Chicago, IL
36°
Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 28°F
Wind: 6mph SW
Humidity: 65%
Pressure: 30.18"Hg
UV index: 0
10 am11 am12 pm1 pm2 pm
39°F
41°F
43°F
45°F
46°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
54°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
45°F / 36°F

Published 12 months ago

By Antonije Kovačević

“DOVEDITE CECU DA NAM PEVA DOGODINE!”: Na najvećem sajmu kamiona u Americi se govorilo srpski! (FOTO+VIDEO)

Za Lujvil, najveći grad američke države Kentaki, kažu da je prestonica kauboja i kamiondžija. I dok oni prvi uživaju u čuvenom Kentaki Derbiju, kada se jednom godišnje na lokalnom hipodromu okupe najbolji i najbrži konji planete, ovi drugi nestrpljivo čekaju MATS, što je skraćenica od – Mid America Trucking Show.

Tokom tri dana ovog svojevrsnog Sajma kamiona i transportne industrije, koji datira još od 1972. godine, u halama gigantskog Expo-centra u Lujvilu možete videti sve što je najnovije, najbolje i najlepše u ovom biznisu, koji mnogi smatraju najvažnijim u američkoj ekonomiji, što se naročito pokazalo u prethodne dve godine, tokom pandemije korone, kada su kamiondžije praktično spasle naciju koja je bila na aparatima za disanje.

Ovde možete naći bukvalno sve, od novih modela kamiona, prikolica, guma, do kompletne prateće opreme bez koje kamiondžije ne mogu da krenu na put. Tu su nadalje brokeri, provajderi, veliki lanci benzinskih pumpi, svi koji imaju bilo kakve veze sa ovim poslom…

Naravno, ne izostane ni kantri muzike, podjednako omiljene i među kaubojima i kamiondžijama. A ni brze hrane, na koju su vozači kamiona često osuđeni dok jezde putevima, daleko od svojih toplih domova i željnih domaćica.

Brak u kamionu – ništa slađe!

A na MATS-u smo imali prilike da sretnemo i one koji svoje žene vode na put, deleći sa njima dobro i zlo u kabinama ovih dominantnih drumskih lađa. Kažu da brak koji preživi godinu dana na točkovima traje večno. Nemamo neku statistiku da to potkrepimo, tako da ćemo morati da verujemo na reč Brajanu i Selin, koji se tako voze već tri godine i kažu da nikad nisu bili sretniji.

-Mi bukvalno provodimo 24 sata zajedno, svaki dan. To ne bi mogli ljudi koji se ne vole i ne poštuju. Ja ne vozim, ali sam tu da Mark ima sve što mu treba da bi mogao mirno da vozi: kuvanu hranu, opran veš i naravno – redovan seks! Videćemo koliko ćemo još dugo ovako…Planiramo decu, porodicu, tako da ćemo verovatno uskoro morati da kupimo kuću, gde ću se brinuti o svemu i čekati da se Mark vrati sa puta, kaže nam Selin.

Noć pre zvaničnog otvaranja, na ogromnom parkingu pri Expo centru održan je tradicionalni light show, na kome su se proizvođači, kompanije, ali i obični vozači, potrudili da zasene jedni druge specijalnim svetlima i svetslosnim efektima koje su neki od njih montirali mesecima samo da bi ih pokazali ovde.

Uostalom, pogledajte kako je to izgledalo…

Na sajmovima poput ovog za svakog se nađe ponešto zabavno, bilo da volite da gledate kečere (wrestlig borce), njihove verbalne i fizičke vratolomije, ili možda imate premalo godina da vozite kamione, pa pokušavate to da nadoknadite video igricama, dok ne porastete…

Pokušavajući da stignemo da obiđemo sve štandove na sajmu nalećemo i na jednog našeg vozača, koga je put doveo do Kentakija. Mladen Perović je rodom iz Bijelog Polja u Crnoj Gori, turu je pokupio u Viskonsinu i krenuo na istovar u Južnu Karolinu, pa usput svratio na MATS, da “vidi šta ima novo”…

-Svi proizvođači, brokeri i provajderi se nalaze tu, obišao sam mnogo štandova, pokupio uzorke i kontakte, nikad ne znaš šta i gde može da ti zatreba. Svako ovde može da nađe ono što mu treba, pa sam i ja našao- svašta.

