Priča o desetogodišnjoj devojčici Kristini Knežević koja ređa petice uprkos tome što uči uz sveću i živi u neljudskim uslovima, duboko je potresla našu javnost, a juče je dobila najlepši mogući epilog.
Pametna, vredna devojčica i njena majka Vukosava, zahvaljujući ljudima velikog srca, upravo su se uselile u svoj novi dom u Zmajevu, renoviran, čist i svetao.
Dvosobnu kuću, koju su im pre nekoliko meseci poklonile, novosadske umetnice vajarka Violeta Mitrušić Labat i njena sestra, kompozitorka Mina Mitrušić, nasledile su od svog oca, pokojnog Bore Mitrušića, legendarnog profesora biologije u zmajavačkoj osnovnoj školi.
– Nismo nameravale tu da stanujemo a nismo razmišljale ni o prodaji. Šteta bi bilo da taj prostor stoji neiskorišćen i da propada. Gledale smo emisiju o Kristini i odlučile smo da joj poklonimo kuću, pa smo odmah potražile žabaljskog humanitarca Mileta Jovanovića, osnivača Udruženja građana “Put, istina i život” koji je u medijima pokrenuo priču o teškom životu majke i kćerke.
Bile smo dirnute njihovom reakcijom, obe su plakale, prosto ne verujući da konačno imaju dom – kažu sestre, koje su uz pomoć advokata i notara (za sprovođenje procedure nisu naplatili ni dinara), prenele vlasništvo na malu Kristinu, dok je mami Vuki pripalo plodouživanje.
Mile Jovanović, koji Kristinu i Vuku zna godinama, i pomagao im je koliko god je mogao, neizmerno je srećan što su se majka i kćerka konačno izbavile iz velike bede. A stanovale su i živele u najvećoj bedi, najpre na salašu odakle ih je gazda iselio kada je glava kuće, Đorđe, izgubio bitku s opakom bolešću.
Nastanile su se u trošnoj kućici u Gospođincima, bez prozora, bez struje i vode, ukratko, bez uslova za normalan život, koju su jedva plaćale od socijalne pomoći i nadnice u koju je bolesna žena svakodnevno odlazila.
Sada je sve to iza njih: Kristina i Vuka najzad su dobile prostor u kojem će živeti život dostojan čoveka.
Nakon sređivanja dokumentacije, započela je akcija renoviranja kuće, u kojoj je učestvovao veliki broj humanih ljudi. Među prvima, pomoć je ponudio Slobodan Jovičić, naš čovek iz Švajcarske, koji je obezbedio sredstva za sve zidarske radove – sređivanje krova, gletovanje, instalacije.
Miroljub Trifunović, vlasnik firme “Mirex”, obezbedio je svu stolariju, staklo, brave, profile, dok je “Star gips” izveo sve gipsarske radove – obložio zidove, spustio plafone.
Sanitarije za kupatilo obezbedila je firma “Akva Purić”, dok je instalacije postavio “Vodokrotitelj” Igora Rakovića.
Na malom slavlju upriličenom povodom useljenja, bilo je veselo i dirljivo. Razdragana Kristina pokazivala je svoju sobu, okrečenu u ružičasto, s pisaćim stolom, policom s mnoštvom lutaka, velikim regalom, ugaonom garniturom…
Pametna, draga devojčica do sada je samo mogla da mašta o tome. Dobri ljudi snabdeli su ih i kuhinjskim nameštajem, i uređajima, trpezarijskom garniturom.
Događaju koji je označio prekretnicu u životu majke i kćerke prisustvovali su brojni mediji, a podeljene su i zahvalnice svima koji su im pomogli. Mnogi gosti došli su s poklonima, dok su se Mile Jovanović i njegovo udruženje pobrinuli da sve bude domaćinski i “kako bog zapoveda” – doneli su tortu i sokove da se svi lepo zaslade.
Kristina, koja je razred, naravno, završila s prosekom 5,00, davala je izjave “kao velika”. Da, biće odličan đak i ubuduće, jer želi da upiše vojnu školu, volela bi da postane pilot.
Vukosava razmišlja o tome kako će dopuniti prihode, jer socijalna pomoć od 10.000 mesečno ni izbliza ne pokriva njihove potrebe.
Namerava da ide u nadnicu kao i do sada, može i da sprema, nijedan posao, kaže, neće odbiti. Samo da njena Kristina ima što bezbrižnije detinjstvo.
Ne sumnjamo da će im, kao i do sada, u pomoć priskakati plemeniti i skromni Mile Jovanović, bez kojeg srećnog epiloga, izvesno, ne bi bilo.
Izvor: Luftika Foto: Printscreen / RTV