite na visokom i snažnom Deandre Ejtonu. Da li ste se pokajali u međuvremenu, s obzirom da Dončić pruža sjajne partije i prvi je kandidat za Rukija godine? 

  • Ne bi bilo fer da sada to komentarišem. De Andre Ejton je moj igrač, moje dete, kao što je i Luka Dončić. Obojica su sjajni igrači, pred njima je velika karijera, ali odluka organizacije Feniksa, u kojoj sam i ja, je bila da tim gradimo oko Ejtona. Suviše je rano govoriti da li smo bili u pravu ili ne. Videćemo se za 5 godina pa ćemo da pričamo o tome. Inače, ne iznenađuju me igre Luke Dončića. Iako mlad, on je veoma zreo igrač. Nisam ga mnogo gledao ove godine, samo jednom kada je igrao protiv nas, ali po statistikama vidim da je svestran, da ga ima svugde i radujem se svakom njegovom uspehu.

Većina ekipa je u februaru, u finišu prelaznog roka, gledala da se pojača sa iskusnim I proverenim igračima, a vi ste se odlučili da dovedete Ubrea, koji se po godinama sasvim uklapa sa ovom ekipom “junior” koju već imate na okupu. Je li to govori o opredelenju kluba da se pravi generacijska ekipa, koja će godinama igrati na okupu?

  • Ne jurimo po svaku cenu mlade igrače, već one koji žele da dođu ovde i za koje procenimo da mogu da nam pomognu da budemo bolji tim. Na sreću, stvari su se poklopile. Treba biti iskren…Ovo je profesionalna a ne razvojna liga, veliki je novac u igri i nema mesta razmišljanju tipa “ulažemo u mlade igrače”. Ne postoji mlad i star tim, nego dobar i loš. I nema izgovora u smislu “mladi smo pa možemo da gubimo”. Ne želimo da sezone završavamo u martu i hvalimo se kako imamo mlad i talentovan tim.

U poslednje vreme i Dragan Bender, mladić iz Hrvatske, dobija sve više šanse, sa klupe je uskočio u prvi tim…

  • Uvek se postavlja pitanje kada je najbolje za evropske igraće da dođu u NBA. Bender je dokaz da je to individualna stvar. Važno je ne samo u kojim godinama dolazi, već i u koju ekipu. On je mlad, ima tek 21 godinu i vreme radi za njega. Ovde je došao sa samo 19 godina, bio na velikim iskušenjima, prošao je kaljenje i tek očekujemo da pruži ono zbog čega smo ga doveli.

Da li Sansi imaju u planu da dovedu još neke igrača sa naših prostora, Evrope, iz koje je u poslednje vreme došlo nekoliko igrača koji igraju velike uloge u svojim timovima?

  • Sigurno da imamo to u planu, strateški se okrećemo prema internacionalnim igračima, mislimo da oni mogu značajno da oplemene NBA, što se već pokazalo u nekim slučajevima, a najsvežiji su naš Nikola Jokić i Luka Dončić.

Nikola Jokić je prošlog leta potpisao basnoslovan ugovor, njegovi Nagetsi imaju odličnu sezonu, drugi su na Zapadu, a on je odigrao svoj prvi Ol star meč…

  • Pratim Nikoline igre, on stalno napreduje i izrasta u velikog igrača. Činjenica da se oko njega gradi ceo tim, cela organizacija, dovoljno govori. Ugovor koji je potpisao takođe. I ne samo igrama, on i ponašanjem privlači pažnju i simpatije ovde u SAD, svi ga vole, mediji pišu o njemu. On je veliki ambasador Srbije i našeg naroda, uz Đokovića možda i najveći na ovom kontinentu. 

Ipak, to nekima nije smetalo da ga proglase “izdajnikom” nakon što se nije pojavio na poslednjim akcijama reprezentacije…

  • To nije fer. Ljudi moraju da stanu na loptu i pokušaju da sebi predoče situaciju u kojoj se Jokić nalazi. Uostalom, ko od nas može da zna kako je njemu, ko je to od nas bio u njegovim patikama pa razume kako se oseća I zna kako treba da se ponaša. Na njemu je sada veliki pritisak, veliki je novac uložen u njega i mnogo se očekuje. Ovošto ću reći govorim iz iskustva jer sam bio trener reprezentacije I NBA tima…Nije lako kada cela filozofija jednog tima počiva na tebi, zato molim sve u Srbiji da budu strpljivi. Nije sporna njegova želja da igra za Srbiju, i on će igrati za Srbiju, već je igrao, samo ga treba sačekati. Mediji I javnost u tom smislu bi trebali da opuste situaciju, jer je svima u interesu da Jokić obuče dres reprezentacije I da to bude bez ikakvog pritiska, već sa pozitivnom energijom. U takvim okolnostima on će biti od velike koristi državnom timu i to u jednom dugom periodu.

