Chicago, IL
37°
Clear
6:36 am7:13 pm CDT
Feels like: 36°F
Wind: 4mph N
Humidity: 60%
Pressure: 30.09"Hg
UV index: 0
6 am7 am8 am9 am10 am
37°F
37°F
37°F
39°F
41°F
SatSunMonTueWed
57°F / 39°F
46°F / 41°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F
39°F / 34°F

Published 4 years ago

By Antonije Kovačević

SESTRA MLADENA PEĆANCA PREKLINJE: Moj brat sedi 20 godina u američkom zatvoru nevin i teško bolestan, spasite mu život, molim Vas!

Tužna sudbina Mladena Pećanca probudila je srpsku zajednicu u Americi, ali i širom sveta, a prethodnih dana su redakciji Serbian Times-a stizale brojne poruke podrške upućene našem zemljaku koji je, spletom čudnih i nesrećnih okolnosti, osuđen na 20 godina zatvora do doživotne za zločin koji, sudeći po svim do sada prikupljenim dolazima, nije počinio.

Da podsetimo, Mladen, koji je rodom iz Zavidovića u Bosni i Hercegovini, rano je ostao bez oca a tokom rata je prošao stravičnu torturu u bošnjačkom zatvoru u Zenici, koja je ostavila trajne posledice po njegovo zdravlje. Nakon toga, sa porodicom uspeva da se, u okviru izbegličkog programa, dokopa Amerike, gde počinje da živi miran život, koji prekidaju bizarne optužbe da je zlostavljao dečaka kome je, kao i njegovom bratu, pomagao da lakše preboli i preživi maltretiranje u matičnoj porodici.

Usledilo je suđenje, jedno pa drugo. Na prvom je Mladen oslobođen, a na drugom osuđen na tešku robiju. Valja napomenuti da mu je za prevodioca dodeljena žena, muslimanka iz Bosne, koja po mišljenju detektiva Džima Grejdija, koji je radio na slučaju, nije dobro prevodila, te je tako Mladena dovela u zabludu.

Čudna igra oko prevodioca

-Prevodilac na prvom suđenju je bila naša gospođa Antonija, ali njima to nije odgovaralo pa su za drugo suđenje našli neku gospođu iz Solt Lejk Sitija. Ni ime nismo uspeli da joj saznamo jer nije htjela da sa nama razgovara. Navodno joj je bilo zabranjeno od strane suda. Poslije smo čuli da je i ona izbjeglicaa kao i mi, još uvek sumnjamo da svoj posao nije radila pošteno, priseća se tih dana Dragica Kranjc, Mladenova sestra.

Drugo suđenje Mladenu, po njenom mišljenju, obavljeno je pod neregularnim uslovima…

-Advokat po službenoj dužnosti nije hteo da pozove mog i Mladenovog brata Dragana, kao i Džima Grejdija, detektiva koji je vodio slučaj, da svedoče, iako su bili pozvani na suđenje i nestrpljivo čekali ispred sudnice. Za vrijeme pauze advokat je izašao i ignorisao obadvojicu, nije im se ni obratio, ko zna zašto, konstatuje sestra Mladena Pećanca, koja usput dodaje da je Mladen u tom trenutku legalno boravio u SAD, da je imao socijalni broj, vozačku dozvolu i idetifikacion kartu, koja je i dalje u njihovom posedu u slučaju da Mladen uskoro bude pušten na slobodu, u šta se iskreno nada.

Teško detinjstvo i surovi rat

Ona se priseća detinjstva u rodnom gradu, gde je troje Pećanaca odrastalo u poštenoj radničkoj porodici, kada ih je presekla smrt oca Mirka. Ostali su sami sa majkom Rosom, koja se borila da im obezbedi normalan život. Svo troje suo završili srednju školu, zaposlili se.

ČEKAJU MLADENA PA DA PONOVO BUDU ZAJEDNO: Brat Dragan, majka Rosa i sestra Dragica

-Mladen je bio najmlađi tako da je on imao najmanje šanse. Život nije bio lak ali smo mi uvijek nekako pronalazili rješenje. Rat je došao 1992. godine, bili smo u muslimanskoj sredini, nismo znali kako da se ponašamo ni šta da radimo. Brat Dragan se zadesio u Sloveniji na poslu. Ja sam bila u Zavidovićima sa svojom porodicom, mužem i sinom. Mladen je ostao da čuva mamu. Mene su nove vlasti istjerale iz stana i kao Srbi nismo imali nikakva prava. Glad i neimaština, nismo imali pravo ni na humanitarnu pomoć. Borili smo se za svako parče hljeba. Ja sam nekako uspjela izaći na srpsku teritoriju, a Mladen i majka su ostali. Jedne noći kad su probali da pređu liniju, nisu uspjeli. Mladen je odlučio da opet proba i tada su ga uhvatili muslimani (Bošnjaci) i odveli u Zenicu u zatvor, gdje su ga tukli i maltretirali. Nakon izvjesnog vremena je bio pušten i čim se ukazala prilika prešao je sa mamom na srpsku teritoriju. Brat i ja smo tada već bili u Americi i počela sam raditi na papirima da ih dovedem ovamo u Ameriku, kaže seszra Dragica.               

Tako je 1997.godine Mladen pristigao u mesto Twin Falls, američka država Idaho.

