Chicago, IL
46°
Fair
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 43°F
Wind: 9mph W
Humidity: 50%
Pressure: 30.03"Hg
UV index: 0
8 pm9 pm10 pm11 pm12 am
45°F
43°F
41°F
39°F
37°F
FriSatSunMonTue
46°F / 43°F
55°F / 39°F
46°F / 43°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F

Published 4 years ago

By Antonije Kovačević

SLEDEĆE GODINE POPIS U AMERICI: Živi li u SAD zaista milion Srba? Postoji samo jedan način da to saznamo…

Sledeće 2020. godine u Sjedinjenim Američkim Državama će biti održan redovni desetogodišnji popis stanovništva (US Census), na kome će građani ove zemlje, između ostalog, biti u prilici da se opredele i kojoj naciji/narodu pripadaju.

Zvanični podaci kažu da se na poslednjem popisu, održanom 2010.godine, samo 176.666 građana izjasnilo da pripada srpskoj nacionalnoj manjini. Procene, međutim, kažu da je Srba u Americi mnogo, mnogo više nego što pokazuju ove cifre.

Šta je onda razlog zbog čega nas, bar zvanično, nema više? Zbog čega statistika ne odslikava stvarno stanje na terenu? I šta je prava istina o broju Srba koji žive u Americi

IZGOVORI, ZABLUDE I ČINJENICE

Neki kažu da veliki problem predstavlja nejasna procedura i komplikovani upitnici koji se popunjavaju prilikom Popisa, a koji potenciraju pripadanje jednoj, “američkoj naciji”, nauštrb nacionalnim manjinama.

Činjenice ih, međutim, demantuju.

U Americi, prema popisu iz 2010. godine, zvanično ima 434.425 Hrvata, dakle skoro 2,5 puta više nego Srba, što deluje u najmanju ruku čudno. Brojniji od nas su, verovali ili ne, i Slovenci (179.806) i Albanci (182.423)

Naime, prema podacima sa poslednjeg Popisa, pripadnicima američke nacije smatra se samo 19 miliona građana, dok su se svi ostali (201 milion) izjasnili kao pripadnici neke od nacionalnih manjina.

Uslovi i pravila su isti za sve. Ali očigledno da ovo pravo ne koriste svi na pravi način.

Poređenja radi, u Americi, prema popisu iz 2010. godine, zvanično ima 434.425 Hrvata, dakle skoro 2,5 puta više nego Srba, što deluje u najmanju ruku čudno i nerealno. Od balkanskih naroda brojniji od nas su, verovali ili ne, i Slovenci (179.806) i Albanci (182.423). Zvuči neverovatno, ali je istinito. Bar tako pokazuje zvanična statistika. A ona je jedini parametar po kome se može proceniti nečija brojnost.

Sve drugo je prazna priča i busanje u grudi. Činjenice, na žalost, nedvosmisleno govore da smo kao zajednica neorganizovani i neodgovorni. Ili, možda, postoji neki treći razlog…

Veliki broj sagovornika našeg portala, Srba koji žive u Americi, a koje je Serbian Times intervjuisao proteklih meseci, smatra da je za rezultate na prethodnom i na nekim ranijim popisima zaslužan “loš glas” na kome se kao narod nalazimo od 90-tih godina prošlog veka, kada su Srbi mahom prikazivani kao negativci, od američkih medija do holivudskih filmova.

TRAUME IZ DEVEDESET I NEKE

Po njihovim rečima, Srbi i dalje kriju svoje poreklo u strahu da im isto ne bi ugrozilo život i posao…

Takve strahove, ako posle dvadeset i više godina od balkanskih ratova i dalje postoje u glavama naših ljudi, demantuje – svakodnevni život.

Da je ono “ić” na kraju prezimena nekakav problem u Americi, da nas Amerikanci toliko mrze, ne bi toliki Srbi bili na vodećim menadžerskim pozicijama u velikim američkim kompanijama, Gordana Vunjak Novaković ne bi nedavno bila izabrana kao jedina žena za člana Američke akademije za inžinjerstvo, Volt Bogdanić ne bi pre koju godinu dobio trećeg po redu Pulicera, Nikola Jokić ne bi bio u najboljoj petorci NBA lige…

Naime, iskustvo nam govori da Amerikance, kako državu, tako i njene građane, ne zanima mnogo ko ste i odakle ste, sve dok plaćate porez i dobro radite svoj posao. Mnogi naši uspešni poslovni ljudi, naučnici, umetnici, sportisti… potvrđuju ovu tezu.

Da je ono “ić” na kraju prezimena nekakav problem u Americi, da nas Amerikanci toliko mrze, ne bi danas ovoliko Srba bilo na vodećim menadžerskim pozicijama u velikim američkim kompanijama, Gordana Vunjak Novaković ne bi nedavno bila izabrana kao jedina žena za člana Američke akademije za inžinjerstvo, Volt Bogdanić ne bi pre koju godinu dobio trećeg po redu Pulicera, Nikola Jokić ne bi bio u najboljoj petorci NBA lige…

Amerikanci su odavno zaboravili devedesete (većina ih se ne seća ko je bio predsednik SAD 1991. godine, a kamoli ko je u to vreme bio predsednik Srbije), zašto bismo ih mi pamtili, i to na vlastitu štetu?!

Oni žive život i gledaju u budućnost, zašto ne bismo i mi…?

