Predlog Ministarstva spoljnih poslova da se biračka mesta u inostranstvu ukinu ili preseku ima i jednu posebno apsurdnu dimenziju koju su studenti u blokadi izdvojili u svom saopštenju: vremenske zone. Predlog da se u Americi ili Aziji glasa po beogradskom vremenu, kažu studenti, znači svesno onemogućavanje glasanja.
Dovoljno je pogledati mapu. Kada je u Srbiji podne, u Čikagu je pet ujutru. Vremenska razlika između Beograda i Čikaga iznosi sedam sati. Ako bi se glasalo po našem vremenu, recimo od sedam ujutru do osam uveče, stanovnici Čikaga bi birali od ponoći do jedan popodne po lokalnom vremenu. Birač bi, dakle, mogao da glasa tek ako ustane usred noći ili pre svitanja, a ono što bi preostalo od „dana za glasanje” palo bi u radno vreme.
A reč je o gradu koji se često naziva najvećom srpskom zajednicom van Srbije. Procene o broju Srba u Čikagu i široj oblasti znatno variraju: neke procene govore o 300.000 do 400.000 ljudi srpskog porekla u široj oblasti Čikaga, dok popis iz 2011. beleži oko 50.000 Srba u Čikagu sa okolinom. Bez obzira na to koja je brojka tačnija, reč je o desetinama, a verovatno stotinama hiljada ljudi koji bi bili stavljeni pred nemoguć izbor.
Čikago nije izuzetak. Slične razlike važe za ostale američke gradove:
- Njujork, Toronto, Majami, Otava: šest sati razlike. Kad je u Srbiji osam uveče i zatvaraju se biračka mesta, tamo je dva popodne, dok bi otvaranje u sedam ujutru po našem vremenu značilo jedan posle ponoći.
- Hjuston: sedam sati razlike, kao u Čikagu.
- Los Anđeles, San Francisko, Vankuver: čak devet sati razlike. Biračko mesto bi se otvaralo u 22 časa uveče, a zatvaralo u 11 pre podne.
Predlog MSP-a istovremeno ukida upravo ta mesta. Zapadnoj obali ostaje put do Čikaga, dug preko 3.000 km, a Vankuveru preko 4.300 km do Otave. Dakle, čovek bi morao da pređe pola kontinenta, a onda da glasa u vreme kad bi normalan svet spavao.
Slično je i u Aziji. Šangaj je ispred Beograda šest do sedam sati, zavisno od doba godine, pa bi se glasanje po beogradskom vremenu završavalo u dva ili tri ujutru. A Bliski istok je, prema predlogu, potpuno izbrisan: Abu Dabi, Dubai, Kuvajt Siti i Doha ostaju bez ijednog biračkog mesta.
Studenti su u saopštenju postavili pitanje koje ostaje bez odgovora: sa kojim pravom predstavnici Ministarstva zahtevaju od porodica u inostranstvu da troše hiljade dolara i uzimaju slobodne dane da bi iskoristili pravo koje im je država po zakonu dužna da obezbedi? Dodali su i da MSP uopšte ne određuje biračka mesta, već da je za konačnu odluku po zakonu nadležan isključivo RIK.
POVEZANE TEME:
Izvor: Serbian Times Foto: Antonije Kovačević