Na pitanje da li je kriza u transportnoj industriji prošla, da li se ture voze za veće novce, sleže ramenima:

-Kriza traje, ali se svi nadamo da će biti bolje. Onaj ko radi sa svojom opremom, ko ima kamione koje je kupio, isplatio, ima manje razloga za brigu, jer nema taj teret otplate. Ovaj pad cena prevoza je mnoge oterao u bankrotstvo, ali na to smo navikli, ovaj posao je prosto takav, stalno ide gore-dole, žali se, ali i hrabri Mladen.

Govori srpski da te ceo svet razume

Ovogodišnji MATS je bio domaćin i nacionalnom takmičenju najboljih kamiona-tegljača (Truck Pull), što je u nedostatku monster-truck show i drugih “sportova” bila lepa zanimacija za one koji su se umorili šetajući po halama i štandovima.

Na štandu Kenwortha, jednog od najvećih američkih i svetskih proizvođača kamiona, slavljenička atmosfera, jer se ove godine obeležava stogodišnjica otkako je prva mašina pod prepoznatljivim logom izašla iz fabrike.

Na štandu zatičemo jednog od menadžera, koji nam kao dobar domaćin daje kesu sa raznim đakonijama: olovkama, blokčićima i ostalim promotivnim artiklima, a posle našeg predstavljanja sledi iznenađenje:

-Zdravo! Kako si?, obraća nam se na čistom srpskom.

U prvi mah pomislismo da je neki naš, druga, treća generacija, ali se ispostavilo da Dilon (tako se zove čovek) nema ni kapi srpske krvi, ali je naučio prilično solidan fond naših reči komunicirajući sa Srbima i Balkancima koji su od njega kupovali kamione.

-Znamo da mnogo Srba vozi naše kamione i da Srbi imaju značajnu ulogu u trucking industriji u Americi. Imate velike kompanije ovde koje su u proteklih nekoliko godina kupile dosta naših lepotana, što mi znamo da cenimo, kaže Dilon, ovaj put na engleskom jeziku.

Jel hoćeš i ti da kupiš kamion, možemo da ti obezbedimo neki dobar dil?, pita me on.

-Neka, hvala, kažem ja, jednom sam se opekao i ne bih više…

ISTORIJA ZA KAMIONDŽIJE POČETNIKE: na MATS-u je bilo štošta da se nauči

Dogodine dovedite Cecu!

Pomenusmo da su američke kamiondžije tradicionalno vezane za kantri muziku, nešto manje za rokenrol, pa je takva bila i ponuda. Domaćini su obezbedili da se na sajmu pojave dve velike kantri zvezde, Elvi Šejn (Elvie Shane) i Toni Džastisa (Tony Justice), koji su svojim nastupima obradovale goste.

Dobro, ne baš sve…

S obzirom koliko nas Srba i Balkanaca kamiondžija ima u truckingu, realno je da nam sledeće godine dovedu Cecu ili Brenu da pevaju. Ili barem Sandru Afriku. Ovaj kantri im je malo dosadan, smori te brate posle treće pesme, kaže nam Miško iz Niša, još jedan od naših kamiondžija koga smo sreli na MATS-u.

U sklopu ovogodišnjeg sajma održani su razni izbori, pa su tako u žestokoj konkurenciji izabrani i najbolji kamioni, rangirani po godinama staža i tipovima, a mi Vam donosimo fotografije nekih od laureata i napominjemo da se radi o privatnim licima, zaljubljenicima u kamione, koji su proveli dane i mesece sređujući ih za ovaj šou.