Kako ocenjuješ formu ostalih naših igrača u NBA… Sakramento sa Bogdanovićem i Bjelicom je imao puno bolje sezonu od prethodne, Teo se vratio u Evropu, a Marjanović je završio u Filadelfiji, gde se lepo snašao…

  • Bogdan je igrao dobro i stabilno. Bjelica je u petorci od početka sezone, to je igrač koga veoma poštujem, Sakramento je sa njim dobio mnogo. Obojica su školovani igrači, igraju za koš, prate tok lopte, pravi pobednici. Marjanović ima jedan izuzetan talenat i to se zna. Ali on ima i druge talente, koji se ne vide na prvu loptu. Pričao sam sa ljudima iz Klipersa koji su bili oduševljeni Bobijem kao ličnošću, energijom koju unosi u svlačionicu i tim. On je jedan pozitivan karakter i ljudi umeju to da cene, takvi ljudi mnogo znače za atmosferu u timu. Filadelfija ima ozbiljan tim, on se dobro uklopio i verujem da će dugo igrati u NBA i na pravi način reprezentovati našu košarku. Što se Tea tiče, neke stvari mu nisu išle na ruku, od toga kako je formirana ekipa, pa do nekih taktičkih zamisli. Paradoks da je Patrik Beverli, kome je Miloš u Klipersima gledao u leđa, svojevremeno bio njegova rezerva u Olimpijakosu, govori o tome koliko je sve relativno i sticaj okolnosti. On nije dobio pravu šansu, ali to ne umanjuje njegovu košarkašku veličinu. Sigurno je da bi on, sa svojim kvalitetima, napravio karijeru u NBA da je ovde došao ranije. Nadam se da će još dugo i uspešno igrati u Evropi. Inače, mi smo kao jedna je velika porodica ovde, pratimo i podržavamo jedni druge, u redovnom sam kontaktu sa svima. Pozivam i naše ljude u Americi, kao i one kući, u Srbiji, da podrže naše momke, za mene manje više. Igrači su tu da dobijaju utakmice, treneri su tu da ih gube.

Početak ove NBA sezone je bio u znaku velikog transfera Lebrona Džejmsa u Lejkerse. Je li se isplatio sav taj novac?

  • Lebron je jedan od najvećih košarkaša koji je ikad igrao košarku, ali on sam ne može preko noći da digne franšizu. Međutim, on je jedan marketinški ali i igrački magnet, što su znali oni koji su ga doveli. I za očekivati je da zbog njega u Lejkerse dođu još neki vrhunski igrači, a onda se situacija menja i oni sledeće sezone mogu postati tim za titulu.

Kad pomenusmo titulu, ko su po tebi glavni kandidati pred plej-of?

  • Golden stejt ima neosporno najveći talenat, ali kao i svaka porodica ima svoje probleme. Malo se i karte mešaju, ne igra se punom snagom, iskusnije ekipe se zagrevaju polako, pa su u prvi plan isplivali timovi poput Toronta i Milvokija na istoku, Denvera i Portlanda na Zapadu. Za mene to nisu iznenađenja, jer se ti timovi sistemski grade. Kavai se odlično uklopio u Torontu, koji izgleda da je bolje prošao u tom trejdu sa San Antoniom, ali treba sačekati da se vidi konačni rezultat. Ko je napravio najbolji posao znaćemo u junu.

Završene su kvalifikacije za Svetsko prvenstvo u Kini. Možda najveća iznenađenja su Hrvatska i Slovenija, koje se nisu plasirale. Kako to komentarišeš? Da li su Hrvati i Slovenci platili danak kvalifikacijama koje ne leže reprezentacijama koje imaju dosta igrača u Evroligi i NBA, a koji zbog termina nisu mogli da igraju za svoje zemlje?

  • Za male timove i zemlje što su u suštini i Slovenija I Hrvatska, pa na kraju i Srbija, taj sistem kvalifikacija je krajnje nezgodan i prisiljava ih da igraju sa drugim, nekad I trećim timovima. Tako da ti plasmani i nisu toliko iznenađenje. Prošle godine sam na Evropskom prvenstvu razgovarao sa selektorima tih nekih zemalja koje nemaju veliku košarkašku tradiciju I oni su prezadovoljni tim sistemom kvalifikacija je rim pružaju priliku da odu na velika takmičenja, što ranije nisu mogli. Primera radi, slovenačka reprezentacija nije odigrala dve utakmice u istom sastavu, a bez Dragića, Dončića, Blažića, Prepelića, Vidmara to nije isti tim, što se pokazalo kao hendikep koji nisu mogli da prevaziđu. Tako da činjenica da se evropski prvaci nisu plasirali na Svtsko prvenstvo s jedne strane zvuči kao senzacija, a sa druge strane to je realnost, s obzirom na okolnosti.

