Dušan Veletić je mladi i talentovani bokser i velika srpska nada pred Olimpijske igre u Parizu koje se održavaju sledeće godine. Međutim, podjednako je zanimljiva i njegova životna priča, koja kreće u Sarajevu, gde je rođen 1995.godine, u sred građanskog rata…
-Rođen sam u srpskom delu Sarajeva, na Ilidži, gde sam proveo prve tri godine života. A onda smo, preko izbegličkom programu, 1998. preselili u Čikago. Tamo sam proveo ono najranije detinjstvo koje pamtim, živeo u „vetrovitom gradu“ do 2007.godine. Za taj period me vezuju baš lepe uspomene, kaže Dušan Veletić za Serbian Times.
Kad si počeo da se baviš boksom, da li si se pre toga bavio nekim drugim sportom?
-Prvi sport koji sam počeo trenirati je boks. Kad sam jednom osjetio ring, vreću i rukavice, nikad više nisam ni razmišljao da treniram neki drugi sport. Jednostavno, kad sam prvi put ušao u tu salu znao sam da tu pripadam.
Trenirao si u kampovima u Majamiju, Čikagu… Koliko ti je to pomoglo, koliko si tamo naučio?
-Veliko iskustvo sam stekao tamo. Učestvovao sam u kampovima mnogih svjetskih prvaka, jer je drugačije danas teško naći jake i kvalitetne sparing partnere. Zbog tih kampova sam obišao mnoge države i gradove: Majami, Čikago, Dubai, Moskva, Krakov, Riga, i mnogo toga još. Siguran sam da sam mnogo bolji borac upravo zbog tih prilika da dijelim ring sa jakim borcima.
Do sada si boksovao uglavnom protiv boraca koji su bili neporaženi i bolje rangirani od tebe…Kako si ulazio u te mečeve, sa kojom idejom i motivacijom?
-Ja sam jedan od rijetkih boksera koji bez problema ulazi u ring s neporaženim borcima i zbog toga sam veoma poštovan u bokserskom svijetu. Vjerujem u sebe i svoje kvalitete i znam da imam nešto u sebi što vrijedi pa zbog toga nemam ni malo straha da uđem u ring sa neporaženimm ili boljim rangiranim borcima od mene. Uđem u ring i govorim sebi: „Sad je tvoja prilika da pokažeš cijelom svijetu da vrijediš!“ I to mi daje toliku motivaciju za borbu jer dolazim uvijek kao „underdog“ u tim borbama. Još kad čuju da dolazim iz Bijeljine, malog mjestoa u Republici Srpskoj, to im je obično razlog više da me podcijene.
Šta te očekuje u budućnosti, kakvi su ti planovi?
-Čeka me veoma bitna godina. Planovi za 2024.godinu su da uzmem neki pojas u profi boksu, ali i da uđem u top 50 boraca u superteškoj kategoriji na svijetu, da bih mogao da boksujem kvalifikacije za Olimpijadu u Parizu i Evropsko prvenstvo. Želja mi je da uzmem medalju na Olimpijadi, samim tim i da se moje ime upiše u istoriju srpskog naroda.
Tvoj menadžer je musliman, Bošnjak iz Novog Pazara. S obzirom da na Balkanu i dalje vladaju tenzije, podele na vere i nacije, kako funkcioniše Vaša saradnja?
VAŽNO JE IMATI PRAVI TIM: Dušan Veletić sa svojom ekipom, najbližim saradnicima
-Moj menedžer i promoter je Almin Kuč iz Novog Pazara, a trener Stefan Hubert iz Beograda. Obojica su veoma dobri u svom poslu i još bitnije divni ljudi. U mom timu to je jedino važno, nemamo podjele na vjere ili nacije i to mi apsolutno nije bitno. Imam odličnu ekipu oko sebe, od trenera, promotera, sve do sparing partnera. Tako da vjerujem da mi je ovo tek početak, i da će se u budućnosti više čuti i pisati o Dušanu Veletiću iz Republike Srpske.
Tekst: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva