Chicago, IL
43°
Partly Cloudy
6:36 am7:13 pm CDT
Feels like: 37°F
Wind: 7mph NE
Humidity: 62%
Pressure: 30.11"Hg
UV index: 1
10 am11 am12 pm1 pm2 pm
43°F
45°F
45°F
45°F
45°F
SatSunMonTueWed
57°F / 39°F
46°F / 41°F
46°F / 41°F
43°F / 36°F
41°F / 34°F

Published 1 year ago

By admin

EKSKLUZIVNO: Srbima su u Bosni nameštani zločini, rat je režiran, otkrivaju strogo poverljive depeše kanadskih oficira UNPROFOR-a (FOTO DOKUMENTACIJA)

Američki onlajn magazin “Gray Zone” (Siva zona) u ekskluzivnom tekstu koji potpisuju dva novinara, Kit Klarenberg i Tom Seker, otkriva veliki broj strogo poverljivih obaveštajnih depeša koje su kanadske mirovne snage poslale za vreme rata u Bosni i Hercegovini, a koji otkrivaju ilegalne pošiljke oružja, uvoz džihad-boraca, inscenirane incidente za koje su orivljeni Srbi i zločine koji su bili režirani iz obaveštajnih krugova.

Tekst prenosimo uz neznatna skraćenja i redakcijsku opremu Serbian Times…

“Utemeljeni mit o bosanskom ratu je da su srpski separatisti, podstaknuti i vođeni Slobodanom Miloševićem i njegovim pomoćnicima u Beogradu, nastojali da nasilno zauzmu hrvatsku i bošnjačku teritoriju u službi stvaranja iredentističke „Velike Srbije“. Na svakom koraku čistili su autohtone muslimane u usaglašenom, namjernom genocidu, odbijajući da se uključe u konstruktivne mirovne pregovore.

Ovaj narativ je agresivno ovekovečen od strane mejnstrim medija u to vreme, a dodatno je legitimisan od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), koji je osnovao UN, kada se sukob završio. Od tada je to postalo aksiomatično i neupitno u zapadnjačkoj svesti, namećujući osećaj da se pregovori uvek svode na smirivanje, mentalitet koji je omogućio ratnim jastrebovima NATO-a da opravdaju višestruke vojne intervencije tokom narednih godina.

Dokumenti raskrinkavaju ciničnu farsu

Međutim, ogromna gomila obavještajnih depeša koje su kanadske mirovne trupe u Bosni poslale u Štab nacionalne odbrane Otave, a koje je Kanada deklasificirala početkom 2022. godine, razotkriva ovu priču kao ciničnu farsu.

Dokumenti nude neuporedivo, iz prve ruke, u realnom vremenu, pogled na rat kako se razvijao, sa izgledima da se mir brzo degradira u krvoproliće koje je na kraju izazvalo bolnu smrt multi-verske, multietničke Jugoslavije.

Kanadski vojnici su bili deo širih zaštitnih snaga UN (UNPROFOR) upućenih u bivšu Jugoslaviju 1992. godine, u uzaludnoj nadi da tenzije neće eskalirati u sveopšti rat i da bi sve strane mogle da postignu prijateljsko rešenje. Ostali su do gorkog kraja, odavno nakon tačke kada je njihova misija svedena na jadan, opasan neuspeh.

Sve sumornija analiza realnosti na terenu od strane mirovnih snaga pruža iskrenu perspektivu istorije rata koja je u velikoj meri skrivena od javnosti. To je priča o crnim operacijama CIA-e, bukvalno eksplozivnim provokacijama, ilegalnim pošiljkama oružja, uvezenim džihadističkim borcima, potencijalnim “lažnim zastavama” (misli se na izmišljene incidente, prim.prev) i scenskim zločinima.

Pročitajte kompletne izveštaje i depeše kanadskih mirotvoraca OVDE!

