Chicago, IL
45°
Mostly Cloudy
6:38 am7:12 pm CDT
Feels like: 39°F
Wind: 11mph WSW
Humidity: 43%
Pressure: 30.13"Hg
UV index: 5
2 pm3 pm4 pm5 pm6 pm
48°F
50°F
50°F
50°F
48°F
FriSatSunMonTue
46°F / 41°F
55°F / 37°F
45°F / 41°F
46°F / 39°F
43°F / 36°F

Published 11 months ago

By Antonije Kovačević

ČIKA NENAD POSLEDNJI U EVROPI RUČNO PRAVI PARFEME: Da bi vam napravio parfem po meri treba da mu odgovorite na dva pitanja!

U Ulici kralja Petra u Beogradu radi poslednja srpska, a neki kažu i evropska parfimerija u kojoj se ručno prave parfemi, onako kako je to rađeno nekada.

U parfimeriji “Sava” sve izgleda kao i trenutka kada je osnovana, 1954. godine, ali među mušterijama su i stariji i mlađi kupci koji ne pamte da su se parfemi samo pre nekoliko decenija umesto na policama svake veće radnje, mogli kupiti jedino u zanatskim radionicama kojih je po završetku Drugog svetskog rata u Beogradu bilo 23.

Vlasnik ove parfimerije, zanatlija, naslednik porodičnog posla, gospodin starog kova i džentlmenskih manira Nenad Jovanov, dočekuje mušterije sa širokim osmehom u uštirkanom belom mantilu.

On je u parfimeriji gotovo ceo dan, iako je još pre nekoliko godina stekao uslove za penziju, jer, kako kaže, posao parfemdžije obožava, a kada ste pravi zanatlija radionica nije posao, već druga kuća.

Kako je sve počelo deo je porodične istorije, koju je odredila svetska istorija.

“Ja sam treća generacija koja se bavi ovim poslom, moj deda i stric su započeli posao pre Drugog svetskog rata. Sve je počelo tako što je nakon Prvog svetskog rata bilo puno siročadi i Francuzi su uzimali srpsku decu da ih školuju, usvoje… Jedan od njih, Milenović Dragomir Dragoš, završio je u Grasu, centru francuske mirisne industrije, imao je prirodni talenat i postao je jedan od noseva.”, kaže Nenad za Priče sa dušom.

TREĆA GENERACIJA PARFEMDŽIJA: Nenad Jovanov ispred svoje parfimerije “Sava” u Beogradu

Kako kaže, Dragoš se polovinom tridesetih vratio u Beograd, gde je upoznao Nenadovog strica.

“On ga je zarazio francuskom tradicijom mirisa i tako stric i deda počinju posao. Povezali su se sa rafinerijama za nabavku eteričnih ulja i radili dobro, međutim dolazi rat, to se nekako preživljava, a stric nakon rata odlazi u državnu službu, dok otac ostaje sam u poslu”, priča Jovanov.

Nakon Drugog svetskog rata, 1948. godine, u eri nacionalizacija oko 30.000 različitih zanatskih radnji biva zatvoreno, a među njima i parfimerija koja se tada zvala “Ðurđevak”.

Tih nekoliko godina, do 1954. kada je zanatskim radnjama ponovo dozvoljeno da posluju, za porodicu Jovanov bilo je veoma teško, ukinut je glavni izvor prihoda, a novu radnju trebalo je pokrenuti “od nule”.

PROČITAJTE JOŠ:

INTERVJU, DANICA CRNOGORČEVIĆ: Ponosim se time što me je vaspitao mitropolit Amfilohije! Evo kako je nastala pesma “Veseli se srpski rode” (VIDEO)

SRBIJO, BUDI PONOSNA! Naš Aleksa je jedini dva puta biran za studenta godine na čuvenom Prinstonu!

“SRBIJA JE BOLJA ZA ŽIVOT OD AMERIKE!” Branka i Milan su rođeni u Čikagu ali su nedavno ostavili sve i došli da žive u Beograd! (VIDEO)

“Moj otac odlučuje da se zaduži i da krene od početka. Prvi lokal bio je na Topličinom venacu, a novi, otac otvara u tadašnjoj ulici 7. jula, odnosno današnjoj Kralja Petra.”

Posao je posle rata, kada su se ljudi vratili životu i želeli da se šminkaju, namirišu, doteraju… išao dobro, a u Beogradu uspešno su poslovale sve 23 parfimerije. Ipak, samo jedna je opstala.

