Posle decenija tokom kojih je Saudijska Arabija važila za ključnog američkog saveznika na Bliskom istoku, rat između Izraela, SAD i Irana pokazao je koliko su se odnosi između Vašingtona i Rijada promenili.
Odluka saudijskog rukovodstva da odbije zahtev Donalda Trampa da američka vojska koristi saudijske baze i vazdušni prostor za operaciju „Project Freedom“ postala je simbol mnogo dublje promene: Saudijska Arabija više ne želi da bude američki vojni instrument u sukobu sa Iranom, već pokušava da izgradi sopstvenu regionalnu strategiju, čak i po cenu otvorenog sukoba sa Vašingtonom.
Kako je objavio „Gardijan“, upravo je saudijsko odbijanje da dozvoli korišćenje baze „Princ Sultan“ bilo ključni razlog zbog kojeg je Tramp praktično preko noći suspendovao operaciju čiji je cilj bio vojna pratnja tankera kroz Ormuski moreuz. Rijad nije popustio čak ni posle direktnog razgovora Trampa i prestolonaslednika Mohameda bin Salmana. Time je Saudijska Arabija prvi put veoma jasno stavila do znanja da ne želi novu američko-iransku eskalaciju na svojoj teritoriji.
Ovaj potez predstavlja veliki zaokret u odnosu na period pre početka rata, kada je Saudijska Arabija bila među najglasnijim zagovornicima oštrog obračuna sa Teheranom. Tada je Rijad podržavao Trampovu politiku „maksimalnog pritiska“, prekid diplomatskih odnosa sa Iranom i agresivnu antiiransku koaliciju u regionu. Međutim, rat je pokazao koliko bi direktna konfrontacija sa Iranom mogla da bude opasna po same zalivske monarhije.
„SAD ne može lako da pobedi“
Prema pisanju „Gardijana“, Saudijci su zaključili da Vašington nema jasnu strategiju i da SAD nisu u stanju ni da pobede Iran niti da izađu iz sukoba bez ogromnih posledica. Jedan saudijski diplomata rekao je britanskom listu da je bilo očigledno da su se Amerikanci uvukli u konflikt iz kojeg „ne mogu ni da eskaliraju ni da izađu“.
Posebno važan razlog za saudijski zaokret jesu iranski raketni i dron napadi na energetska postrojenja i američke baze u Zalivu. Iako su zapadne vlade pokušavale da umanje razmere štete, sve više informacija ukazuje da su infrastruktura i ekonomija zalivskih država pretrpele ozbiljne posledice. Saudijska Arabija zato više ne želi da bude prva linija američkog rata sa Iranom.
Rijad se danas vodi potpuno drugačijom logikom nego tokom prethodne decenije. Prioritet Mohameda bin Salmana postao je projekat „Vizija 2030“ – ogromna transformacija saudijske ekonomije koja zahteva stabilnost, strane investicije i mir u regionu. Dugotrajni rat sa Iranom direktno ugrožava taj plan. Zbog toga Saudijska Arabija sada pokušava da balansira između SAD, Kine i Irana, umesto da slepo prati američku politiku.
Analiza portala „Atlantic Council“ pokazuje da se zalivske države sve više razilaze oko odnosa prema Iranu. Dok su Ujedinjeni Arapski Emirati zauzeli mnogo tvrđi stav prema Teheranu i dodatno produbili bezbednosnu saradnju sa Izraelom, Saudijska Arabija pokušava da sačuva otvorene kanale komunikacije sa iranskim režimom. Rijad je čak učestvovao u diplomatskim inicijativama zajedno sa Egiptom, Turskom i Pakistanom, pokušavajući da pronađe širi regionalni dogovor.
Fokus na sprečavanju haosa
Saudijska strategija danas nije usmerena na rušenje iranskog režima, već na kontrolisanje sukoba i sprečavanje potpunog haosa u regionu. U Rijadu veruju da bi kolaps Irana mogao da izazove još opasniju destabilizaciju – širenje milicija, talase izbeglica i dugoročnu ekonomsku katastrofu za čitav Persijski zaliv.
Zbog toga Saudijci odbacuju ideju da Ormuski moreuz bude mesto direktnog američko-iranskog vojnog obračuna. Prema „Gardijanu“, Rijad je strahovao da bi „Project Freedom“ mogao lako da preraste u otvoreni pomorski rat između SAD i Irana, što bi automatski pretvorilo saudijsku teritoriju u metu iranskih napada. Poseban strah izaziva mogućnost uključivanja Huta iz Jemena, koji bi mogli da zatvore rute kroz Crveno more i dodatno ugroze globalno snabdevanje naftom.
Ovakav razvoj događaja pokazuje i koliko je oslabio američki uticaj u Zalivu. Nekada bi bilo gotovo nezamislivo da Saudijska Arabija odbije strateški vojni zahtev Vašingtona tokom velike regionalne krize. Danas, međutim, Rijad vodi mnogo samostalniju politiku i sve otvorenije pokazuje da više ne veruje u američke bezbednosne garancije.
Istovremeno, Saudijska Arabija pokušava da popravi međunarodni imidž i da se predstavi kao sila koja može da posreduje, a ne samo da učestvuje u ratovima. Rijad zajedno sa Francuskom pokušava da obnovi ideju dvodržavnog rešenja za Palestinu, što predstavlja dodatno udaljavanje od izraelske strategije totalne konfrontacije sa Iranom.
Rat je tako otkrio duboke pukotine među američkim saveznicima u Zalivu. Emirati smatraju da Saudijci pokazuju previše opreza prema Iranu, dok Rijad veruje da Abu Dabi previše rizikuje zbog bliskosti sa Izraelom. Prema „Gardijanu“, tenzije između dve zemlje dodatno su pojačane nakon što su Emirati napustili OPEK i počeli da razmatraju čak i izlazak iz Arapske lige.
Sve to pokazuje da Bliski istok ulazi u novu eru u kojoj Saudijska Arabija više ne želi da bude samo oslonac američke politike. Umesto toga, pokušava da postane samostalni centar moći koji sarađuje sa Vašingtonom kada mu to odgovara, ali istovremeno održava odnose sa Kinom, Iranom i drugim regionalnim akterima.
Za SAD to predstavlja ozbiljan geopolitički problem. Bez saudijske podrške, američke opcije za vojni pritisak na Iran postaju mnogo ograničenije. A upravo je rat pokazao da Vašington više nema apsolutnu kontrolu nad svojim tradicionalnim saveznicima u Zalivu.
SAZNAJTE VIŠE:
MARŠ BESMRTNOG PUKA ODRŽAN U BEOGRADU: Kolona veterana i potomaka obeležila Dan pobede nad fašizmom!
Izvor: Nova, Foto: Printscreen X