Spoljno mešanje u mirovni proces

Malo je poznata, ali otvoreno priznata činjenica da su SAD postavile temelje za rat u Bosni, sabotirajući mirovni sporazum koji je Evropska zajednica pregovarala početkom 1992. Pod njenim okriljem, zemlja bi bila konfederacija, podeljena na tri polu-autonomne oblasti po etničkim linijama. Iako daleko od savršenstva, svaka strana je generalno dobila ono što je želela – posebno samoupravu – i u najmanju ruku uživala u ishodu koji je bio bolji od sveopšteg sukoba.

Međutim, 28. marta 1992. američki ambasador u Jugoslaviji Voren Cimerman sastao se sa bosanskim predsednikom Alijom Izetbegovićem, bošnjačkim muslimanom, kako bi navodno ponudio Vašingtonu da prizna zemlju kao nezavisnu državu. Dalje je obećao bezuslovnu podršku u neizbežnom kasnijem ratu, ako bude odbijen predlog Zajednice. Nekoliko sati kasnije, Izetbegović je krenuo na ratnu stazu, a borbe su izbile gotovo odmah.

Primljena mudrost nalaže da su Amerikanci bili zabrinuti da će vodeća uloga Brisela u pregovorima oslabiti međunarodni prestiž Vašingtona i pomoći da se Evropska unija uskoro pojavi kao nezavisni blok moći nakon kolapsa komunizma.

Srbi izabrani za negativce zato što su hteli da sačuvaju Jugoslaviju

Iako su takve zabrinutosti bez sumnje imali američki zvaničnici, depeša UNPROFOR-a razotkriva mnogo mračniju agendu na djelu. Vašington je želeo da Jugoslavija nestane, i planirao je da nasilno privuče Srbe produžavanjem rata što je duže moguće. Za SAD su Srbi bili etnička grupa koja je bila najodlučnija da sačuva postojanje problematične nezavisne republike.

Ovim ciljevima je veoma efikasno služila apsolutistička pomoć Vašingtona Bošnjacima. U to vreme, a to je i danas, verovalo se u zapadnim mejnstrim medijima i javnosti da je nepopustljivost Srba u pregovorima blokirala put ka miru u Bosni. Ipak, depeša UNPROFOR-a više puta jasno pokazuje da to nije bio slučaj.

U depešama koje su poslate od jula do septembra 1993. godine, kada je došlo do prekida vatre i ponovnog pokušaja da se zemlja sporazumno podeli, kanadske mirovne snage u više navrata pripisuju tvrdoglav karakter Bošnjacima, a ne Srbima. Kako se navodi u jednom reprezentativnom izvodu, „nepremostivi“ cilj „zadovoljavanja muslimanskih zahteva biće glavna prepreka u bilo kakvim mirovnim pregovorima“.

“Podsticati muslimane da budu nefleksibilni”

Različiti odlomci se takođe odnose na to kako „mešanje spolja u mirovni proces“ „nije pomoglo situaciji“, a „nastavak rata“ se mogao postići „ako spoljne strane nastave da podstiču muslimane da budu zahtevni i nefleksibilni u pregovorima“.

Pod „spoljnom“ pomoći UNPROFOR je navodno mislio na Vašington. Njegova bezuslovna podrška Bošnjacima motivisala ih je da „[pregovaraju] kao da su dobili rat“, koji su do sada morali „izgubiti“.

„Ohrabrivanje Izetbegovića da izdrži na daljim ustupcima“ i „jasne želje SAD da ukinu embargo na oružje muslimanima i da bombarduju Srbe predstavljaju ozbiljne prepreke za okončanje borbi u bivšoj Jugoslaviji“, zabilježile su kanadske mirovne snage 7. septembra 1993.

“Srbi najviše poštuju primirje, Izetbegović koristi medijsku sliku”

Sledećeg dana su izvestili štab da su „Srbi najviše poštovali uslove prekida vatre“. U međuvremenu, Izetbegović je svoju pregovaračku poziciju zasnivao na „popularnoj slici bosanskih Srba kao loših momaka“. Potvrđivanje ove iluzije imalo je istovremenu korist – naime, ubrzavanje vazdušnih napada NATO-a na srpske oblasti. Ovo nije bilo izgubljeno za mirovnjake:

„Ozbiljnih razgovora u Ženevi neće biti sve dok Izetbegović bude verovao da će biti vazdušnih udara na Srbe. Ovi vazdušni napadi će znatno ojačati njegovu poziciju i verovatno će ga učiniti manje kooperativnim u pregovorima.

