Chicago, IL
37°
Mostly Cloudy
6:36 am7:13 pm CDT
Feels like: 34°F
Wind: 4mph N
Humidity: 64%
Pressure: 30.1"Hg
UV index: 0
8 am9 am10 am11 am12 pm
39°F
41°F
41°F
43°F
45°F
SatSunMonTueWed
57°F / 39°F
46°F / 41°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F
41°F / 34°F

Published 4 years ago

By Antonije Kovačević

RAĐANJE TREĆE AMERIKE: Stidi se, beli čoveče, znamo šta si radio pre 400 leta!

Ne znam kako Vi, ali ja sam prethodnih desetak godina bio pomalo frustriran kada se od mene, kao Srbina, tražilo da se izvinjavam za ono što su počinili neki drugi, navodno u moje i u ime mog naroda.

Devedesete sam proveo na ulici, u medijskim rovovima i na uličnim barikadama, boreći se protiv Miloševićevog režima. Znam i šta znači izgubiti bližnje kao nevine žrtve ratnog zločina (slučaj “Bravnice”, BiH), a ipak sam se, ni sam ne znam kako, našao u situaciji da pojedine kolege, pa čak i ljudi koje sam smatrao prijateljima, očekuju od mene iskupljenje za nešto u čemu nisam učestvovao, pokajanje za nekakav virtuelni zločin koji sam “počinio” samo zato što sam to što mi piše u krštenici.

Prilično me je, a trajalo je godinama, iritiralo to nametanje kolektivne krivice i osećaja srama onima koji nisi učinili ništa loše. Naprotiv. Napose, ideja i potreba da se u isti tor, po nacionalnom ključu, onako ofrlje, uteraju ubice i nevini, mi se činila fašisoidnom i pogubnom po budućnost plemena sa brdovitog Balkana.

A onda sam preselio u Ameriku, misleći da sam preseljenjem iza sebe ostavio i tu nelagodu. Ali avaj…

Bele privilegije i crne cipele

Ako ste slučajno pomislili da je nametanje kolektivne krivice jednom narodu ili određenoj grupi ljudi specijalitet naših prostora, grdno ste se prevarili. Nešto slično, možda i gore, ovih se dana dešava u najbogatijoj zemlji sveta.

Blagodareći urnebesnoj kampanji, koja je u punom zamahu i u kojoj se zaglušujuća buka medija u stereo tehnici smenjuje sa uličnim pokličima, postalo je neprijatno, čak i sramotno biti belac u Americi.

Ako ste “kavkaske rase”, bar ako je verovati CNN-u, Njujork Tajmsu i demonstrantima Antife, apriori ste nosilac privilegija, rasnog prestiža, svejedno što Vaši preci sa robovlasnicima nisu li luk jeli, ni koze čuvali, ni crnce videli, džaba što u Americi kao Srbin živite život sa manje prava od svakog “born and raised” afroamera. Jednostavno, tako Vam to dođe u ovom izopačenom ekvilibrijumu. Ugasiš TV, misliš proći će, ali đavola, oni te sačekaju na društvenim mrežama, gde umesto logotipa Fejsbuka ovih dana iskaču pesnice “Black lives matter”. Ludnica.

Presija je toliko navalentna da bi, da je živ, Majkl Džekson verovatno platio lekarima da mu vrate originalnu boju kože.

Čisto podsećanja radi, ceo ovaj cirkus počeo je tako što je jedan policajac, prilikom hapšenja, ubio jednog kriminalca. Brutalno i za svaku osudu, ali još uvek nije dokazano da je ubica tom prilikom imao rasne predrasude.

To, fakat, nije smetalo da se digne kuka i motika i da talas “anti rasističkih” protesta zapali Ameriku, a onda i ostatak zapadnog dunjaluka. Pritom, sve je bilo toliko uhodano i dobro organizovano da se stekao utisak da je scena za predstavu bila pripremljena unapred i odavno, te da se samo čekao povod.

Od robovlasnika do roboglasača

Mnogi drugari sa Balkana pitaju me ovih dana da im, s obzirom da dešavanja pratim iz komšiluka, objasnim šta se zapravo dešava u Americi ovih dana.

Evo najkraće moguće definicije koju sam mogao da smislim:

Stranka koja je pre 160 godina izgubila građanski rat u Americi, a u njemu i beneficije da na plantažama koristi besplatnu snagu crnih robova, odlučila je da te iste, danas kao slobodne ljude, iskoristi još jednom, ne kao pamuka berače, već kao potencijalne birače.”

ABRAHAM OSLOBODILAC: Američki predsednik Linkoln je kao vođa Republikanske partije izborio slobodu za robove u američkom građanskom ratu

Znam da zvuči suludo, ali je činjenica: Demokratska stranka, čija se ideologija bazirala na ropstvu, u političkim okršajima sa Republikanskom partijom, koja je iz njihovih šaka oslobodila iste te robove, svoje izborne pobede već decenijama bazira upravo na “crnim glasovima”.

A u dobroj meri i crnim životima koji se, po nepisanom pravilu, svake četiri godine, u vreme izbora, koriste za podgrevanje rasnih tenzija, koje, pokazalo se do sada, ne iniciraju rešavanju problema, već služe isključivo mobilizaciji afroameričko biračkog tela da svoje glasove podari demokratskim kandidatima.

Iako se, realno, do dolaska Trampa na vlast, politika demokrata i republikanaca, procentualno gledano, razlikovala za 1-2% (najčešće u pogledu oporezivanja), dominantna većina crne populacije je po defaultu glasala za “magarce” (nadimak demokrata, koji potiče od njihove maskote). U zavisnosti od izbora i države, taj procenat je varirao i često išao preko 95%.

IZDALI JE CRNI GLASAČI: Hilatri Klinton dobila “samo” 89 posto glasova Afroamerikanaca

Primera radi, na predsedničkim izborima 2016. Hilari Klinton je dobila “samo” 89% glasova crnaca, a mnogi analitičari su kao ključnu za pobedu Trampa zapazili upravo činjenicu da mnogi Obamini, obojeni glasači, nisu izašli na birališta.

Predrasude i stereotipi

U čemu je trik, zašto crni glasači listom staju za stranku sa ovakvim istorijskim pedigreom, zašto glasaju za mučitelje svojih predaka?

Odgovor leži u stereotipima koji su izgrađeni uglavnom posle drugog svetskog rata, a naročito posle atentatom skraćenog Kenedijevog mandata.

Kreatori modernog američkog društva, u pokušaju da naprave dve identične polovine jabuke i udare temelje stabilnog, monolitnog dvopartijskog društva, u kome neće biti mesta za trećeg, crni su teg dodali na tas demokrata.

Po tim stereotipima, u najvećoj meri medijski konstruisanim, republikanska partija je projektovana kao prćija bogatih industrijalaca i belih preduzetnika, a demokratska kao utočište potlačenih, obojenih, emigranata, umetnika, mladih i slobodarski orjentisanih ljudi.

Da je političko baždarenje uspelo svedoči skoro savršeno tempiran karusel na kome su se u poslednjih 60 godina vrtele dve najjače partije. Sledeći taj obrazac sabiraju se glasovi, na traci smenjuju predsednici, kongresmeni, senatori…

U takvom društvu, koje je za proteklih 150 godina obrnulo čitav jedan civilizacijski i politički krug, nije ništa neobično kad glasnogovornica Demokratske stranke i spikerka Kongresa, Nensi Pelosi, pod izgovorom rasizma, ukloni iz svečane sale portrete njenih prethodnika, predstavnika Konfederacije: Roberta Hantera, Hauela Kobsa, Džejmsa Ora i Čarlsa Krispa, koji su, sasvim slučajno, bili – lideri njene partije.

ISTORIJA U CENTRIFUGI: Obezbeđenje iznosi slike čelnika demokrata iz perioda Konfederacije. Slučajno ili namerno, akciju kontroliše crna dama iz osoblja Kongresa

Licemerje? Ma jok. Samo politika u predizborno doba.

Politički amater i šok za sistem

Trampov dolazak na vlast je, imajući u vidu sve napred rečeno, bio priličan incident, jer se u Beloj kući pojavio lik, dovoljno bogat da ne zavisi od centara moći, a dovoljno svojeglav da se prema politici odnosi kao da ona pre njega nije ni postojala. Tramp se u startu predstavio kao nacionalista i antiglobalista, što mnogi isprva nisu shvatili ozbiljno, pa ih je zato mnogo i koštalo.

Politikom “novog dila” u njegovoj verziji Tramp se zamerio mnogima jer se u svetskoj politici ponašao kao indijski trgovac Apu iz popularne serije “Simpsonovi”, ili, ako će vam to biti razumljivije, u duhu nekadašnjeg Čankovog izbornog slogana – “Di su naši novci?”.

DI SU MOJI NOVCI? Tramp Angeli Merkel isporučio račun za NATO

Tako je nemačkoj kancelarki Angeli Merkel na prvom sastanku saopštio da mu duguje 1 trilion dolara na konto nemačkih doprinosa za NATO, Kinezima je uveo sankcije i za 70% smanjio uvoz njihove robe, a nedavno je, posle više pretnji, definitivno ukinuo apanažu Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, kojoj je SAD bila najveći donator sa 400 miliona dolara godišnje, dakle oko 15% ukupnog budžeta.

Bez ratova nema nafte, nema bombi

Njegov politički kurs ipak je najviše koštao američke naftaše i proizvođače oružja, koji su bez ekspanzionizma kao osnovne karakteristike američke spoljne politike ostali bez žarišta iz kojih su prethodnih dekada crpili enorman profit. Bez ratova nema novih naftnih polja, a bombe, avioni i tenkovi ostaju da čame u skladištima, kao roba bez realne potražnje.

Govoreći na svom prvom predizbornom mitingu juče u Oklahomi on je otvoreno poručio da neće raditi za vojno industrijski kompleks vodeći sulude ratove po svetu”.

I tu negde otprilike dolazimo do katarze…

O medijskom uticaju ova dva moćna koncerna, kojima se, zahvaljujući epidemiji korone, prema kojoj Tramp ima prilično nipodaštavajući odnos (od početka odbija da nosi masku), priključio i treći, farmakološki, tako da je razapinjanje Trampa u štampi i na teve bilo očekivano, mada ipak neobično, jer se ništa nalik nije dogodilo nijednom američkom predsedniku još od Ričarda Niksona i Votergejta.

Svesne da pred sobom imaju nekontrolisanu osobu, koju nisu uspele pripitomiti za četiri godine mandata, naftaške, oružarske i druge korporacije su na predstojećim izborima odabrale svoju stranu i prešle na realizaciju projekta “Defund Trump”. Ubistvo Džordža Flojda bio je samo zgodan povod da se nezadovoljstvo zbog postupka policajca u državi koju, btw, u potpunosti kontrolišu demokrate (Minesota), preraste u anti-Trampovsku bunu, što više niko i ne krije.

OD PROTESTA PROTIV POLICIJSKE BRUTALNOSTI DO TRAMPA: Kadar iz Sijetla, iz države u državi pod imenom CHOP (Capitol Hill Organized Protest, nekadašnji CHAZ)

Zelene novčanice sa računa tih giganata sada se slivaju u medije i na ulice, gde Soroševe formacije, uz podršku zavadene dece i klasične lopovske bratije, prave dimnu zavesu za ono što se zbiva na planu visoke politike, gde niko i ne misli o policijskoj butalnosti i crnačkim pravima, već samo i isključivo o Njegovom veličanstvu – dolaru!

Tenzija se iz dana u dan diže jer su verovatno i kreatori kampanje prilično svesni da Bajden ne može da dobije ove izbore, tačnije da jedino Tramp može da ih izgubi.

Onaj ko pokuša da iskoči iz ovog šablona i medijsko-korporativne uravnilovke, dobije po ušima, ili po džepu, kao što se desilo jednom od najboljih američkih novinara, Takeru Karlsonu, čiji je šou na Foks TV preko noći izgubio izgubio najveće sponzore zbog njegove kritike pokreta “Black Lives Matter”.

Dan nakon što je taj pokret nazvao najjačom političkom snagom u SAD, dve kompanije u vlasništvu Diznija, T-Mobile i ABC stopirale su oglašavanje u emisiji.

A šta ako stvari odu predaleko…

Uz sve ove predvidive aspekte aktuelne političke krize u Americi koja će, po svemu sudeći, potrajati sve do izbora 3.novembra, ipak se čini da je u nekim segmentima stvar otišla predaleko, dalje nego što su to planirali njeni organizatori. U segmentima koji prevazilaze predizbornu trku i zadiru u temelje američkog društva.

Takvi su, primera radi, predlozi da se zbog jednog ubistva rasformira čitava policija, što se već uveliko dešava u Mineapolisu i Njujorku, kao i tendencija rasnog raslojavanja i insistiranja na razlikama kroz tobožnju borbu za njihovo uklanjanje. Osim što izvrgava podsmehu američku himne i čuveni citat o “zemlji slobodnih i kući hrabrih” (“land of the free i home of the brave”) sve ovo dovodi u pitanje 160 godina borbe za jednakost, od ukidanja ropstva naovamo.

https://www.youtube.com/watch?v=zy387d5mfqA
CRNCI ZA TRAMPA: Neke afroamerikance kampanja je već okrenula na drugu stranu

Demokrate, njihove sponzore i saučesnike ova bi igra mogla koštati mnogo više od jednog mandata. Jer, ako izgube kontrolu nad procesima koji se sada dešavaju, a čini se da je uveliko gube, postoji opasnost da bi se u rastućoj anarhiji mogao raspasti onaj karusel uz čiju su pomoć svakih 4 do 8 godina zauzimali fotelje u Beloj kući, Senatu, Kongresu…

Pokušajte, na primer, da zamislite situaciju u kojoj posle izbora, naročito ukoliko Tramp izbori drugi mandat, nezadovoljni afroamerikanci reše da prestanu biti moneta za potkursurivanje u političkim igrama demokrata i republikanaca, osnuju sopstvenu partiju, koja bi verodostojno zastupala njihove interese. Šta ako posle njih, to isto urade i hispanjolci, kao najpotentnija i najbrže rastuća populacija u SAD?

Neko će reći da je to nemoguće ili teško izvodljivo. Hm, ne bih se baš kladio na to.

Dža ili bu

Amerika je, to je svakim danom sve očiglednije, postala zemlja u kojoj se dešavaju do skora nezamislive stvari. Ko je do juče mogao da zamisli da će njeni građani paliti i rušiti statue Džordža Vašingtona i Tomasa Džefersona, otaca nacije? Verovatno niko, pa se ipak desilo.

U nekadašnjoj britanskoj koloniji, koja je za 250 godina postala najmoćnija sila sveta, u ovom trenutku je sve moguće. To je ono što zabrinjava i plaši s jedne, ali i ohrabruje, s druge strane.

Amerika iz ovog previranja može izaći kao politički i rasno duboko podeljena, moralno potrošena imperija, ili kao demokratija novorođena iz pepela spaljenih zabluda i istorijskih kontroverzi.

Odgovor ćemo najverovatnije znati već početkom novembra….

(Kraj teksta)

Antrfile: Tetka Džemajma odlazi u istoriju

O tome koliko sve što se dešava nema blage veze sa borbom za rasnu jednakost i crnačka prava govori i sledeći slučaj…

Kad sam došao u Ameriku i pravo sa aerodroma svratio u jednu čikašku prodavnicu, da “napunim frižider”, pažnju mi je privukla “Tetka Džemajma” (Aunt Jemima), lepo upakovana mešavina za pravljenje palačinki (postoji i istoimeni sirup sa raznim ukusima) na čijoj je kutiji stajao lik simpatične, nasmejane crne žene. Sećam se da sam tada pomislio:

NAJPOZNATIJA MEŠAVINA ZA PALAČINKE: Zabranjena zbog rasnog momenta

“Konačno, u moru belih majki, dece i onog čiče sa bradicom iz “Kentaki Frajd Čiken”, neko se setio da proizvod brendira likom crne osobe”.

A onda je prošle nedelje stigla vest da će vlasnici kompanije “Kveker Outs” (“Quaker Oats”) promeniti ime i logo proizvoda jer su procenili da je “poreklo tetke Džemajme zasnovano na rasnom stereotipu”.

Tako je, posle 130-godina, jedna od retkih robnih marki koja je kao svoj zaštitni znak imala čoveka/ženu crne boje kože, otišla u istoriju. Koliko je potez bio promašen svedoči i reakcija praunuka “Tetka Džemajme”, koja se u realnom životu zvala Ana Harington:

“Moja prabaka se počela pojavljivati na brendu “Tetka Džemajma” još 1935. godine. Radila je za “Kveker Outs” 20 godina, putovala svuda po SAD i Kanadi praveći palačinke za njih. Služila je tim ljudima, iako je to bilo posle ropstva. Šta mislite, kako se osećam kao crnac koji ovde živi i govori vam o svojoj porodičnoj istoriji koju sada pokušavaju izbrisati?”, upitao se, reklo bi se sa pravom, Larnel Evans (66) za Patch Chicago.

PREŠAO GRANICE: “Ujka Ben” je u međuvremenu postao poznat i širom sveta

Tetka Džemajma je prva pala u borbi za (protiv) rasne diskriminacije. Dan kasnije žrtviovan je i “Ujka Ben”, čuveni crni čikica sa pakovanja pirinča, čiji su proizvođači (“Mars”) najavili da će “rebrendirati proizvod zbog rasnih implikacija”!

Epidemija gluposti se nastavlja, za sada joj se ne vidi kraj…

Piše: Antonije KOvačević Foto: Washington Post, Facebook, Youtube

YOU MAY LIKE