U klubu „Maćado“ u Čikagu u subotu će, sa početkom od 6 časova, biti održana promocija knjige „Esmeralda“ Aleksandra Bilanovića. Sudeći po najavama oni koji budu došli biće svedoci nečega što je puno više od obične promocije knjige, a posle zvaničnog dela na kome će govoriti autor i njegovi gosti uslediće rok koncert grupe Rock Yunion, koji će pootrajati do ranih jutarnjih časova.

Da bi otkrili o čemu govori „Esmeralda“ i koliko naaslov dela ima veze sa čuvenom latino sserijom na koju su otkidale srpske domaćice ratnih 1990-tih, popričali smo sa čovekom koji ju je napisao, Aleksandrom Bilanovićem i čuli dovoljno da shvatimo da bi se i o piscu bez problema mogla napisati čitava jedna knjiga, i još ponešto…

-Rođen sam 1973.godine na ugli Cvijićeve i tadašnjeg 29.novembra, dan posle smrti legendarnog Brusa Lija. U desetoj godini se selim na Novi Beograd, gde počinje moj ringišpil od života. Posle završene srednje škole „Nikola Tesla“ zapošljavam se u tadašnjoj Službi Državne Bezbednosti, gde sam sam radio nepune 4 godine, a onda organizovao bekstvo za London jer sam u jednom trenutku provalio da radim za pogrešnu stranu, počinje svoju živopisnu životnu priču Bilanović.

London ga je naučio mnogo čemu, grad u kome se prepliće politika, umetnost, muzika, melting pot različitih kultura i rasa ostavio je na njega veliki utisak.

KOMŠIJA SA DREVNIM INKAMA: Aleksandar dannas živi nedalekon od drevnog grada Maču Pikču

-U Londonu provodim šest godina, a onda selim u Edinburg u Škotskoj, gde sam živeo i bavio se sumnjivim poslovima (smeh). Za one koji su gledali film „Trejn spoting“, koji je takođe sniman u Edinburgu, reći ću samo toliko da sam bio svedok vrlo sličnih situacija i da bih sada mogao da napišem scenario koji bi bio nalik onome koji je napisao Irvin Velš za ovaj filmski blokbaster, ističe on za Serbian Times.

Ipak, u Škotskoj se nije dugo zadržao, a glavni razlog bilo je vreme…

-Dozlogrdila mi je kiša i loše vreme, a pomalo sam dosadio i sam sebi, zasitio se i odlučio ponovo da bežim, ovaj put daleko od Evrope, ni manje ni više nego u u Južnu Ameriku. Prvo sam se jedno vreme zadržao u Rio de Ženeiru i Florijanopolisu u Brazil, to je trajalo oko godinu i po dana, onda sam se skrasio u Buenos Airesu, gde sam došao 2007 godine i pokrenuo Off-road turističku agenciju (latinoffroad.com), gde sam turiste-avanturiste vodio u predele koje obični turisti nisu posećivali, daleko od utabanih staza. Celu deceniju sam uživao u takvom životu, upoznao mnoge sjajne ljude, a onda upravo zahvaljujući tom iskustvu, odlučio da idem dalje.

Sledeća destinacija je bio Paragvaj, gde je naš sagovornik živeo godinu i po dana u jednoj nemačkoj Of–road komuni

-Pored stila života u prirodi, daleko od civilizacije, koji mi je izuzetno prijao, u Južnoj Americi sam počeo da se zanimam za tradicionalnu medicinu amazonskih plemena. Izučavao sam razne biljke, poput ayahska-e i kaktusa San Pedro, čime se i danas bavim u Peruu, gde živim u selu Pisak, oko 70km udaljenom od veličanstvenog Maču Pikčua, kaže Aleksandar Bilanović.

ŽIVI U DIVLJINI, LEČI TRAVAMA I KAKTUSIMA: Aleksandar Bilanović

Život u Južnoj Americi ga je, kaže, inspirisao da postane pisac.

– Prva knjiga „Dripačka rapsodija“ izlazi 2013.godine i na moje veliko iznenađenje postaje bestseler, doštampava se i prodajem čak 5 izdanja. Prošle godine izlazi „Esmeralda 973“ a ime nije dobila po čuvenoj seriji već po ulici u Buenos Airesu u kojoj sam živeo nekoliko godina. „Esmeralda“ je sazrevala dugo, pisana je 10-ak godina, govori o mojoj potrazi za ljubavlju, i u stilu mog alter ega Edwarda Nikolića, tab potragu kreće iz swinger kluba.

U knjizi se opisuju moja putovanja po Patagoniji, Boliviji i Brazilu i ljubav sa rasnom brazilkom Julijanom koja mi je na najneobičniji mogući način razvalila ego i promenila život iz korena, kaže Aleksandar Bilanović u najavi svoje književne večeri u Čikagu, koja će se, da podsetimo, održati u subotu od 6-8 časova u klubu Maćado (9823 Lawrence Ave, Schiller Park, IL).

Sve one koji žele da čuju nastavak ove uzbudljive životne priče i dobiju potpisanu verziju „Esmeralde“ pozivamo da ne propuste subotnje druženje.

A posle književnosti, naravno, sledi – rokenrol!

Tekst: Antonije Kovačević Foto: Privatna arhiva