Chicago, IL
30°
Cloudy
6:54 am7:02 pm CDT
Feels like: 19°F
Wind: 14mph WSW
Humidity: 56%
Pressure: 30"Hg
UV index: 0
11 pm12 am1 am2 am3 am
30°F
30°F
30°F
30°F
30°F
WedThuFriSatSun
37°F / 27°F
37°F / 32°F
45°F / 30°F
36°F / 28°F
45°F / 37°F

Published 3 years ago

By Antonije Kovačević

SRPKINJA MEĐU NAJMLAĐIM VOZAČIMA KAMIONA U AMERICI: Dok vozi Kaća (25) uči za brokera, momci misle da ih zeza kad kaže čime se bavi!

Legenda kaže da je svaki treći kamiondžija koga sretnete u Americi Srbin. Ipak, retko se dešava da za volanom kamiona zateknete Srpkinju, pa još devojku sa tek napunjenih 25 godina. A upravo to je slučaj je sa rođenom Nišlijkom Katarinom Milojević. Ona već dva i po meseca uzduž i popreko jezdi američkim drumovima, njenim vernim drugovima, od Istočne do Zapadne obale, pa natrag.

Za ovaj neobičan izbor zanimanja, bar kada je u pitanju jedna devojka, kriva je korona, ali i srce u junaka. Tačnije, srce u Katarine.

-Prvi put u životu vozim kamion. Ranije sam vozila neke pik-apove, ali nikada onaj PRAVI kamion. Prošlo je dva i po meseca i sada mogu da kažem da sam se navikla. Kada sam prvi dan sela u kamion, rekla sam sebi: Ako mi krene od prve, ostajem! I krenulo je. Vatreno krštenje je bilo teško, izazov veliki, ali je prošlo bez posledica, tako da sada vozim ko matora, u šali kaže Katarina, koja je u kamion sela po naumu njenog veličanstva – sudbine.

Naime, ona je u prestonom Vašingtonu, gde inače živi, prošle godine položila kurs za trgovca nekretninama. Ali avaj…

-Taman sam dobila real estate licencu i počela da radim kada je krenula pandemija. Stariji i iskusniji su pokupili kajmak, a nama mlađima su rekli da idemo kući i da se pazimo virusa. Da sedim kući, malo sutra! Borila sam se jedno vreme, rentala neke stanove, ali od toga bih platila kiriju, ništa nisam mogla da uštedim. Počela sam da tražim drugi posao…

KRENULO OD PRVE: Katarina Milojević u svojoj kući putujućoj, kamionu “Magnum Freight”

Posla, onog uobičajenog za devojke, međutim, nije bilo. Restorani i hoteli su bili zatvoreni, pa je na nagovor oca, a kasnije i nekih drugara, počela da se raspituje za vožnju kombija.

-Prvi mi je to predložio moj tata, koji se samo nasmejao kada sam mu rekla da tražim posao u restoranu. “Ti da pereš čaše, nema šanse!”. A ja sam mu odgovorila sa: “Ja da vozim, nema šanse!”. Međutim, malo po malo, zainteresovala sam se, pa pošto nije bilo posla u kombiju, preko jednog drugara sam čula za kompaniju “Magnum Expedited”, pozvala ih…ostalo je istorija.

Momci kojima kaže da vozi kamion prvo misle da se šali sa njima. Kad shvate da je ozbiljna, onda se i oni uozbilje, poneki ostanu bez teksta, a neki drugi…

Varate se ako mislite da je vožnja kamiona jedina neobična stvar vezana za Katarinu.

-Ja sam inače licencirani fudbalski sudija, još iz Srbije. Ovde sam došla 2017.godine i dosta brzo sam uspela da se probijem i počela lepo da živim od toga. Zarađivala sam 3-4.000 dolara mesečno, imala dovoljno da platim sebi školu za nekretnine i da putujem, što mnogo volim.

Tu nije kraj. Avanturista po prirodi, u Srbiji se bavila padobranstvom, nekoliko puta skakala iz aviona, a zbog opklade sa ocem položila je i dobila licencu za špeditera.

-Tako sam i došla u Ameriku. Otac je radio neke poslove vezane za špediciju i obećao mi je da će mi dati novac da otputujem ako uspem da dobijem licencu i otvorim špeditersku firmu. Tako je i bilo. Kao da sam znala da će me u Americi dočekati kamioni, smeje se Katarina dok se priseća tih dana..