Uostalom, najbrojnija nacionalna manjina na američkom Popisu iz 2010. godine bila je ona nemačka. Čak 49,8 miliona građana SAD izjasnili su se kao etnički Nemci.

Ako američki građani nemačkog porekla, posle svega čime su nacisti “zadužili” čovečanstvo u 20. veku, nemaju kompleks da kažu šta su i ko su, zašto bi se mi stideli zato što smo Srbi? Mnogo je više stvari, pojedinaca i događaja iz naše istorije na koje treba da budemo ponosni, nego onih drugih.

POZIV ZA POPIS: Ovako izgleda dokument koji će dobiti svi američki državljani

Idemo dalje sa “razlozima” i opravdanjima…

Nije malo onih koji misle da je veliki problem srpske zajednice asimilacija – koju diktira svakodnevni život, škole, administracija, javnost, mediji…

Po njima, u želji da se što brže prilagode i uklope u novu sredinu, imigranti koji dolaze u Ameriku se trude da izbrišu sećanje na svoje poreklo i prethodni život.

Kako onda objasniti da je na popisu 2010. ustanovljeno da u SAD živi, pored već pomenutih 50 miliona Nemaca, još i 33 miliona Iraca, skoro 17 miliona Italijana, ili recimo 10,5 miliona Poljaka…?

JEZIK NIJE PREPREKA DRUGIMA, ZAŠTO BI BIO NAMA?

Ne pije vodu ni argument da nove generacije, druge, treće u nizu…koje potiču iz imigrantskih porodica, a rođene su u Americi, zaboravljaju jezik, te samim tim i gube kontakt i osećaj pripadnosti narodu od koga potiču.

Najbolji primer da ne mora biti tako jesu opet oni najbrojniji, Nemci. Naime, velika većina od ovih gore pomenutih 50 miliona, uključujući i američkog predsednika Donalda Trampa, ne govori nemački jezik, ali se na popisu i dalje masovno izjašnjavaju kao Nemci.

U pitanju je, znači, nešto drugo. Ponos, dostojanstvo, tradicija koja se prenosi sa kolena na koleno… ali i interesi koji proističu iz naizgled nevažnih statističkih brojki (o tim potencijalnim interesima za srpsku zajednicu ćemo pisati u narednim danima).

Ne postoji nijedan razlog koji bi bilo kog Srbina ili Srpkinju sprečio da se sledeće godine na Popisu izjasni da pripada istoj naciji kojoj su pripadali velikani poput Nikole Tesle, Mihajla Pupina, Đorđa Šagića, Karla Maldena (Mladena Sekulovića), Grega Popovića, Pitera Bogdanovića, Novaka Đokovića…

Jer, svaki predsednički kandidat, politička partija, svaki senator, gradonačelnik… pa sve do onih najnižih nivoa vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama – lokalnih političara, šerifa i sl…. vodi računa o svom biračkom telu, sastavljenom upravo od nacionalnih manjina.

I svakako će se više potruditi da sebi privuče, prikloni i učini ustupke zajednici koja broji, recimo, milion organizovanih članova, nego nekoj drugoj koja ima znatno manje potencijalnih glasača. Uz to još i neorganizovanih…

Primera je mnogo, a zaključak je jedan…

Ne postoji nijedan razlog koji bi bilo kog Srbina ili Srpkinju sprečio da se sledeće godine na Popisu izjasni da pripada istom narodu kome su pripadali velikani poput Nikole Tesle, Mihajla Pupina, Đorđa Šagića, Karla Maldena (Mladena Sekulovića), Grega Popovića, Pitera Bogdanovića, Milana Panića, kosmičkih inžinjera iz grupe “Srpski Apolo 7”, Helen Delić Bentli, Majkla Pejića (Mitchelle Paige), Lazara (Lance) Šijana i drugih…

A postoji mnogo razloga da se sledeće godine potrudite, ispunite upitnik i jasno i glasno kažete ko ste i odakle dolazite.

HAJDE DA SE PREBROJIMO…

O tim razlozima ćemo nastaviti da pišemo u nerednim danima i mesecima, sa ciljem da konačno saznamo koliko zaista Srba ima u ovoj zemlji.

A ima nas mnogo.

I onih koji su došli skoro, u potrazi za boljim životom. I onih koji su pre dvadesetak godina iza sebe ostavili pustu zemlju i spaljena ognjišta. I onih čije su čukundede još kročile nogom na ovu zemlju, prešavši okean u potpalubljima brodova.

Zarad svih njih, i onih koji tek planiraju da dođu, vredi se potruditi i upisati tih nekoliko slova na parče papira: S-E-R-B-I-A-N.

O razlozima zbog čega je važno da masovno izađemo na Popis 2020. za Serbian Times će u tekstovima koje spremamo govoriti uvaženi članovi srpske zajednice u Americi, biznismeni, političari, advokati, sociolozi, psiholozi, glumci, sportisti, ali i javne ličnosti iz otadžbine…

Takođe, objasnićemo vam proceduru izjašnjavanja i na primerima pokazati i dokazati kakve sve beneficije može da ima srpska zajednica, ali i matična država, Srbija, od Vašeg glasa i potpisa.

Braćo i sestre, hajde da se prebrojimo…

Tekst: Antonije Kovačević Foto: Goran Pikula

YOU MAY LIKE