To je ono što su izabrali članovi stručnih žirija. A ako bi mi trebali da biramo, onda bi izbor pao na jedan kamion koji iznutra više liči na na putujuću kuću, sa sve sređenim enterijerom, čak i umetničkim slikama na zidovima od pliša.

TV zvezda među kamiondžijama

“El Diablo Loco” (Ludi đavo) je lepotan s kojim se u Lujvilu predstavio Stiv Darnel, velika TV zvezda čiji je šou “Vegas Rat Roads” jedan od najgledanijih na Diskoveri kanalu. Stiv je kreativac i genijalac koji pravi autentične automobile od starudija koje pronalazi uglavnom na otpadima. Radeći sa ocem u njihovoj porodičnoj čeličani u Las Vegasu, Stiv je naučio da vari i konstruiše još kao klinac. Kada je pokrenuo sopstvenu radnju, strast za automobilima je podigao na viši nivo, a njegova remek-dela su privukla pažnju medija, a na kraju i producenata Diskoverija.

-Drago mi je što govorim za jedan srpski medij iz Amerike, poznavao sam nekoliko Srba i svi su bili dobri momci, kaže Stiv na početku našeg razgovora.

-Ovo što vidite iza mene je “Diablo Loco”, kamion koji sam lično konstruisao, inače “Peterbuilt” iz 2007.godine. Trebalo mi je 5 meseci rada da ga dovedem u ovakvo stanje, koristi mi za transport mojih automobila, sa njim sam već bio na 500 putovanja i jednostavno ga obožavam, kaže Darnel za Serbian Times. A koliko je u pravu, uverite se i sami…uz nekoliko fotografija njegovih automobila remek-dela.

A njegovu izjavu i ekskluzivne snimke njegovog “đavolka” pogledajte u video klipu sa našeg Youtube kanalaSerbian News USA koji možete naći na kraju teksta.

Nije važno koliko voziš, nego šta te vozi…

Nisu svi koji su u Kentakiju dovezli i prikazali svoje kamione poznati kao Stiv, ali im se ne može osporiti da su se potrudili da svoje ljubimce srede i skockaju kao da su za prodaju iako većinu baš tih najlepših nije bilo moguće kupiti. Čuj kupiti…kada bi vlasnicima ovih kamiona pomenuli tu mogućnost oni bi se samo nasmejali i okrenuli glavu.

Trej Edvards iz Hjustona, Teksas, već je potrošio 40 dana na sređivanje svog “trux”-a iz 2008. godine, a kaže kako mu je ostalo bar još 3-4 nedelje da ga napravi onakvim kakvim ga je zamislio.

-Sad ga vozim na Floridu, gde ću nastaviti da radim na njemu. Kolika je cena? Nema te cene za koju bih ga prodao. Za mene je ovo nešto više od kamiona, ne ostavlja mesta sumnji gospodin Edvards, a vi pogledajte njegov kamion i priču o njemu u video klipu na kraju teksta.

A evo i foto-galerije kamiona koji su nam se dopali na ovogodišnjem MATS-u…

Najjači utisak koji smo poneli sa ove, kako domaćini s ponosom ističu – najveće od svih američkih trucking show manifestacija – jeste entuzijazam i zarazna energija ljudi koji se bave ovim poslom i kojima su kamioni kao deca, ali bukvalno. Ta strast, koja se graniči sa fanatizmom, ponekad i sa ludilom, prosto usisa čak i one koji su se ovde slučajno zatekli, pa i oni na tri dana postanu fanovi velikih drumskih mašina, mirisa dizela i sagorelih guma.

Ili što bi kamiondžije rekle: “The most important thing is not the miles you drive, but what you’ve driven into your head with those miles” („Najvažnija stvar nisu milje koje vozite, već ono što ste na tim miljama uvezli u svoju glavu“). Ne može baš autentično da se prevede po naški, ali razumeli ste, zar ne?

Žene u kamionu – Jedna priča sa srećnim krajem

U trucking industriji danas ima mnogo žena, koje traže svoje mesto pod suncem. Otuda i Women in Trucking, organizacija koja ih predstavlja. Ove gospođe ne traže nikakva posebna prava, već samo da ih se u poslu tretira isto kao i njihove muške kolege.

