Chicago, IL
30°
Fair
6:54 am7:02 pm CDT
Feels like: 21°F
Wind: 12mph WSW
Humidity: 57%
Pressure: 30.04"Hg
UV index: 0
2 am3 am4 am5 am6 am
30°F
30°F
30°F
30°F
30°F
WedThuFriSatSun
37°F / 27°F
36°F / 32°F
41°F / 30°F
36°F / 28°F
41°F / 37°F

Published 5 years ago

By admin

BOSKO I ADMIRA KAO OPOMENA SVIMA NAMA: Kako su snajperi prekinuli veliku ljubav i poslali je iz Sarajeva pravo u legendu

Admira je govorila: “Samo nas metak može rastaviti”. Nažalost tako je i sudbina htela na kraju. Pali su pogođeni snajperskim mecima na mostu Vrbanja u Sarajevu, ali ni oni ih nisu mogli razdvojiti. Zajedno su zauvek sklopili oči. Zagrljeni

Na današnji dan, sada već davne 1993. godine okončana je jedna od najlepših ljubavnih priča. Sarajevski Vrbanja most zauvek će ostati simbol nedužnog stradanja Boška Brkića i Admire Ismić, dvoje zaljubljenih ljudi koji su jedino želeli da pronađu svoje “mirno more” u jeku ratnih sukoba za izvoteperene ideale.

A njihov ideal je bila njihova velika ljubav, koju ni smrt nije mogla da prekine. U istom momentu su izdahnuli-zagrljeni!Boško i Admira su se zavoleli jako mladi. Imali su tek 17 godina kada su započeli vezu i narednih 8 su proveli zajedno. Maštali su o venčanju, zajedničkom domu i porodici. Prepreku im nije predstavljala ni različita veroispovest. Boško je bio pravoslavni Srbin, dok je Admira bila muslimanka. Važna im je bila jedino njihova ljubav i da ostatak života provedu zajedno.

SAMO IH JE LJUBAV MOGLA RAZDVOJITI Bosko i Admira

O ovoj tragičnoj ljubavi su pevane pesme i snimani filmovi. Grupa “Zabranjeno pušenje” im je 2013. godine posvetila pesmu “Boško i Admira”, a režiser Džon Zaricki film “Romeo i Julija u Sarajevu”

Ali, onda je došao rat…Kako je Admira govorila: “Samo nas metak može rastaviti”. Nažalost tako je i sudbina htela na kraju. Pali su pogođeni snajperskim mecima na mostu Vrbanja u Sarajevu, ali ni oni ih nisu mogli razdvojiti. Zajedno su zauvek sklopili oči. Zagrljeni. 

Njihovu priču o nesvakidašnjoj i vanvremenskoj ljubavi i stradanju preneo je američki reporter Kurt Skork, zahvaljući kome su i fotografije zagrljenih beživotnih tela obišle svet. Prozvani su sarajevskim Romeom i Julijom, simbolima stradanja zbog ljubavi.Boško i Admira su ležali na pomenutom mostu 7 dana. Niko nije želeo rastaviti i pomeriti zagrljene ljubavnike, sve dok osmog dana srpska vojska nije odnela tela i pružila im večni počinak na vojničkom groblju Lukovica.

O ovoj tragičnoj ljubavi su pevane pesme i snimani filmovi. Grupa “Zabranjeno pušenje” im je 2013. godine posvetila pesmu “Boško i Admira”, a režiser Džon Zaricki film “Romeo i Julija u Sarajevu”. U ovom dokumentarnom filmu Boškova majka je sa bolom iznosila detalje koji su prethodili ovom nesrećnom događaju i evocirala uspomene na nesvakidašnju ljubav svoga sina i Admire.

Imali su dozvolu prelaženja granične linije, te su preko mosta Vrbanja krenuli prema naselju Grbovica koje je bilo pod kontrolom srpske strane. Tada su pogođeni iz snajpera. Boško je pao mrtav na mestu, dok je Admira bila ranjena. U jecajima i bolu je dopuzala do mrtvog Boškovog tela, zagrlila ga i izdahnula.

“Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i Muslimani. Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja volela”, govorila je neutešna majka.

Prema njenim rečima, njihova ljubav je bila velika i iskrena. Iako je Boško ostao bez oca još pre početka rata i ništa ga više nije vezivalo za Sarajevo, uprkos molbama svoje majke nije ga želeo napustiti i poći u Srbiju sa njom i bratom bez Admire. Godinu dana su proveli u ratnim nemirima u Sarajevu,  kada su naposletku ipak odlučili da pobegnu i potraže sreću i svoju mirnu luku na drugom, lepšem mestu.

Kako navodi Kurt Skork, Boško i Admira su hodali 500 metara desnom obalom Miljacke i tako bili izloženi pogledima vojnika sa obe strane. Imali su dozvolu prelaženja granične linije, te su preko mosta Vrbanja krenuli prema naselju Grbovica koje je bilo pod kontrolom srpske strane. Tada su, oko 17 časova tog kobnog 18. maja 1993. godine pogođeni iz snajpera. Meci su bili smrtonosni. Boško je pao mrtav na mestu, dok je Admira bila ranjena. U jecajima i bolu je dopuzala do mrtvog Boškovog tela, zagrlila ga i izdahnula.

Nikada nije rasvetljeno zašto je i ko pucao na dvoje mladih, zaljubljenih ljudi, koji nikome nisu načinili zlo i predstavljali pretnju, već su samo želeli da provedu život zajedno na nekom srećnijem mestu.

ZAJEDNO SAHRANJENI: Spomenik jednoj ljubavi

Njihovi roditelji su za smrt svojim najmilijih saznali tek nakon dva dana.”Rekla mi je da ćemo se videti čim se sve završi. Bila je nasmejana, nije bila nervozna. Boško je bio, ali tako su funkcionirali, ona je bila ta koja je uvek sve smirivala – ispričala je Admirina majka jednom prilikom.

Boškova majka i Admirini roditelji su kasnije odlučili da se njihovi posmrtni ostaci prenesu na groblje Lav u Sarajevu, gde i danas zajedno počivaju. Na mostu Vrbanja, mestu sa kog duše Boška i Admire zauvek otišle u bolji svet, ne postoji obeležje, niti kakav pomen tragičnom stradanju i kraju velike ljubavi Boška i Admire.

YOU MAY LIKE