Chicago, IL
30°
Mostly Cloudy
6:54 am7:02 pm CDT
Feels like: 19°F
Wind: 15mph SW
Humidity: 56%
Pressure: 29.89"Hg
UV index: 0
7 am8 am9 am10 am11 am
30°F
30°F
34°F
37°F
41°F
WedThuFriSatSun
37°F / 27°F
37°F / 34°F
43°F / 32°F
37°F / 30°F
45°F / 36°F

Published 3 years ago

By Serbian Times

ROĐENJE DINASTIJE NEMANJIĆ: Priča o Stefanu Prvovenčanom i stvaranju prvog srpskog kraljevstva!

Velike promene u odnosima država na Balkanu i van njega, karakteriše početak vladavine župana Stefana.

Za vreme ugarskog kralja Emerika (1196-1204), njegov brat, potonji kralj, Andrija (1205-1235), osvaja 1198. godine Hum od kralja Vukana. To je bio korak koji je, svakako, predstavljao uvod u osvajanja srpskih zemalja. Da bi se odbranio, Vukan traži oslonac na zapadu, prvenstveno kod pape Inoćentija III (1198-1216), sa kojim je prema nekim izvorima, preko svoje žene, bio u srodstvu.

Vukan je očekivao da će te veze sa papom, zatim mogućnost da Rim preko njega nametne svoj katolicizam celoj Srbiji i njegovo saopštenje papi o prisustvu bogumila u Bosni i planu za njihovo istrebljenje, njega staviti u žižu događaja kao svog eksponenta na Balkanu.

Međutim, papa poziva Emerika da sredi stanje u Bosni, a zapostavlja Vukana. U to vreme već je i car Bugarske Kalojan (1197-1207) primio katolicizam. Tako je župan Stefan mogao očekivati napad sa sve tri strane: od Vukana, Emerika i Kalojana. Da bi otklonio eventualne opasnosti, i on traži od pape kraljevsku krunu, što bi značilo vid legitimiteta i zaštitu od katoličkih kraljeva i njihovih napada. Zauzvrat, on bi zemlju u crkvenom pogledu podčinio Rimu.

Papi je odgovarao taj zahtev i on je odredio svog kardinala Jovana za svečano Stefanovo krunisanje. To bi značilo konačno utvrđivanje katolicizma na celom Balkanu. Kako se to nije poklapalo sa interesima Vukana i Emerika, Emerik podstaknut od Vukana sprečava Stefanovo krunisanje.

U kontekstu tih događaja i slabljenja Vizantije, Stefan je oterao svoju suprugu Evdokiju 1200. ili 1201. godine. Za nju neki izvori kažu da je bila “neverna”. Sa njom je Stefan imao decu: Radoslava i Komneniju, možda i Vladislava i Predislava.

Rasplet je usledio već početkom 1200. godine, neposredno posle smrti Stefana Nemanje, monaha Simeona, u Hilandaru 13.II 1200. godine. Vukan uspeva uz pomoć Emerika da zbaci župana Stefana i zauzme Srbiju 1202. godine. Papa Inođentije III je već iste godine pismom čestitao Emeriku zauzimanje zemalja srpskog velikog župana, a početkom 1203. godine obraća se Vukanu kao velikom županu Srbije.

Papa ni ovom prilikom ne poverava Vukanu i njegovom barskom arhiepiskopu organizaciju katoličke crkve po srpskim zemljama, nego za to zadužuje Emerikovog arhiepiskopa grada Kaloče u Ugarskoj.

Tu i leži razlog kratkog Vukanovog vladanja Srbijom, jer ovakva papska politika, svakako pogrešno usmerena, začinjena ugarskim težnjama stvara pojačan revolt srpskog narada. Već orijentisan pravoslavlju, on se protivio Vukanu i njegovim planovima.

Prsten Stefana Prvovenčanog / Wikimedia Creative Commons

Kad je car Kalojan sredinom 1203. godine prodro u Srbiju i zauzeo Niš i Braničevo od Mađara, Stefan koristi te okolnosti, uspeva da protera Vukana i pobrati županski presto. Pošto se Emerik nalazio u sukobu sa bratom Andrijom, nije mogao pružiti Vukanu odgovarajuću pomoć i on se povlači na svoje posede u Zetu.

Na taj način nije ni stigla Vukanu Inoćentijeva kraljevska kruna, koju mu je, prihvatajući Vukanove razloge, pristao dati 1202. godine. Time bi Vukanovo županstvo bilo podignuto na rang kraljevstva.

Do pomirenja među braćom došlo je tek dolaskom arhimandrita Save koji je sa sobom doneo mošti njihovog oca Simeona Mirotočivog u Srbiju, 1207. godine. Posle te godine Vukanovo ime se više ne javlja u izvorima. Njegov najstariji sin Đorđe nosi titulu kralja od 1208. do 1242. godine. Srednji sin Stefan je poznat kao ktitor manastira Morače. Najmlađi sin Dmitar je postao monah David. Unuk župana Dmitra bio je knez Vratko, vojskovođa Dušana Silnog. Verovatno je i Mladen, rodonačelnik Brankovića, Vukanov potomak.

U proleće 1202. godine u Veneciji se priprema IV krstaški rat. Ishod pohoda je bio zauzimanje Carigrada i formiranje Latinskog Carstva (od 1204. do 1261. godine). Ovom krupnom promenom odnosa na Balkanu, Srbija se našla na udaru bugarskog cara Borila (1207-1218), latinskog cara Henrika Flandrijskog (1206-1216), epirskog vladara Mihaila I Anđela (1205-1214) koji je sanjao o obnovi Vizantije i ugarskog kralja Andrije.

Da bi otklonio sve te opasnosti, župan Stefan je tražio saveznike u Veneciji i papi. Plod tih pregovora bio je Stefanov brak sa Anom, unukom dužda Enrika Dandole (prema nekim izvorima to je treći brak Stefanov) koji je sklopljen najverovatnije oko 1207-1208. godine. Iz tog braka je rođen Stefanov sin Uroš. Ovaj brak doneo je veće okretanje Srbije papstvu. Tako je Stefan od pape Honorija III (1216-1227) tražio kraljevsku krunu, uz obećanje da će svoju državu potčiniti u crkvenom jurisdikcionom pogledu Rimu. Papa je prihvatio Stefanove predloge, poslao mu je legate sa kraljevskom krunom i on je svečano krunisan 1217. godine.

Prema nabrajanju krunskih oblasti (Srbija, Duklja, Travunija, Dalmacija i Zahumlje), vidljivo je da je preuzeo Vukanove posede posle njegove smrti. Papa je za crkveni centar svih tih širokih oblasti imenovao srpsku barsku arhiepiskopiju jer je uvideo Inođentijevu grešku pri poveravanju crkvene organizacije i jurisdikcije ugarskom gradu Kaloči.

Arhimandrit studenički Sava, svakako nezadovoljan tom prozapadnom politikom brata kralja Stefana, napustio je Srbiju i otišao u Svetu Goru. Snaga opozicije katolicizmu u Srbiji i nezadovoljstvo zbog neslaganja braće, što je uslovilo odlazak arhimandrita Save iz Srbije, prinuđuju kralja Stefana na ponovno približavanje Vizantiji, i nezadovoljnom bratu. Arhimandrit Sava odlazi u Nikeju, i koristeći bratovljeve inicijative sa carem Teodorom I Laskarisem (1204-1222) i carigradskim patrijarhom Manojlom Sarantenom Haritopulom (1215-1222), čije je sedište posle zauzimanja Carigrada od Latina bilo u Nikeji, uspeva dobiti samostalnost za srpsku crkvu, ali sada ne više iz Rima.

Za prvog autokefalnog arhiepiskopa svečano je hirotonisan dotadašnji arhimandrit Sava, u Nikeji 1219. godine. Na povratku u Srbiju, arhiepiskop Sava se zadržao u Solunu, u manastiru Filokalu, gde je sređujući zakonske knjige, sastavio poznatu “Krmčiju” ili “Nomokanon”, osnovni zakonski spomenik Srpske pravoslavne crkve.

Freska Stefana Prvovenčanog iz manastira Mileševa/ Wikimedia Creative Commons

Savinim dolaskom u Srbiju počinje organizovanje srpske samostalne crkve. Pored dve postojeće eparhije, raške i prizrenske koja se pominje još u povelji cara Vasilija II iz 1019. godine, osnovane su nove episkopije: zetska, humska, hvostanska, toplička, budimljanska, dabarska i moravička. Centar nove arhiepiskopije postaje manastir Žiča, zadužbina kralja Stefana. Novi pravoslavni arhiepiskop, uticajem brata kralja, ne traži ukidanje katoličke barske arhiepiskopije.

Kralj Stefan Prvovenčani je umro septembra 1228. godine. Arhiepiskop Sava ga je zamonašio pred smrt i dao mu ime Simeon. Tom prilikom je preneta kraljevska vlast na njegovog sina Radoslava. Sahranjen je u manastiru Studenica i postao >>sveti Kralj Studenički<<.

Kad je Stefan Nemanjić dobio kraljevsku krunu od pape, ugarski kralj Andrija II nalazio se u krstaškom pohodu iz koga se vratio krajem 1218. godine. Nezadovoljan promenom u Srbiji, odmah je počeo pripreme za rat protiv Srbije. Kralj Stefan šalje svog brata arhiepiskopa Savu u diplomatsku misiju kralju Andriji II.

Rezultat je bio odvraćanje kraljevo od napada na Srbiju, što Savini biografi nazivaju njegovim čudotvorstvom (nešto ranije je to bilo i sa Strezom). Opasnost po Srbiju je jedino mogla doći još iz Epira, gde je Teodor I Anđeo (1214-1230), u svojim smelim planovima obnove Vizantije, imao u vidu i osvajanje Srbije.

Sveti Sava kruniše svog brata Stefana Prvovenčanog / Wikimedia Creative Commons

Opasnost je uspešno otklonjena sklapanjem braka između Stefanovog sina Radoslava i Ane, kćerke Teodora I Anđela. Prema nekim novijim istraživanjima, do tog političkog braka došlo je 1219. ili 1220. godine.

U tradiciji je ostalo shvatanje da je kralja Stefana, pored pape, krunisao i njegov brat arhiepiskop Sava, po svom dolasku u Srbiju. Nesporno je papino krunisanje Stefana, ovenčavanjem krunom na dan Vaznesenja Hristovog 1220. godine po pravoslavnom obredu, što potvrđuju biografi Domentijan i Teodosije, otuda i epitet Prvovenčani.

Izvor: Dinastija Nemanjić
Foto: Wikimedia Creative Commons

YOU MAY LIKE