Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Oce ili Očeve, praznik koji se slavi prvu nedelju pred Božić i u crkvenom kalendaru je obeležen podebljanim slovom.
Isto kao decu za Detinjce, a za Materice majke, tako rano ujutru mališani žure da zavežu ruke ili noge svojih očeva ili drugih oženjenih muškaraca iz okruženja. Oni se potom dreše, darujući nečim što su unapred pripremili.
Dočekujući Božić, srpski narod i crkva u tri nedelje pred ovaj praznik obeležavaju ovozemaljske porodice, „Crkve u malom i slike ljubavi Božje u Svetoj Trojici”. Tako su Detinjci, Materice i Oci tipično srpsko slavljenje, kao što je i krsna slava tipična srpska svetkovina.
Pored porodičnog praznika, danas slavimo i Svetu Anastasiju, njena sudbina bila je teška, ali je njena vera ostala nepokolebljiva.
Rođena u Rimu u bogatoj porodici od oca paganina i majke hrišćanke, Anastasija je od malih nogu pokazivala neizmernu ljubav prema Gospodu.
Njen život bio je obeležen iskušenjima; iako ju je otac primorao na brak sa neznabošcem, ona je odlučila da ostane devica, pravdajući se ženskim bolestima kako bi sačuvala svoju čistotu. Čak ni mučenja glađu i tamnicom nisu pokolebala njenu veru. Pravo stradanje počelo je kada je njen suprug saznao da ona tajno obilazi hrišćanske zatvorenike i pomaže im. Ipak, nakon njegove smrti u Persiji, Anastasija je kao slobodna žena svu svoju imovinu podelila sirotinji i krenula put Makedonije.
Na svom putu pomaganja progonjenim hrišćanima, Anastasija je često izvođena pred sudije. Zabeleženo je da je jedan od načelnika pokušao da je napastvuje, ali ga je stigla božanska kazna iznenada je oslepeo i umro. I pored svih čuda, svetiteljka je osuđena na smrt izgladnjivanjem. Iako je u tamnici provela 30 dana hraneći se samo suzama i molitvom, i preživela pokušaj potapanja na lađi, svoju mučeničku krunu primila je 304. godine u Sirmijumu (današnjoj Sremskoj Mitrovici), gde je nad ognjem privezana za četiri koca.
Hrišćansko verovanje kaže da Sveta Anastasija pomaže ženama u nevolji i štiti ih od zlih sila i bolesti. Naročito joj se mole oni koji osećaju da su „zapeli” u lošim životnim okolnostima i da se vrte u začaranom krugu iz kojeg ne vide izlaz.
Danas bi vernici trebalo da odu u crkvu i upale sveću ovoj velikoj svetiteljki, čije se mošti čuvaju u manastiru udaljenom 30 kilometara od Soluna.
PROČITAJTE VIŠE:
NAPETOSTI IZMEĐU VELIKIH SILA: Rusija traži hitnu sednicu SB UN zbog situacije u Venecueli!
VUČIĆ: Junaci iz Ćacilenda su sačuvali državu i odbranili je kriminalaca!
Izvor: Inpress, Foto: SPC