RODITELJI PODRŽALI HRABRU ĆERKU: Ali morala je prvo da položi za špeditera…

Momci iz Magnuma dočekali su me kao sestru od prvog dana, uvek su bili tu kada mi je trebala pomoć na putu, rešavali probleme kada mi u početku neke stvari nisu bile najjasnije. Sa takvim ljudima jednoj devojci nije teško da bude kamiondžija, samo treba da sednem i vozim, oni brinu o svemu ostalom

Iako je iz dobrostojeće porodice i nije joj bila nužda da krene trbuhom za kruhom Katarina nije ostala u Srbiji “zbog atmosfere koja tamo vlada i korupcije na svakom koraku”. Završila je Ekonomsku školu u Nišu, posle i dve godine na Ekonomskom fakultetu, kada je shvatila da je sve to samo “gubljenje vremena”.

-Nakon što sam nekoliko puta dolazila i vraćala se, 2017.godine sam definitivno rešila da ostanem u Vašingtonu. Roditelji, koji su do tada tugovali svaki put kada bih odlazila, sada su me podržali, rekli da idem jer je stanje u Srbiji sve gore i gore. Sada su srećni zbog toga, a najsrećniji je tata, koji me svaki dan zove da me pita gde sam putovala i traži da mu šaljem fotke.

Momci kojima kaže da vozi kamion prvo misle da se šali sa njima. Kad shvate da je ozbiljna, onda se i oni uozbilje, poneki ostanu bez teksta, a neki drugi…

-Jedan je toliko bio iznenađen, prvo nije mogao da veruje, tražio je da mu pokažem neki dokaz, da bi na kraju zamolio da me poljubi u obraz. “Nemam koronu, kunem ti se…”, rekao je, bilo je baš smešno. U početku su me svi čudno gledali kada parkiram kamion u kompaniji “Magnum Expedited” za koju vozim. Sad su se već navikli.

Otkako vozim više nisam lenja, nije mi teško da ustanem ujutru, prestala sam i kafu da pijem, puna sam energije pa pred put obično svratim u teretanu da odradim trening. Dok vozim slušam muzike ili audio knjige, a ovih dana bih trebala da počnem da pohađam onlajn kurs za brokera

Ona ističe da joj je upravo podrška momaka iz kompanije mnogo značila kada je počela da vozi.

-Dočekali su me kao sestru od prvog dana, uvek su bili tu kada mi je trebala pomoć na putu, rešavali probleme kada mi u početku neke stvari nisu bile najjasnije. Sa takvim ljudima jednoj devojci nije teško da bude kamiondžija, samo treba da sednem i vozim, oni brinu o svemu ostalom. Odlično me plaćaju, daju mi najbolje ture. Najduža tura koju sam vozila je bila pre koji dan, od Indijane do Sijetla, sa jednog na drugi kraj države, punih 2,200 milja. Dešavalo se i da vozim po 7 dana u nedelji, da izvezem preko 3.000 milja, ali ni to nije teško jer imam ljude na vezi i podršku 24 sata.

Kaže da duge vožnje psihički podnosi lako, a evo i kako…

-Sve je lakše kada se dobro organizuješ. Otkako vozim više nisam lenja, nije mi teško da ustanem ujutru, prestala sam i kafu da pijem, puna sam energije pa pred put obično svratim u teretanu da odradim trening. Dok vozim slušam muzike ili audio knjige, a ovih dana bih trebala da počnem da pohađam onlajn kurs za brokera. Naveče, pred spavanje, odgledam neki film na Netfliksu.

INSPIRACIJA DRUGIMA: Kaća sa svojim ljubimcem prelazi preko 3.000 milja nedeljno

Motivisala sam neke momke i devojke iz mog okruženja da sednu za volan. Neki su već počeli da voze, drugi se spremaju. Svi kažu: “Svaka čast, ako si ti mogla, probaćemo i mi?”. A ja im onda objašnjavam da to i nije tako teško kada čovek nema nekog izbora. Stisneš petlju i to je to

Kada je pitamo za dalje planove kaže da će voziti još neko vreme, “dok je market dobar”, da uštedi neke pare i vrati se u posao sa nekretninama.

-Ne isključujem da ću možda jednog dana otvoriti svoju transportnu firmu, možda ću biti broker jer mi se to dopada.

Na kraju dodaje da je ponosna na sebe što je uspela da se snađe u “muškom poslu”, ali još više zato što je bila inspiracija za nekoliko njenih prijatelja i poznanika…

Motivisala sam neke momke i devojke iz mog okruženja da sednu za volan. Neki su već počeli da voze, drugi se spremaju. Svi kažu: “Svaka čast, ako si ti mogla, probaćemo i mi?”. A ja im onda objašnjavam da to i nije tako teško kada čovek nema nekog izbora. Stisneš petlju i to je to, skromno zaključuje Katarina Milojević(25).

Piše: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE