Uz mnogo truda i odricanja, ponekad i malo sreće, ali pre svega – talenta, hrabrosti i volje, rezultat ne izostaje. Bivši bokser šabačke Bonasere, Beogradske Crvene Zvezde i četvorostruki uzastopni omladinski prvak SP Jugoslavije iz Nove Gradiške Dejan Cvetković otisnuo se preko bare i na nešto drugačiji način nastavio boksersku karijeru u Kvinsiju, u saveznoj državi Ilinois.
Iako je u Ameriku pošao za boljim životom veze sa Srbijom nije želeo da raskine, štaviše, pokušao je da nađe sponu među srpskom zajednicom i okupi je na jednom sportskom terenu, odnosno u bokserskom klubu “Halijard‘ 44”.
Zasad se može reći da je u tome uspeo, ali borba nikad ne prestaje, kako u ringu tako i u životu.
Bokserski klub je dobio ime u čast jedne od najvećih akcija spasavanja savezničkih pilota u Drugom svetskom ratu, u kojoj je naš narod uprkos stalnoj pretnji od neprijatelja nesebično skrivao i hranio pilote, a na kraju sagradio i pistu kako bi im se omogućila evakuacija. Ovim činom izgrađen je i most prijateljstva između srpskog i američkog naroda, koji i dan danas traje.
U znak sećanja na davne dane, ovaj mladić svojim angažmanom svakodnevno ukazuje na važnost duge borbe za slobodu koja je odnela mnogo žrtava, a koja ipak nije zaboravljena ni u Srbiji a ni u Americi.
Cvetković je trener i suosnivač bokserskog kluba “Kvinsi’s Haliard ‘44”, u kome svakodnevno uči mlade kako ovoj borilačkoj veštini, tako i nekim bitnim životnim lekcijama od kojih je kako kaže najvažnija ona da budemo bolji ljudi.
“Želimo da pomognem drugima da budu bolji ljudi. Ime kluba inspirisano je operacijom Halijard, misijom Drugog svetskog rata za spasavanje više od 500 američkih pilota i posade koji su oboreni nad okupiranom Srbijom 1944. godine, a u u kojoj je naš narod pokazao hrabrost i dobrotu, a sve kako bi očuvao ponos svoga roda.”
Od prošlog meseca, bokserski klub je zvanično licenciran od strane Nacionalne Boks Federacije, što im je ulaznica za dalja takmičenja. Na prvom takvom događaju videće se šest boksera iz ovog kluba koji će se uputit u St. Luis 20. novembra na debitanstko takmičenje.
U boksu se to naziva krštenje, rekao je Cvetković i dodao: “Prvi put kada uđete u ring za nešto više od sparinga, to je zaista skok u vatru.”
Kako je angažovanje raslo, tako i klub počeo da broji veći broj članova.
Jedan od mladih, entuzijastičnih momaka je Džejkob Sektan koga je otac Teo upisao u klub početkom godine kako bi dete odvratio od sve prisutnijeg gejminga koji postaje neizostavni deo dečijeg odrastanja.
„Nakon samo nedelju ili dve dana od kako je počeo sa treninzima Džejkob je počeo je da naučene aktivnosti primenjuje i u kućnim uslovima, tako da uticaj koji boks klub ostavlja na njega itekako je primetan”, objasnio je osmogodišnjakov otac i dodao da je dečak spreman da postane ravnopravan član boks kluba Halijard ‘44.
Iako im disciplina, istrajnost i sportski duh idu na ruku, klub se ipak susreće i sa nekim poteškoćama koje se daju rešiti uz dobru volju ljudi, istih ili približno sličnih razmišljanja i interesovanja.
On ističe da se Halijard ‘44 trenutno suočava sa finansijskim izazovima:
„U klubu moramo imati i crvene i plave uniforme, a mi trenutno nismo u mogućnosti da obezbedimo i jedne i druge pa smo samo opremljeni plavim. Nedostaje nam adekvatna oprema, rukavice, sve ostalo što je potrebno za održanje jednog kluba.”
Da je sitacija teška i neizvesna, svesni su svi članovi ali ipak ne dozvoljavaju da pokleknu pred prvim preprekama, već žustro streme ka zacrtanom cilju, ne bi li izgradili još kvaliteniji klub i stabilniju bazu srpsko-američkog prijateljstva.
“Kvinsi ima jaku boksersku istoriju koja je izgleda zaboravljena, ali mi to želimo da vratimo.”
Klub “Halijard ‘44” trenutno broji više desetina članova, ali su dobrodošli i novi učesnici koje će trener Dejan naučiti borilačkim veštinama ali ih i stalno podsećati na vrline kao što su hrabrosti, solidarnosti i humanosti koje su ponajviše krasile naše pretke koji su spasavali američke pilote u “Vazdušnoj akciji” pre 77 godina.
Piše: Bojana Kovačević Foto: Privatna arhiva