Chicago, IL
30°
Cloudy
6:54 am7:02 pm CDT
Feels like: 19°F
Wind: 14mph WSW
Humidity: 56%
Pressure: 30"Hg
UV index: 0
11 pm12 am1 am2 am3 am
30°F
30°F
30°F
30°F
30°F
WedThuFriSatSun
37°F / 27°F
37°F / 32°F
45°F / 30°F
36°F / 28°F
45°F / 37°F

Published 1 year ago

By Antonije Kovačević

PREDRAG SVE ODUŠEVIO DUHOVITIM PESMAMA: Mladi Trebinjac piše poeziju, svira gusle, jaše konje i poručuje: U selu je spas! (VIDEO)

U vreme kada poezija nije više popularna ni među starima, a kamoli mladima, a pevanje uz gusle još manje, mladi Trebinjac Predrag Janičić privukao je veliku pažnju na društvenim mrežama svojim duhovitim stihovima, ali i guslarskim veštinama.

Zato smo odlučili da ga kontaktiramo i vidimo šta ga to inspiriše i otkud ljubav prema stvarima koje i nisu baš u prvom planu kod mladića njegovih godina…

-Rođen sam u Trebinju u jeku otadžbinskog rata 1993.godine, u te dane moj otac je bio oficir, kapetan Vojske Republike Srpske i komandir čete. Jednom prilikom na ratištu sanjao je da mu se rodio sin i da mu je dao ime Predrag. Prvom prilikom kada je došao na odsustvo ispričao je taj san mojoj majci. Posle par mjeseci otišao je sa vojskom na sarajevsko ratište, pošto je bila jaka ofanziva, vijesti su prenosile lošu situaciju sa ratišta. U te teške dane za moju porodicu rodilo se muško dijete. Što bi moja baba rekla, “zasijala je luča budućnosti”. Majka, i ako u tom momentu ništa nije znala za mog oca, sjetila se onog sna i dala mi ime Predrag. Moj se otac posle, slava Bogu, zdravo vratio sa fronta i zagrlio svoj san u naručju. Mi ti inače potičemo iz Banjskog bratstva Janičića iz Broćanca, a moje pleme je Korjenićko. Staro porijeko nam je bratstvo Bakoča iz drevnog grada Klobuka. Moj čukunđed Vaso je izbjegao iz Broćanca, vjerovatno od turskog zuluma ili krvne osvete, i imigrirao u Ljubomir kod Trebinja. Tako se ogranak moje porodice sa sjeverne strane Leotara, naselio u ove krajeve. Tu živimo i bitišemo do današnjeg dana. 

ŽIVOT NA SELU: Predrag Janičić sa trogodišnjim sinom

Kad si počeo da pišeš poeziju i da sviraš uz gusle? Je li to tradicija u tvojoj porodici odranije

-Poezija i gusle su sastavni deo u životu jednog Hercegovca. Odrastao sam uz gusle, i pojanje moga đeda Veljka. Gusle sam vjerovatno slušao dok sam bio i u majčinom stomaku. Tako da je za mene još od malena taj epski svijet bio enigma i vrhunac našeg postojanja. U Hercegovini o guslama se nikada nije puno pričalo, one su jednostavno uvijek bile tu pri svakoj zgodnoj prilici. A skoro da nije bilo kuće a da u njoj nije bilo muškog čeljadeta koje ne bi umjelo zapjevati uz gusle. Ja sam još ko dijete znao s’ vremena na vreme sročiti koju rimu, ali to su više bile neke seoske šale koje nisam zapisivao. Prvi moji zapisani stihovi su se rodili 2010. godine kada je moj đed Veljko preminuo. Ti su stihovi bili naravno posvećeni njemu. Od tada sam počeo da zapisujem. Najprije su to bile neke šaljive i lokalne teme a posle je to išlo sve ozbiljnije i ozbiljnije. Da ne budem lažno skroman već na samom početku ulaska u svijet poezije osjetio sam da imam dara.

MNOGO DRŽI DO TRADICIJE: Predrag u hercegovačkoj narodnoj nošnji

Ko su junaci tvojih pjesama? O čemu i o kome najviše voliš da pišeš? 

Da bi čovjek nešto (bilo šta) uspješno uradio u životu potrebne su tri faktora: rad, upornost i motivacija. Meni je motivacija uvijek bilo to nesalomivo junaštvo naših predaka. Sve moje pjesme su posvećene Hercegovini i junacima iz minulih ratova. Pisao sam dosta o stradanju Srba od ustaša 1941.godine, o brojnim jamama i stratištima, pa sve do bratoubilačkog rata i žrtvama naopake komunističke ideologije.

Nerijetko napišem po neku šaljivu pjesmu sa kojom želim da na neki šaljiv moj način istaknem nedostatke današnjeg vremena. Pisao sam i ljubavne pjesme, ali to nisam objavljivao. To su obično bili kratki spjevi posvećeni osobama do kojih mi je bilo stalo.

POEZIJA OD MALENA: Predrag je rado viđen gost na raznim svečanostima

Ko ti je publika, pred kim izvodiš te pesme?

-Pošto su epske pjesme preteča gusala, moje stihove najviše predstavljam guslarskoj publici, na brojnim guslarskim večerima, na raznim priredbama i manifestacijama.

Je li devojka iz tvoje pesme, ona što je napustila selo i otišla u “čaršiju”, stvarna ličnost ili pojava koju opisuješ?

-Ta šaljiva pjesma koju sam nazvao: “Pismo njojzi” može se slobodno kazati da je posvećena svakom hercegovačkom selu u današnjem vremenu. Inspirisan time da u mom rođenom selu sada ima preko 50 neženjenih momaka, a da nema niti jedna djevojka, odlučio sam da na šaljiv ali istinit način opišem u čemu je problem.

Mladi napuštaju sela i sele se u gradove, mnogi odlaze u inostranstvo…Kako ti gledaš na to?

-A to je kao što znate surova istina koja naša sela vodi u nestanak. Jer današnje mlade djevojke u želji za obrazovanjem i boljim životom odlaze u velike gradove, tamo izuče škole, zaposle se, udaju, i zauvjek ostavljaju svoje selo i korjene. A po koji momak još uvijek tvrdoglavo i uporno čuva đedov kućni prag, i ne napušta kućno ognjište ni pod kakvu cijenu. Ja sam lično jedan od tih najupornijih koji je ostao na ognjištu. Moja životna priča ispunjena je prije svega porodičnom harmonijom i radošću, ženu svog života upoznao sam u velikom gradu, Beogradu. Istini za volju, na jednoj guslarskoj manifestaciji.

“NIŠTA JOJ NISAM LAGAO”: Beograđanka Aleksandra preselila je u hercegovačko selo

Od samog početka naše emotivne veze ništa joj nisam lagao. Odmah sam joj predstavio svoje životne namjere, što je ona sa oduševljenjem prihvatila. I eto tako punih 5 godina je prošlo od tada do danas, a moja Beograđanka se potpuno navikla na moje selo Ljubomir i na naš način života, da bi danas kako kaže teško mogla igdje drugo živjeti. Iz te ljubavi sa mojom Aleksandrom dobio sam mog prvijenca Veljka, a ovih dana dobićemo prinovu. Tako da ćemo biti bogatiji sa još jednim čeljadetom više, ako Bog da. Što bi rekla pjesma…

“Nema sreće bez plača đetinja

 jer su đeca najviša svetinja,

sva Bogatstva svijeta ne znače,

đe u kući dijete ne plače”

Kako to izgleda život na hercegovačkom selu u 21.veku?

-Slava Bogu ima nas puna kuća čeljadi, u porodičnom domu zajedno živimo moj otac, majka, baba, brat, supruga, sin Veljko i ja. Bavimo se poljoprivredom, imamo lijepo domaćinstvo, bogati smo plodnom oranicom i izobilnom vodom, to su dva najvažnija faktora koji garantuju uspjeh svakom ko hoće da radi. A rad i želja za napretkom su valjda i najveća motivacija svakog čovjeka, ili bi to bar tako trebalo da bude.

ČEKAJUĆI DRUGU PRINOVU: Predrag i Aleksandra Janičić

Moj dan na selu je uobičajen, kao i bilo kog drugog seljaka. Porani se ujutru za ranije, najprije se namiri stoka, pomuzu i nahrane krave, puste ovce na ispašu. Oko zemlje radimo dosta savremenijim metodama nego je to bilo ranije, imamo poljoprivredne mašine, ali se ja nisam nikada odrekao ni onog tradicijalnog, a to su moji konji vrani, koje držim samo iz hobija. I tako sa vremena na vrijeme stavim sedlo i onako u galopu poigram konja niz polje, čisto da mi adrenalin razgali dušu i da malo napunim baterije.

ADRENALIN U SEDLU: Predrag uči sina da jaše

Kako ti komentarišeš društvene mreže i ono što gledamo tamo? Jesu li lepše žene u prirodi ili na društvenim mrežama…?

-Da vam iskren budem, sve što sam stariji sve rjeđe posjećujem društvene mreže, jer na tim raznoraznim portalima i mrežama ima jako puno negativnih stvari i negativnih komentara. Ljudi kritikuju jedni druge, osjeti se prevelika zavist i ljubomora. Žene kao žene, sve su lijepe na svoj način, ali opet, kada bih birao, rađe bih poljubio lice mlade čobanice koja je rumena od planinskog sjevera, nego onu sa društvenih mreža koja se rumeni ružom i karminom i raznim inovacijama telefonskih savremenih aplikacija. Kao što sam već i naveo gusle su moj život, bez koga sigurno ne bih mogao, što bi rekla ona pjesma 

” S’ guslama me zadojila majka, 

Gusle su mi bila uspavanka”

Gusle je u međuvremenu počeo da svira i tvoj sin, sa svega 3 godine…Koliko su gusle važne za srpski narod? 

-Ja se lično trudim koliko je to god moguće da moju ljubav prema guslama i epskoj poeziji prenesem na moje potomke, tako i moj sin sa nepune 3 godine već pomalo gusla, još tepa ali zna sigurno preko 50-ak naših izvornih pjesama, gangi. Vjerujte mi da sam mnogo srećan jer sam u prilici da svoju djecu vaspitavam na zdrav način, u zdravoj sredini. 

Gusle su opisale srpsku istoriju, gusle su dio istorije, i dok bude potonjeg Srbina biće i gusala u to sam ubijeđen jer što bi rekla pjesma:

“Manastiri i sveto gudalo

 to je srpsku vjeru očuvalo”,

Stihovima, kako i dolikuje, završava ovaj naš intervju Predrag Janičić… A nama ostaje samo da mu poželimo da i njegova deca nastave da, poput njjega, čuvaju srpsko ime i tradiciju.

I naravno, gusle!

Tekst: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva

YOU MAY LIKE