Viši sud u Beogradu odbio je tužbu gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića protiv BIRN-a i njegovih novinara zbog teksta o vili koju je kupio u Trstu za 820.000 evra. Sud je utvrdio da je Šapić prijavio bitno drugačiju imovinu od one koju je kupio u Trstu i da su navodi BIRN-a tačni.
Presudom Višeg suda u Beogradu u sporu koji je gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić pokrenuo protiv BIRN-a, utvrđeno je da postoji značajno neslaganje između imovine, koju je Šapić zaista stekao u Italiji i one koju je prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije, kao i da su novinari imali osnov da zaključe da vila nije prijavljena na zakonom predviđeni način.
Upravo je na to BIRN ukazao u tekstu objavljenom 26. januara 2023. godine, pod naslovom „Šapićeva vila u Trstu: Gradonačelnik Beograda nije prijavio kuću vrednu 820.000 evra“.
Zbog tog teksta Šapić je tužio BIRN i tražio čak šest miliona dinara odštete zbog povrede časti i ugleda, kao i objavljivanje presude. Sud je njegov zahtev odbio u celosti i naložio mu da tuženima (BIRN-u) nadoknadi 748.775 dinara troškova postupka. Reč je o prvostepenoj presudi, na koju je dozvoljena žalba Apelacionom sudu u Beogradu u roku od osam dana od prijema presude.

Šapić je podneo tužbu protiv glavnog i odgovornog urednika BIRN-a Milorada Ivanovića, autora teksta – Jelene Veljković i Aleksandra Đorđevića, kao i protiv Balkanske istraživačke mreže – BIRN, koju zastupa direktorka Dragana Žarković Obradović.
U presudi koja je doneta 29. septembra ove godine, a koju je BIRN dobio 19. novembra, sud je utvrdio da je Šapić u januaru 2019. godine, u izveštaju o imovini i prihodima, Agenciji za sprečavanje korupcije prijavio dvoetažni stan od 150 kvadratnih metara u Trstu. Međutim, podaci iz italijanskog katastra i kupoprodajnog ugovora iz 2018. godine pokazali su da takav zaseban stan ne postoji, već da je reč o vili ukupne površine 399 kvadratnih metara, garaži od oko 127 kvadrata, udelu u pristupnom putu od četiri kvadratna metra i suvlasničkom udelu od 4,35 odsto u šumskom zemljištu površine oko 6.200 kvadratnih metara. Sud je utvrdio da se prijavljeni stan od 150 kvadrata zapravo odnosio na tu vilu, čije su stvarne karakteristike bile bitno drugačije od onih navedenih u Šapićevoj prijavi Agenciji.
Viši sud je u presudi posebno naglasio da nije reč o manjoj razlici u kvadraturi ili nepreciznom nazivu nekretnine, već o „suštinskoj nesaglasnosti“ između podataka, koje je Šapić prijavio, i stvarne imovine koju je kupio.
Jedan od Šapićevih argumenata u tužbi bio je da je Agenciji dostavio kupoprodajni ugovor za vilu. Sud je, međutim, utvrdio da je ugovor dostavio tek u martu 2019, nakon što je Agencija od njega zatražila da pojasni podatke o imovini i dostavi dokument tokom vanredne provere njihove tačnosti i potpunosti. Ugovor je dostavio na italijanskom jeziku, bez overenog prevoda na srpski.
Agencija, inače, takvu proveru pokreće kada posumnja u podatke koje je funkcioner prijavio.
Sud je ocenio da to što je Agencija dobila ugovor ne znači da su podaci u Šapićevim izveštajima o imovini bili tačni i potpuni. Ni u njegovom poslednjem javno dostupnom izveštaju, iz jula 2022. godine, podaci o vrsti i površini nepokretnosti nisu prikazani onako kako navedeni u italijanskom katastru, konstatuje sud.