Prethodnih si godina u pauzama NBA sezone radio kao selektor. Da li planiraš nešto slično i ove godine, sledi SP u Kini…

  • Videćemo. U ovom trenutku je teško reći. Sva je prilika da ću posle 12 godina u kojima sam letnje mesece provodio na pripremema reprezentacija, od srpske sa Željkom Obradovićem, preko gruzijske i slovenačke, ove godine ostati kući. Male su šanse da se nešto promeni, i moram da priznam da će mi biti žao ako tako ostane. Biti selektor je ozbiljan posao, nije dovoljno da se pojaviš na trening kampu, treba izgraditi strategiju, održavati kontakte sa igračima. Dakle, šanse su male ali ću sa velikom pažnjom pratiti šta se dešava u Kini. Jedina opcija da odem bi bila ukoliko Devina Bukera pozovu u američki tim, onda bih tamo verovatno išao kao njegov lični trener. Ali bih svakako voleo da se jednog dana vratim tamo odakle sam krenuo, u reprezentativnu košarku.

Stižeš li da pratiš domaću košarku?

  • Pogledao sam derbi Zvezde i Partizana. Nisam zaboravio odakle sam, pratim zbivanja kod nas i nisam zaboravio svoje košarkaške korene, ali je vrlo teško ozbiljnije se tome posvetiti kada si u NBA ritmu.

IGRAO U ZVEZDI, TRENIRAO PARTIZAN

Igor Kokoškov rođen je u Beogradu 1971. godine. Oženjen je Patricijom, sa kojom ima dvoje dece, ćerku i sina. Od 2010 godine poseduje i američki pasoš. Završio je DIF (Fakultet fizičke kulture), a trenersku karijeru počeo u OKK Beogradu, u kome je i nastupao za mlađe selekcije.

  • Interesantno je da sam u kadetskim i juniorskim selekcijama igrao za Crvenu Zvezdu, a onda bio trener mlađih kategorija u Partizanu. Studirao sam DIF i nikad nisam imao dilemu da ću se baviti ovim poslom. Posle angažmana u juniorskoj reprezentaciji Srbije odlazim za Ameriku gde počinjem stručno usavršavanje. Prvo Konektikat, zatim čuveni Djuk.  Prvi posao sam dobio u univerzitetu Misuri, kao pomoćni trener, zatim odlazim u NBA, Klipersi, zatim Detroit, gde osvajam titulu kao pomoćni trener. Tu sam već 18 godina I nadam se da ću ostati dugo tu

MOJ PRVI NBA PRSTEN

Osim što je prvi čovek rođen van Amerike koji je postao glavni trener jednog NBA tima, Igor Kokoškov je bio i prvi pomoćnik trenera van SAD koji je osvojio NBA titulu. Bilo je to 2004.godine sa Detroit Pistonsima…

  • Došao sam iz jednog mladog tima kakav su bili Klipersi, u jednu iskusnu ekipu Detroita, koja se borila za titulu. Jedno nezaboravno životno i profesionalno iskustvo za mene, mladog trenera. I dan danas sam u kontaktu sa trenerima I igračima iz tog tima. Jedan od njih, Korlis Vilijamson, danas je u mom stručnom štabu u Finiks Sansima.

GRUZIJSKI ORDEN IZ RUKU PREDSEDNIKA

Zanimljivo je da ste posle uspeha sa gruzijskom reprezentacijom iz ruku predsednika Sakašvilija primili Orden časti, najveće civilno priznanje te zemlje…

  • To je bilo veliko priznanje za moju porodicu. Gruziju sam preuzeo u trenutku dok su bili u kvalifikacijama za evropsku diviziju B a uspeli smo da se plasiramo na tri evropska prvenstva, da se plasiramo u drugi krug, što je za njih bio veliki uspeh, šrto je njihova država umela da ceni.

ZLATO SA SLOVENIJOM NA PRVOM MESTU

Kad si bio najponosniji u karijeri?

  • Pobede su za sve nas trenere najvažnije, ono što najviše pamtiš. Biti na krovu sveta, biti šampion NBA lige 2004. sa Pistonsima je bio veliki uspeh, ali mi je titula šampiona Evrope sa Slovenijom ipak najdraža, jer sam vodio ekipu I donosio odluke kao selector. Jednog dana ću snimiti film o tom timu. Takve se stvari dese jednom u 100 godina. Imao sam mnogo sreće, sve se poklopilo… da u isto vreme na terenu vidimo Dragićevu punu zrelost, Dončićevu energiju I talenat, Prepelića koji je lomio kada je trebalo, da ne nabrajam dalje. Drago mi je što sam bio deo te ekipe.

Razgovarao: Antonije Kovačević

YOU MAY LIKE