Na pitanje zašto je baš njegova radnja odolela vremenu, Nenad skromno odgovara da je to verovatno zahvaljujući njegovim roditeljima.

“Ja sam porastao ovde, moji roditelji su bukvalno radili po ceo dan, oni nisu išli kući, osim noću. Ovde sam jeo, dremao i nesvesno kroz igru naučio posao, ne sanjajući da ću se time baviti. Druge radnje su takođe imale naslednike, ali oni su svi odustali. Tradicija, navika, stanovanje iza ugla, uspomena na roditelje koje imam su dovele do toga da sam ja opstao u ovom svom najprirodnijem okruženju.”

RECEPTI SE ČUVAJU OD DAVNINA: Svaki parfem je ručne izrade

Na pitanje ko danas kupuje ručno pravljene parfeme i da li u starovremensku radnju svraćaju mladi, odgovara da su mu pomogli mediji da opstane.

Jovanov je nasmejan i energičan, ali kada je u pitanju opstanak posla, njegov optimizam pomalo opada.

Kako kaže, veliki proizvođači prave sve veća pakovanja eteričnih ulja, koja su sa pola kilograma prešla na ceo kilogram, što je bio i razlog gašenja polovine parfimerija u Beogradu.

“Koliko god da smo konkurencija, mi smo delili ta pakovanja, jer nam treba mnogo raznih individualnih komponentni u malim količinama. Sada nemam sa kim da delim i ono što veletrgovci proizvode plaćam mnogo skuplje”, to je jedan od problema, a tu je i visoka cena kirije za lokal, nemogućnost nabavke mnogih komponenti i visoki nameti.

Na polici u radnji nalazi se i crno-bela slika koja sama među bocama privlači pažnju, na njoj se nalaze Nenadovi roditelji uslikani jedne nedelje na Kalemegdanu. O njima govori sa puno nežnosti i sete, kaže da su bili najbolji roditelji i da mu je uvek bilo žao što su toliko radili.

“Stalno sam govorio idite u banju ili negde, stari ste već, a sada ja isto tako, ne mogu da izađem iz radnje”, kaže on dok pozira naslonjen na vrata parfimerije, u istoj pozi koju zauzima i njegov otac na staroj fotografiji u izlogu koja prolaznike podseća na tradiciju i rad utkan u parfeme kojima je jedna porodica posvetila život.

Da bi Vam napravio parfem po meri, Nenadu su potrebne veoma jednostavne informacije.  

– Potrebno je da mi svojim rečima kažu šta vole, a šta ne vole. Recimo, neko će reći da je to lak, neko težak, blag, aromatičan, cvetni, vanilast, osvežavajući ili citrusni miris. S druge strane, izuzetno mi znači kada znam da mušterija, recimo, nikako ne voli cvetni miris. Međutim, to je ironija. Otkriću vam da je danas ogroman procenat ženskih mirisa zasnovan upravo na cvetnim komponentama, ali se u tim kombinacijama različitih sastojaka izgube individualne arome, pa nastane nešto novo, zbog čega nemate osećaj cveta – priča mi gospodin Jovanov.

– Dešavalo se da mi je jedna gospođa rekla da voli osvežavajuće mirise, a da tri isprobana mirisa nisu ostavili jak utisak. Tek kada je dobila jedan slatkasti miris, oduševila se i rekla mi da u stvari rečima nije dobro interpretirala svoju želju.

U parfimeriji Sava, poslednjoj parfimeriji u Srbiji u kojoj se ručno prave mirisi, u ponudi su četiri osnovne koncentracije. Nenad mi objašnjava da su to: kolonjska voda (eau de cologne), zatim toaletna voda (eau de toilette), pa parfemska voda (eau de parfum) i čist parfem.

– Svi proizvođači, pa čak i oni najtradicionalniji podlegli su marketinškim trikovima pa na kartonskoj kutiji velikim slovima napišu PARFEM, a onda sitnim kurzivom „eau de“. Masa mušterija koja pomno ne čita sve što piše bude ubeđena je da troši parfem, a u stvari je dobila parmefsku vodu. Nekada se to znalo po ambalaži jer su se čisti parfemi pakovali u bočice od 7,5, 10 ili 15 ml, a parfemske vode u one od petnaestak do tridesetak mililitara, a kolonjske i toaletne vode u ambalaži od 50 pa naviše, kaže Nenad Jovanov, poslednji tradicionalni srpski parfemdžija.

Izvor/Foto: Priče sa dušom

YOU MAY LIKE