Sud je zaključio i da su novinari postupali sa dužnom novinarskom pažnjom. Pre objavljivanja teksta pribavili su podatke iz italijanskog katastra i kupoprodajni ugovor, proveravali njihovu autentičnost i uporedili ih sa Šapićevim javno dostupnim prijavama imovine. Obratili su se i Agenciji za sprečavanje korupcije, pitajući da li su svi izveštaji koje je Šapić podneo objavljeni i da li je nakon poslednjeg javno dostupnog izveštaja iz jula 2022. podneo novi.
Agencija je BIRN-u 12. januara 2023. odgovorila da su svi izveštaji koje je Šapić podneo obrađeni i objavljeni na njenom sajtu. Sud je ocenio da su novinari, u kombinaciji sa javno dostupnim podacima o imovini, imali osnov da izvedu zaključak da vila nije prijavljena.
Sud je objasnio da je Šapić jeste prijavio nekretninu u Trstu, ali kao dvoetažni stan od 150 kvadratnih metara, dok je italijanski katastar pokazivao da je reč o znatno većoj i drugačijoj imovini: vili od 399 kvadrata, garaži od oko 127 kvadrata, delu pristupnog puta i suvlasničkom udelu u šumskom zemljištu. Upravo zato je sud zaključio da podatak o prijavljenom stanu, nije odgovarao stvarnim karakteristikama imovine koju je Šapić kupio, te da je BIRN imao osnov da ukaže na to neslaganje.
Ugovor pokazao cenu i način plaćanja
BIRN-ovo istraživanje pokazalo je da je Šapić vilu u tršćanskom naselju Opičina kupio 30. maja 2018. godine od Marte Prioljo, za ukupno 820.000 evra. Prema kupoprodajnom ugovoru, 735.000 evra odnosilo se na kuću, a 85.000 na garažu.
Ugovor je pokazao da je kupoprodajna cena isplaćena u više navrata: 70.000 evra u novembru 2017, zatim 500.000 evra u decembru iste godine, a preostali iznosi u maju 2018. godine, putem bankarskih transfera i čekova izdatih preko italijanske banke Banca di Credito Cooperativo di Staranzano e Villesse – Filijala Trieste Chiarbola.
BIRN je ukazao i na to da je u Šapićevim prijavama Agenciji za sprečavanje korupcije bilo navedeno da nema novčanih sredstava na računima banaka u zemlji i inostranstvu, niti ušteđevinu, dok je kupoprodajni ugovor za nekretninu u Trstu sadržao podatke o uplatama za kupovinu vile sa računa italijanske banke. Zbog toga se u tekstu postavilo pitanje kako je mogao da plati nekretninu vrednu 820.000 evra, a da je istovremeno u prijavama Agenciji naveo da nema novac na računima niti ušteđevinu.
Ugovor je sadržao i podatak da je Šapić u vreme kupovine imao prijavljeno prebivalište u Trstu, na adresi Viale Gezi 26. U tekstu je BIRN otvorio pitanja o tome kako je stekao prebivalište u Italiji, s obzirom na to da je u tom periodu živeo i radio kao javni funkcioner u Beogradu, kao i da li je koristio poresku olakšicu „prva kuća“ prilikom kupovine nekretnine, kako se to videlo iz ugovora. Prema pravilima italijanske Agencije za prihode, olakšicu je moguće ostvariti ako kupac ima prebivalište u opštini, u kojoj se nalazi kupljena nekretnina. Italijanski advokat sa kojim je BIRN razgovarao ukazao je i na to da je za prijavu prebivališta važno da osoba u tom mestu uobičajeno boravi i da namerava da tamo ostane. BIRN je zato otvorio pitanje da li je Šapić ispunjavao uslove za korišćenje poreske olakšice i da li je eventualno prekršio i italijanske propise.
Pre objavljivanja teksta novinari su pokušali da dobiju Šapićev komentar i poslali mu niz pitanja o kupovini vile, novcu kojim je plaćena, prijavi imovine i prebivalištu u Italiji. Odgovore nisu dobili. To se konstatuje i u presudi.