-Ja sam Stefani Klajn i ja sam jedan od ambasadora Women in Trucking. Sa ovim kamionom putujemo po Americi i edukujemo koleginice, ali i kolege. Prikazujemo dokumentarne filmove o prvim i najznačajnijim ženama u transportnom biznisu, o tome kako su uspele da prevaziđu izazove i obezbede hleb svojim porodicama. Naš osnivač, Elen Voje, poslala je nas nekoliko žena u Denton Teksas, u fabriku Piterbilt, gde smo učestvovale u pravljenju kamiona, kako bi zadovoljili potrebe žena, omogućili nam da se lakše popnemo u njih, preživimo i prijatnije se osećamo u njima, to su sve stvari o kojima se nije mislilo ranije zato što su većina vozača muškarci, kaže Stefani za Serbian Times i priseća se kako je bilo nekada, kada je ona počinjala da vozi:

PROČITAJTE VIŠE:

FILIPU BILO DOSTA AMERIKE: Kupio salaš u Srbiji, sada čuva ovce, a evo šta kaže o ovoj odluci! (FOTO, VIDEO)

“ŽELIM MU DA IGRA DO STOTE”: Baka Anđa (90) plete vunene čarape za Noleta, prati njegove mečeve i danju, i noću!

OSTVAREN NAJHUMANIJI CILJ: Niški lekari dobrovoljno operisali vikendom i liste čekanja više nema!

-Sela sam za volan u januaru 1980.godine. Stajališta za kamione tada nisu bila prilagođena ženama, ako sam htela da se istuširam morala sam da idem u 2 ujutru, kad nema nikoga, jer su tuševi bili zajednički, da se zaključam i da obavim šta imam. Ali do vremena kada sam se penzionisala 2018. godine ti trak stopovi su napredovali, danas žene imaju više privatnosti, veći izbor hrane, sve je urednije i lepše, a i kamioni su postal luksuzni. U odnosu na moj prvi kamion, moj poslednji je izgledao kao kondominijum – imala sam svoj frižider, mikrotalasnupeć, aparat za kafu, flat skrin TV, DVD plejer, i moje dve mačke sa mnom. Za razliku od nekad, ljudima danas nije neobično kada vide ženu u kamionu, na istovarima I ne trepnu. I ja bih se ponekad nasmejala kada kao žena dođem da istovarim kamion, a tamo me dočeka druga žena u kancelariji da primi moje papire, dok na doku moju robu istovara treća žena. I tada pomislim…sada možemo da upravljamo svetom!

Doviđenja na vlaškom drumu!

Dan nakon zvaničnog završetka MATS-a, održana je i tradicionalna parada ulicama Lujvila, na kojoj ste mogli videti najlepše kamione iz svih klasa koje jezde američkim drumovima. Ko je ostao u gradu dan duže, poput nas, mogao je da uživa u prizoru…

I tako je došao I kraj našeg druženja u Kentakiju. Dobro smo se proveli na najvećem američkom i svetskom sajmu kamiona i svega ostalog što prati transportnu industriju. Toliko dobro da razmišljamo da se vratimo na MATS i dogodine.

A pouzdano znamo i da će ovu reportažu sa zanimanjem pročitati i pogledati mnogo naših zemljaka u Americi ali i celom svetu, svih onih kojima su kamioni – druga kuća. Nadamo se da smo im, dok čekaju da se situacija na marketu popravi i da se cene vrate u normalu, pružili bar malo uživanja i na trenutak skrenuli pažnju na lepše stvari u ovom poslu u kome se hleb sa sedam kora jede na deset ili čitavih 18 točkova.

Pogledajte video reportažu koju smo snimili za Vas…do skorog viđenja na drumu!

Tekst/Foto/Video: Antonije Kovačević Foto: Miloš Petković

YOU MAY LIKE