Istovremeno, muslimanski borci „nisu davali šansu mirovnim pregovorima“, veoma voljni i sposobni da pomognu u Izetbegovićevom cilju. Tokom poslednjih meseci 1993. godine, oni su pokrenuli bezbrojne napade na srpsku teritoriju širom Bosne, kršeći primirje.

U decembru, kada su srpske snage pokrenule sopstveni „veliki napad“, u depeši tog meseca se navodi da je od ranog leta „većina srpskih aktivnosti bila defanzivna ili kao odgovor na muslimanske provokacije“.

U depeši UNPROFOR-a od 13. septembra navedeno je da u Sarajevu „muslimanske snage nastavljaju da se infiltriraju na područje planine Igman i svakodnevno granatiraju položaje BSA [Vojske bosanskih Srba] oko grada“, „procenjeni cilj“ je da se „poveća simpatije Zapada izazivanjem incidenta i okrivljujući Srbe“.

Dva dana kasnije, „provokacija“ Armije bosanskih Srba (BSA) je nastavljena, iako se „izveštava da je BSA bila uzdržana“. Ovo područje je još neko vrijeme ostalo ključna bošnjačka meta. Tom od jula do septembra završava se zloslutnom depešom:

“BSA okupacija planine Igman ne utiče negativno na situaciju u Sarajevu. To je jednostavno izgovor da Izetbegović odugovlači pregovore. Njegove sopstvene trupe su najgori prekršioci [naglasak dodat] sporazuma o prekidu vatre [30.

Dolazak mudžahedina “crnim letovima”

Tokom čitavog sukoba, bosanski mudžahedini su neprekidno radili na eskalaciji nasilja. Muslimani iz celog sveta preplavili su zemlju počev od druge polovine 1992. godine, vodeći džihad protiv Hrvata i Srba. Mnogi su već stekli iskustvo na avganistanskom ratištu tokom 1980-ih i ranih 90-ih nakon što su stigli iz fundamentalističkih grupa u Britaniji i SAD infiltriranih CIA-om i MI6. Za njih je Jugoslavija bila sledeća regrutacija.

Mudžahedini su često stizali „crnim letovima“, zajedno sa beskrajnim protokom oružja kršeći embargo UN. Ovo je počelo kao zajednička iranska i turska operacija, uz finansijsku podršku Saudijske Arabije, iako su kako se povećavao obim naoružanja, SAD su preuzele kontrolu, prevezavši smrtonosni teret na aerodrom u Tuzli koristeći flotu aviona C-130 Hercules.

Procjene o veličini bosanskih mudžahedina uvelike variraju, ali njihov ključni doprinos građanskom ratu čini se jasnim. Američki pregovarač za Balkan Ričard Holbruk je 2001. godine izjavio da Bošnjaci „ne bi preživjeli“ bez njihove pomoći, a svoju ulogu u sukobu označio je „paktom sa đavolom“ od kojeg Sarajevo tek treba da se oporavi.

Mudžahedini se nikada eksplicitno ne pominju u depešama UNPROFOR-a, a nisu ni Bošnjaci – termin „muslimani“ se slobodno koristi. Ipak, iskošene reference na prve su brojne.

U izveštaju obaveštajnih službi iz zime 1993. primećeno je da su „slabi i decentralizovani sistemi komandovanja i kontrole“ tri suprotstavljene strane proizveli „široko rasprostranjeno širenje oružja i postojanje različitih zvaničnih i nezvaničnih paravojnih grupa, koje često imaju individualne i lokalne agende“. Među tim „nezvaničnim“ grupama bili su, naravno, mudžahedini.

SAZNAJTE VIŠE U NASTAVKU:

Tekst: Kit Klarenberg i Tom Secker (Gray Zone) Foto: Printscreen/Gray Zone

YOU MAY LIKE