-Malo se lakše disalo jer smo ponovo bili zajedno. Kad se zaposlio Mladen se odvojio od mame i započeo svoj život. Zbog nepoznavanja jezika išlo je teđko. Onda dobija ponudu od jednog našeg čovjeka da radi u kockarnici u Nevadi. Taj čovjek je bio supervizor i ponudio mu da živi u apartmanima za zaposlene. Mladen se preselio i tamo upoznao i tu nesrećnu djecu, o kojima nam je stalno pričao. Pomagao im je sa hranom jer su uvijek bili gladni i napušteni. U Mladenu su vidjeli prijatelja. Sve do tog kobnog dana kada se sažalio i pustio ih u apartman, a oni su ga opljačkali – uzeli su mu pare koje mu je majka posudila dok malo ne stane na noge. Završilo se tako da su oni njega prijavili policiji. Policajac je došao, stavio Mladenu lisice, dok su djeca stajala iza policijskog auta i smijala se. Javio mi se iz zatvora a da uopšte nije znao zašto je tamo. Od tada počinje naša borba za njegov život, advokati, pisma, peticije, putovanja…ali ništa nije pomoglo. Pokušavali smo naći izlaz ali smo samo gubili pare. Lažna obećanja i izgubljeno vrijeme.

“Deca su na sudu rekla da je fini čovjek”

Dragica dodaje da je bila svedok na prvom suđenju, kada je Mladen oslobođena. Tužilac je tražio novo suđenje bez da su se pojavili bilo kakvi novi dokazi.

-Mladenu su tada nudili 5 godina zatvora samo da prizna da je kriv ali on to nije želeo. Porota ga je proglasila krivim na osnovu izjava dječaka koji su sa papira pročitali šta je trebalo da kažu, a na pitanje da li znaju Mladena odgovorili su potvrdno i još dodali da je “dobar čovjek”. Kad su pitali da li ga se boje oni su odgovorili: “O, no, no, he is a nice man” (“O, ne, on je fini čovek”, prim prev.). Ali odluka je donesena, surova odluka, kaže Mladenova sestra Dragica za Serbian Times.

U TEŠKOM STANJU: Mladen Pećanac služi u jednom od najstrožih zatvora u SAD

Mladen je završio u zatvoru “Lovelock Correctional Center”, jednom od najstrožijih u celoj Americi,koji es nalazi usrde pustinje Nevada, gde je deset godina služio kaznu sa čuvenim ragbistom i glumcem O Džej Simpsonom.

Slabo zdravlje, loša hrana i nostalgija

Ona kaže da su Mladena poslednji put videli pre pet godina, pošto majka Rosa zbog teškog zdravstvenog stanja više nije mogla da putuje.

-Čujemo se svake subote ili nedelje, a ponekad i dvaput nedeljno. Njegovo zdravlje je prilično narušeno, plašim se za njega. Ima konstantne bolove u sinusima, zglobovima, glavobolje, pije lijekove, a u zadnje vrijeme osjeća malaksalost i probadanje srca. Teško se snalazi jer nema ništa na njegovom jeziku da pročita, nema riječnika koji bi mu olakšao učenje jezika. Ponekad mu Dragan i ja pomažemo preko telefona. Nikad se za ovih 20 godina nisu potrudili da mu pomognu oko toga. Jedini je tamo sa našeg govornog područja. Poneki zatvorenik mu pomogne kada treba nešto da popuni.

MAJKA ČEKA DA GA VIDI: Sestra Zorica i majka Rosa

Hrana je jako slaba, o voću i vitaminima nema ni govora, pa mu mama šalje hranu poštom, pite i stvari koje voli, a brat i ja za rođendan i crkvene praznike, koje Mladen sve odreda slavi. Mora da dokupi i sredstva za higijenu jer ne dobija dovoljno, kao i obuću i odjeću, pogotovo zimsku, jer ono što ima od njih je staro i poderano. Trudimo se da mu ništa ne fali. Kad ga pitam ima li problema kaže da uvijek ima onih koji bi se zamjerili, ali da ga većina njih koji su dugo u zatvoru voli, pomaže i štiti, jer znaju da nije sebičan, da sa njima dijeli kad oni nemaju. Vuče ga nostalgija, pati za majkom najviše. Molimo se dragom Bogu i svima koji mogu da pomognu da je još jednom vidi i podijeli trenutke s njom, kaže Dragica Kranjc, rođena sestra Mladena Pećanca.

SLIKA IZ NEKIH SREĆNIH VREMENA: Porodica Pećanac, Mladen sedi skroz levo

Ona se iskreno nada da će najnovija inicijativa, koju je preko programa “Inocence” (Nevinost) North Western univerziteta u Čikagu pokrenula Eparhija novogračaničko-srednjezapadnoamerička, uroditi plodom i da će se Dragan Pećanac, posle dvadeset godina iza rešetaka, konačno naći za slobodi, koristeći mogućnost za uslovno puštanje.

Svi se nadamo da će tako zaista i biti, a redakcija Serbian Timesa će i dalje činiti sve da pomogne da se Mladenom slučaj okonča oslobađajućom presudom, koju bi apelacioni sud države Nevada trebalo da donese u roku od sledeće dve nedelje.

Piše: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE