Sutra će u hramu Svetog nikole u Brukfildu biti održana izložba „Srbi Livanjskog polja, tragovi kroz veklove“ u sklopu koje će biti organizovana i promocija knjige „Ognjena Marija Livanjska“ Bude Simonovića.

Pre promocije biće održana liturgija sa čitanjem akatista Svetim novomučenicima livanjskim koju će služiti otac Nemanja Tešić. Izložba će biti otvorena celog dana, a program sa promocijom knjige počinje od 12.30 u crkvenoj sali. Nakon programa održaće se Donatorska trpeza.

Srbi su vekovima živeli na područiju Livanjskog polja. Tokom tog dugog perioda definisali su svoje običaje, nošnju, muziku, oruđa, gradili verske, kulturne i obrazovne institucije i objekte, istrajavajući u očuvanju svog nacionalnog i verskog identiteta. U tom istrajavanju trpeli su pritiske i razne patnje, a često ga plaćali i životima svojim i onih najnevinijih među njima – dečijim.

Istorijske okolnosti presudno su uticale na permanentno smanjenje broja Srba na područiju Livna, sve do današnjih dana kada su se sveli na ispod 2% u ukupnom broju stanovnika.

Očuvanje verskog i nacionalnog identiteta odvijalo se pod smenom imperijalnih vlasti Turske i Austro-Ugarske, u verski i nacionalno raznolikoj sredini, ekonomski slabo razvijenoj, kroz:

LIVNO, DANAS I NEKAD: Sundečića legat (danas Gimnazija), otvaranje spomenika Kralju Petru 1920-tih

  • gradnju verskih objekata, među kojima je najpoznatija livanjska pravoslavna crkva Uspenja presvete Bogorodice, jedna od najlepših u BiH koja je sa svojim bibliotekom i ikonama uvrštena u kulturnu baštinu BiH;
  • gradnju škola – u Livnu je otvorena prva srpska škola za verske potrebe u Bosni i Hercegovini;
  • organizovanje u nacionalnog kulturnog društva „Jovan Sundečić“ kroz koji se pored odvijanja kulturnog života Srba, rađala i građanska klasa.

JEDNA OD NAJLEPŠIH U BOSNI I HERCEGOVINI: Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Livnu

Nakon građanskog rata u Bosni i Hercegovini, Srbi, čiji broj se permanentno smanjivao na području od Livna do Bosanskog Grahova, u najvećem broju su proterani, te su danas malobrojna domaćinstva Srba na tom prostoru.

BOGORODICA ODIGITRIJA: Vredna ikona koja se čuva u u livanjskoj crkvi

Izbegli, proterani, raseljeni Srbi, kao i oni koji su napustili rodni kraj iz ekonomskih razloga, ne žele da prepuste zaboravu vekove života i stečenog bogatog kulturnog, verskog, etnološkog i etnografskog bogatstva. To je i razlog za organizovanje izložbe, čiji se deo odnosi se na stradanje civila u NDH, koje je razvejalo livanjske Srbe na sve strane sveta.

POMEN: Udruženje Ognjena Marija Livanjska redovono obeležava stradanja Srba sa tih prostora

Teme koje su zastupljene na izložbi odnose se na istorijski period, pretežno 19. i 20. veka, kao i današnju obnovu bogate srpske baštine angažovanjem Eparhije bihaćko-petrovačke, parohija: lijevanjske, gubinske, vrbičke i crnoluške, kao i livanjskih Srba okupljenih oko Udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda.

Knjiga o zločinima opisanim u filmu „Okupacija u 26 slika“

„Ognjena Marija livanjska“ prikazuje ustaške pokolje nad Srbima na području Livna, počinjene u proleće i leto 1941. godine, a ponovljene i u ratnim sukobima tokom 1992. i 1993. godine.

To je svojevrsna zbirka sećanja preživelih na stradanje najmanje 1587 žrtava, sa velikim brojem dece i nejači, mučenih i zverski pobijenih na gubilištima u okolini Livna. Akteri knjige su preživeli sa tih gubilišta, posebno oni koji su izašli iz nekoliko jama, a čije je kazivanje svojevremeno inspirisalo i Ivana Gorana Kovačića da napiše svoju glasovitu poemu „Jama“. Manje je poznato da su ustaški zločini nad livanjskim Srbima počinjeni u šumi Koprivnici na Kupreškim vratima, motivisali i Lordana Zafranovića za scene u filmu „Okupacija u 26 slika“, tačnije, reč je o ustaškim zverstvima i pokoljima počinjenim u autobusima kojima su Srbi iz Livna tobož odvoženi u Srbiju, a o čemu je, pritisnut grižom savesti, progovorio jedan od vozača tih autobusa.

INSPIRISAN ISTINITIM DOGAĐAJIMA: Film „Okupacija u 26 slika“

Slučajno saznanje da u okolini Livna živi žena koju su ustaše 1941. godine bacile u neku jamu u kojoj je provela oko mesec dana i preživela, uz to u odmakloj trudnoći i čak i pobacila u bezdanici, dovele su autora do Livna i otvorile mu stravičnu dramu koja se odigrala u livanjskom kraju zlog proleća i leta te strašne prve ratne godine, 1941. Stana Crnogorac mu je ispričala da nije ona jedina preživela jamu duboku skoro 50 metara i to je bilo početno slovo, prva strana buduće knjige Ognjena Marija livanjska, čitanke o zločinima i stradanju srpskog naroda u Livnu i okolini.

JAMA I KOSTI: Iz jame Ravni Dolac su izvučene kosti Srba mučki ubijenih ustaškom rukom i kamom

Avgusta 1991. godine knjiga je prvi put promovisana u livanjskoj pravoslavnoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice. Ova sumračna hronika o ustaškim zločinima koja se po mnogo čemu razlikuju od drugih koje su počenili početkom Drugog svetskog rata u drugim krajevima NDH obuhvata stradanja na stratištima: Prolog, Ravni Dolac, Tušnica, Kamešnica, Bikuša, Samogreda, škola u Čelebiću, Koprivnica, Zasenovići….

Tokom mučne potrage za tada još živim svedocima, za nepobitnim dokazima i imenima žrtava, autor je zaključio da zločini u Livnu i selima rubom Livanskog polja nisu karakteristični po broju žrtava nego po zverstvima, ispoljenoj mržnji i nemilosrdnosti ustaša koji su žrtve, uglavnom žive, bacali u jame.

Pored mučnih iskustava, knjiga beleži i primere ljudi koje zla vremena nisu uplašila i probudila im neljudska osećanja i dela, kao i one primere koji bi mogli ohrabriti potomke žrtava, poučiti ih kako se valja odupreti zlu, ne osvetom oružjem, već osvetom životom. Knjiga je i značajno štivo o pobedi života, o duhovnoj i fizičkoj snazi čoveka da i pored bolnog iskustva i bolnog gubitka najrođenijih, nastavi život u novoj porodici, srca neotrovanog osvetom i mržnjom.

Počivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije rekao je da je „Ognjena Marija livanjska“ knjiga koju treba da ima svaka srpska kuća. Od 1991. godine ova je doživela sedam izdanja i prevod na engleski jezik, a Udruženje Ognjena Marija Livanjska iz Beograda promovisala ju je u više od 25 mesta u Srbiji, Republici Srpskoj i u inostranstvu.

Tekst: Serbian Times Foto: Udruženje Ognjena Marija Livanjska