Sud: Javni interes opravdava objavljivanje
Sud je ocenio da je imovina javnog funkcionera, način na koji ju je stekao i ispunjavanje obaveze njenog prijavljivanja pitanje od javnog interesa. Naveo je da javni funkcioneri moraju da pokažu veći stepen transparentnosti i da trpe širu granicu kritike nego privatna lica.
Sud je istakao i da to što nadležni organ pre objavljivanja teksta nije doneo odluku kojom bi utvrdio da je Šapić prekršio zakon, ne sprečava novinare da kritički ispituju postupanje javnog funkcionera i ukažu na nepravilnosti za koje imaju činjeničnu osnovu.
Odluka Višeg suda nije pravosnažna. Šapić ima pravo da uloži žalbu Apelacionom sudu u Beogradu u roku od osam dana od prijema pisanog otpravka presude.
Drugi spor protiv BIRN-a još traje
Protiv BIRN-a se vodi još jedan postupak po Šapićevoj tužbi, kojom je, takođe, tražio šest miliona dinara, zbog teksta o nelegalno dograđenom objektu na Bežanijskoj kosi koji je, prema dokumentaciji koju je BIRN prikupio, nezakonito ozakonjen nakon što je Šapić postao gradonačelnik Beograda. Taj sudski postupak još je u toku. BIRN je obe tužbe ocenio kao SLAPP tužbe – strateške postupke protiv javnog učešća, čiji je cilj da pravnim i finansijskim pritiskom zastraše i iscrpe novinare i obeshrabre ih da izveštavaju o temama od javnog interesa.
U međuvremenu, kako je BIRN objavio, Agencija za sprečavanje korupcije podnela je Višem javnom tužilaštvu u Beogradu krivičnu prijavu protiv Šapića, nakon vanredne provere njegovog izveštaja o imovini i prihodima, koju je pokrenula još 2018. godine. Agencija je BIRN-u potvrdila da je, nakon prikupljanja i analize dokumentacije, podnela prijavu tužilaštvu, ali nije precizirala koje je nepravilnosti utvrdila niti na koju imovinu i prihode se prijava odnosi. Iz tužilaštva nisu saopštili detalje, zbog tajnosti istrage.
Iskazi pred sudom: Šapićeve tvrdnje i odbrana BIRN-a
Šapić je na suđenju tvrdio da je vilu u Trstu prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije i da joj je naknadno dostavio kupoprodajni ugovor. Nije, međutim, objasnio da je ugovor dostavio pošto je Agencija pokrenula vanrednu proveru njegove imovine i zatražila taj dokument. Rekao je i da mu je obrazac za prijavu nekretnina Agenciji popunjavala sekretarica.
BIRN je u odbrani istakao da novinari imaju pravo da izveštavaju o mogućem kršenju zakona i kada o tome ne postoji sudska presuda, ukoliko su navodi zasnovani na proverljivim činjenicama. Redakcija je navela da je, pored provere katastarskih podataka i kupoprodajnog ugovora, angažovala grafologa radi provere autentičnosti potpisa, profesionalne prevodioce za dokumentaciju na italijanskom, lokalnog novinara za proveru na terenu, kao i nezavisnog fekt-čekera i pravnika koji su proveravali tekst pre objavljivanja.
BIRN je tužbu ocenio kao SLAPP, navodeći da je Šapić, umesto da zatraži ispravku ili demanti ili se obrati Savetu za štampu, pokrenuo sudski postupak i zatražio šest miliona dinara odštete, što višestruko premašuje uobičajene iznose u ovoj vrsti sporova. Kao dodatni razlog za takvu ocenu redakcija je navela da je Šapić protiv BIRN-a pokrenuo još jednu tužbu, takođe vrednu šest miliona dinara, zbog drugog teksta.
OSTALE TEME:
Izvor: BIRN Foto: Milos Tesic / ATAImages



